Srna obična (Capreolus capreolus) – engl. Roe Deer

Srna - Capreolus capreolus L. Razred: Sisari (Mammalia L.), red: Papkari (Artiodactyla L.), porodica: Jeleni (Cervidae L.)

Srneću divljač obično kratko nazivamo srne i pod tim pojmom mislimo na srnjaka, srnu i lane. Mužjaka nazivamo srnjak (srp. srnadać), ženku srna, a mlado lane.

Prepoznavanje: srna je papkar preživač, elegantna, manjih dimenzija, mužjaka nazivamo srnjak (srp. srnadać), ženku srna, a mlado lane.  Osjetila vrlo dobro razvijena, pogotovo sluh i njuh, vid je astigmatičan. Na skočnim zglobovima nalaze se mirisne žlijezde

Mužjaci nose rogove dok se kod stare i jalove ženke također mogu pojaviti kržljavi roščići. Rogovi su sačinjeni od koštane materije a mužjak ih odbacuje u jesen nakon čega počinju rasti novi. U proljeće srndać češe svoje novonarasle rogove koji su u to vrijeme pokriveni kožicom sa dlakama-bastom, istovremeno označavajući svoj teren. U toku zime, srneća divljač se skuplja u stada a u ožujku se stada razdvajaju.

Veličina: 10 do 25 kg, 60  do 75 cm na grebenu, križa su nešto viša od grebena (dobri skakači, lošiji trkači), ženke su neznatno manje i lakše od mužjaka (5-10%). Srna je manja i lakša od jelena lopatara, visoka je u grebenu oko 75 cm, dugačka je 130-140 cm, a rep joj je dugačak do 5 cm.  Ženke su neznatno manje i lakše od mužjaka (5-10%).  Težina zrelih mužjaka kreće se od 20 do 30 kg, a ženke od 17 do 25 kg. 
Srne su više u stražnjem dijelu tijela nego u prednjem, što govori da su građene za skokove, a ne za trčanje. Srne lako preskaču grmlje, šikaru, visoku travu i slično, ali ne mogu dugo trčati.

Rogovlje: kratko, naborano, tri paroška na jednoj grani; odbacuju se tijekom kasne jeseni, rastu oko 3 mjeseca, poneke stare i jalove ženke mogu imati kržljave roščiće

Obojenost krzna: crvenkastosmeđa u ljeto, siva i svjetlosmeđa zimi,  srne imaju oznaku od žućkasto bijele dlake srcolikog oblika, a srnjaci ovalnog oblika (tzv. ogledalo), lane ima kestenjavo smeđu boju s bijelim pjegama koje zadrži do jesenskog linjanja. Krzno se prilagođava vremenskim uvjetima te varira. Ljetna boja dlake im je crvenkasto smeđa, na stražnjici srne imaju oznaku od žućkasto bijele dlake srcolikog oblika, a srnjaci ovalnog oblika, dok im je zimska dlaka siva ili sivo smeđa, a bijele oznake na stražnjici znatno su veće i istog oblika kao i ljeti. Nazivamo ih ogledalo. Lane ima kestenjavo smeđu boju s bijelim pjegama koje zadrži do jesenskog linjanja.

Životni vijek: do 15ak godina, visoka smrtnost brzo nakon lanjenja i tijekom prve zime. U tom periodu, zubalo je toliko istrošeno da se srne ne mogu prehranjivati.

Rasprostranjenost: široko rasprostranjena u cijeloj Hrvatskoj izuzev nekih otoka, nešto brojnija u gorskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj. Srna je pored divljih svinja naša najraširenija lovna divljač. Nalazimo ju u cijelom kontinentu, priobalju kao i na većim otocima. Srna naseljava šire područje Evrope i Azije. 

Stanište: bjelogorične i mješane šumarci, proplanci, prilagodljiva pa se može naći i u poljima, vjerna staništu – ne migrira. Staništa ove prelijepe divljači su rubni dijelovi mješovitih šuma uz široke livade. Srneća divljač je vrlo adaptivna te se u nekim dijelovima može vidjeti i sasvim blizu naselja i uz granice puteva.

