Prepoznavanje: slične veličine kao i lopatar ali tamniji – crvenkastosmeđe do žutosmeđe boje krzna. Ima tamanu leđnu prugu i točkice u ljetnom krznu. Zimi je krzno tamno sivo do crno sa slabo naznačenim točkicama ili bez njih. Rep je kraći nego u lopatara i bez crne linije, a zrcalo je istaknutije nego u lopatara. Na stražnjim nogama jako je naglašena bijela žlijezda. Originalno su sve podvrste sika jelena iz istočne Azije.

Sika jelen (Cervus Nippon) – engl. Sika Deer

Prepoznavanje: slične veličine kao i lopatar ali tamniji – crvenkastosmeđe do žutosmeđe boje krzna. Ima tamanu leđnu prugu i točke u ljetnom krznu. Zimi je krzno tamno sivo do crno sa slabo naznačenim točkama ili bez njih. Rep je kraći nego u lopatara i bez crne linije, a zrcalo je istaknutije nego u lopatara. Na stražnjim nogama jako je naglašena bijela žlijezda. Originalno su sve podvrste sika jelena iz istočne Azije.

Veličina: mužjaci od 40 do 70 kg, 70 do 95 na grebenu. Ženke od 30 do 45 kg, 50 do 90 cm u grebenu.

Rogovlje: slično jelenu običnom ali s manjim brojem parožaka i najveći stupanj razgranatosti je osmerac. Nema ledenjaka, a kut između nadočnjaka i grane roga je uvijek manji od 90°.

Životni vijek: iznimno do 18 godina

Status: neprisutan u Hrvatskoj, introduciran u dijelove kontinentalne Europe i u Britanije (vrlo raširen)

Stanište: vegetacija kiselih tala - crnogorične šume, vrijesišta

Prehrana: paša trava i patuljastih grmova, osobito voli vrijes. Ponekad uzima i izdanke crnogorice i koru.

Socijalni život: poprilično nesocijalni, vole živjeti samotnjačkim životom a u manja krda se okupljaju samo tijekom zime. Spolovi se ne miješaju – približavaju se samo tijekom parenja.

Glasanje: poznati su po svojem širokom repertoaru – stenju, jecaju, vrište, bauču, cvile, bleje, skviče, piskaju, zvižde...

Rika: parenje traje od kraja rujna do studenog. Stanište i okoliš imaju velik utjecaj na to kakva će rika biti. Tipično jeleni brane svoja rikališta a mogu okupljati i hareme ženki. Ponekad jeleni oforme područja na kojima se međusobno natječu u pokazivanju košutama, ili lutaju teritorijem košuta u potrazi za ženkama.

Razmnožavanje: najčeće jedno tele (ponekad dva) oteli se od ranog svibnja do kasnog lipnja nakon gastacijskog i perioda od 7 i pol mjeseci.

Aktivnost: aktivni tijekom cijelog dana, ukoliko su uznemiravani biti će aktivniji u noćnim satima.

Ekonomski faktori: brst mladica stabala i usjeva, te guljenje kože za prehranu, kidanje vegetacije rogovima stavlja ih u konflikt sa šumarima i poljoprovrednicima.
Stoga se mnoga područja odlučuju za komercijalni odstrijel i/li proizvodnju divljačine čime ostvaruju prihode. Njihove populacije zahtijevaju pažljivo upravljanje za održavanje zdravlja i kvalitete jedinki i osiguravanje održive ravnoteže s okolinom. U nekim dijelovima Europe sika jeleni se počinju smatrati napastima zbog šteta koje stvaraju, ali i hibridizacijom s jelenima običnim o čemu smo već pisali ovdje. Hibridizacija se najviše događa na područjima prisutnosti obje vrste. Prva generacija križanaca ima obilježja obje vrste, ali u ostalim generacijama se ta obilježja gube pa postaje teško razlučiti radi li se o sika jelenu ili običnom jelenu.
To čini selektivan odstrijel nemogućim, potencijalno smanjuje prihod od lova i predstavlja veliku prijetnju genetskom integritetu autohtonog jelena običnog.