Ishrana: vrlo selektivna pri izboru hrane, naglasak je na brstu mladica, grmlja i trava, šumskim plodovima. Kao preživač, srneća divljač je potpuni vegeterijanac. Hrana se sastoji iz trave, listova, šumskih izdanaka, plodova livada i šume.

Socijalni život: većinom žive samotnjačkim životom, srna je s lanetom cijele godine, srnjaci žive odvojeno, moguća su okupljanja u manje obiteljske skupine tijekom zime ili na otvorenim područjima

Glasanje: baukanje, lajanje, piskanje - klikni Glasanje srne 

Parenje: srnjaci od proljeća zauzimaju teritorije koje označavaju i agresivno brane od drugih (smrtni ishodi su rijetki), parenje se odvija tijekom srpnja i kolovoza, natjeravaju srne u krugovima (vještičji krugovi), za srneću divljač nije karakteristična rika i ne okupljaju hareme

U toku perioda parenja koji je u srpnja do početka kolovoza, mogu se čuti tipični zvukovi srndaća u potrazi za ženkom. Oplođena srna nosi plod 9 i pol mjeseci od čega je plod u stanju mirovanja 4 i pol mjeseca. Srna rađa (teli) najčešće dva, rijeđe jedno ili troje lanadi u svibnju/lipnju. Tek rođena lanad imaju težinu oko 1 kg a srna ih posjećuje samo zbog dojenja, kako ne bi privukla grabežljivce svojim tragom do skloništa. Lanad u to vrijeme najviše vremena provode ležeći na zemlji kako bi ostala zaštićena od pogleda grabežljivaca. Tek rođena lanad nemaju vlastiti miris. Zbog tog je i pogrešno nađenu lanad dirati, jer ih srna nakon čovječijeg dodira odbacuje.

Razmnožavanje: pojava embriotenije (usporeni razvoj zametka  kao prilagodba stanišnim i klimatskim uvjetima) pa srna nosi i do 9 mjeseci, lanjenje u svibnju i lipnju, lani do tri mlada koja nemaju mirisa – srna ih ostavlja same u travi i obilazi svako toliko. Čula mirisa i sluha su izvanredna, dok je čulo vida slabije. Srne su daltonisti i ne registruju treću dimenziju prostora dok odlično reaguju na pokret. Osjetila su Srne nešto su slabije razvijena nego kod jelena običnog.

Aktivnost: aktivne su cijelog dana međutim najviše u sumrak i zoru, po danu zalegnu u branjevinu i preživaju

Ekonomski faktori:  znaju činiti štetu na usjevima i mladicama drveća,  lanad stradava od poljoprivredne mehanizacije a odrasle jedinke u prometu, posebni neprijatelji su vuk, ris i psi lutalice, popularna lovna divljač radi mesa i trofeja rogovlja – srnjaci se love dočekom, vabljenjem i šuljanjem.

Trofeji
Zavisno od biotopa razlikuje se i trofejna vrijednost naših srnjaka koja prosječno iznosi oko 300 gr težine. U dobrim lovištima ta se trofejna snaga može povisiti i na primjerke sa 450 - 500 gr.

Lov
Prema Zakonu o lovstvu i pripadajućim podzakonskim aktima za odstrjel srneće divljači koriste se puške sa užljebljenim cijevima, a najmanja dopuštena kinetička energija zrna na 100 m je 1000 J (džula) a najmanja težina zrna iznosi 3,2 grama. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 150 m.

Srnjak se najčešće lovi dočekom na livadama na koje pred večer ili u rano jutro dolazi na pašu. Lovimo ga također i šuljanjem za pogodna vremena. U vrijeme parenja tj. koncem srpnja i početkom kolovoza lovi se srnjak vabljenjem (vabilicama) oponašajući zov srne. 

Prirodni neprijatelji
Srneća divljač ima dosta prirodnih neprijatelja kao što su vukovi, medvjedi i neke ptice grabežljivice. Neprijatelji lanadi su i lisica i divlje svinje. Osim ovog dosta srneće divljači, posebno mladih, stradava prilikom obrade poljoprivrednih površina a odrasli stradavaju u saobraćaju. Posebni neprijatelji srneće divljači su i psi lutalice koji ih nemilosrdno proganjaju, često sa kobnim posljedicama.

Lovac.info  Foto: nasovnica: Uros Poteko