Postoji osam vrsta jazavaca, smještenih u tri potporodice: Melinae(jazavci Europe i Azije), Mellivorinae (medojedni jazavac) i Taxideinae (američki jazavac). Azijski smrdljivi jazavci iz roda Mydaus bili su svrstavani u rod Melinae, no nedavna istraživanja ukazuju kako se zapravo radi o rođacima tvorova (porodica Mephitidae) starog sveta.

Tipični jazavci (vrste Meles, Arctonyx, Taxidea i Mellivora) kratkih su udova i zdepaste građe. Donja čeljust povezana je s gornjom putem transverzalnog kondilarnog nastavka čvrsto vezanog u dugu šupljinu lubanje, pa je dislokacija čeljusti nemoguća. Ovo svojstvo omogućuje jazavcu održavanje snažnog ugriza bez popuštanja, no smanjuje pokretljivost čeljusti.

Klasifikacija

• Porodica Mustelidae

  • (Potporodica Lutrinae : vidre)

  • Potporodica Melinae

    • Svinjski jazavac, Arctonyx collaris

    • Burmanski tvor jazavac, Melogale personata

    • Javanski tvor jazavac, Melogale orientalis

    • Kineski tvor jazavac, Melogale moschata

    • Everettov tvor jazavac, Melogale everetti

    • Euroazijski jazavac, Meles meles

  • Potporodica Mellivorinae

    • Medojedni jazavac, Mellivora capensis

  • Potporodica Taxideinae

    • †Chamitataxus avitus

    • †Pliotaxidea nevadensis

    • †Pliotaxidea garberi

    • Američki jazavac, Taxidea taxus

  • (Potporodica Mustelinae: lasice, kune, tvorovi)

• Porodica Mephitidae

  • Indonezijski smrdljivi jazavac, Mydaus javanensis

  • Filipinski smrdljivi jazavac, Mydaus marchei

Ponašanje jazavaca razlikuje se od potporodice do potporodice, no sve vrste žive u podzemnoj jazbini. Neki su samotne životinje, putujući od jednog doma do drugog, dok ostali tvore klanove. Veličina klanova varira, od dve do petnaest jedinki. Jazavci su razjarene životinje i štitit će sebe i svoju mladunčad pod svaku cijenu. Jazavci su sposobni boriti se s mnogo većim životinjama, poput vukova, čagljeva i medvjeda. Na kraće staze, jazavci mogu trčati brzinom od 25 – 30 km/h.

Prehrana
Prehrana euroazijskog jazavca sastoji se od glista, kukaca i ličinki. Također se hrane manjim sisavcima, vodozemcima, gmazovima, pticama, žitaricama, korenjem i voćem.

Jazavci i ljudi
Mnogi su jazavci u Europi pobijeni plinom tijekom 1960ih i 1970ih radi kontroliranja bjesnoće. Do 1980ih, ubijanje plinom provođeno je u Ujedinjenom Kraljevstvu radi kontrole nad goveđom tuberkulozom. Skandinavski je običaj stavljati ljuske jajeta u čizme prije šetnje kroz jazavčevo područje, jer se vjeruje kako jazavci zagrizu dok ne čuju krckanje kostiju. Lov na jazavce čest je u mnogim zemljama; radi njegova štetočenja ili radi sporta.

Borba jazavaca krvav je sport zakonom zabranjen u Ujedinjenom Kraljevstvu Ugovorom o okrutnosti prema životinjama 1835, kao i Ugovorom o zaštiti jazavaca 1992.

Jazavčari su posebna pasmina pasa, prvotno uzgajana izričito radi korištenja u lovu na jazavce i borbama jazavaca.

Jazavci u književnosti
Jazavci su popularan pojam u književnosti. Mnogi likovi jazavaca pojavljuju se u Redwall novelama Briana Jacquesa. U knjigama o Harryju Potteru, jedan od četiri „doma“Hogwartsa, Hufflepuff, koristi jazavca kao svoj zaštitni znak.

Najpoznatija pjesma o jazavcu dolazi iz perioda romantizma, pjesnika Johna Clarea. Pjesma opisuje lov na jazavca, i tretira jazavca kao plemenito biće koje na kraju umire.

Jazavac je među većim europskim zvijerima najmanje štetan, ali usprkos toga progone ga kao vuka ili lisicu. Jazavac je mrzovoljan samoživac koji se kloni i ljudi i životinja, a pri tome tako trom i lijen.

Zdepasto, snažno i čvrsto tijelo, debel vrat i dugačka glava na kojoj se njuška zašiljila kao ralica, sitne oči, a isto tako malene, ali vidljive uši, goli tabani i snažne kandže na prednjim nogama, kratki dlakavi rep i gusto grubo krzno pa poprečna pruga koja vodi sve do žlijezde koja je smještena uz anus – to su osobine vrste meles koju predstavlja jazavac.

Jazavac naraste u dužinu do 75 cm, uz to treba dodati još rep dugačak 18 cm, visina jazavca iznosi otprilike 30 cm. Stari mužjaci teški su u jesen do dvadeset kilograma. Prilično dugačko, oštro, gotovo čekinjasto sjajno krzno pokriva mu čitavo tijelo pa i uši. Boja krzna je na leđima bjelkastosica, pomiješana sa crnim, na bokovima i na repu crvenkasta, a na donjem dijelu tijela i na nogama smeđecrna. Glava mu je bijela, ali s obje strane njuške pruža mu se preko očiju i bijelih dlakavih ušiju po jedna crna pruga koja se postepeno gubi na leđima. Pokreti jazavca su spori i tromi, a njegov hod izaziva utisak umornosti i nespretnosti. Ni kada najbrže trči, ne kreće se brzo. Ima roktav glas koji podsjeća na svinju.

Jazavac živi u cijeloj Europi, a isto tako i u Aziji počevši od Sirije i Perzije, do Japana, pa u Sibiru sve do rijeke Lene.

Živi usamljen u jamama koje sam iskopa snažnim, savijenim kandžama na nekoj sunčanoj strani šumovitih brežuljaka. Ove jame jazavac gradi sa četiri do osam izlaza i rovova za provjetravanje, a iznutra ih vrlo udobno uređuje. Glavni dio jame, kotao u koji vodi nekoliko hodnika, tako je prostran da u njemu ima mjesta za široki i meki krevet od mahovine za jazavca i za njegovu mladunčad. Ipak jazavac se služi svega sa nekoliko hodnika, a svi ostali postoje samo kao izlazi u opasnosti.

U proljeće i preko ljeta hrana mu se sastoji uglavnom od korjenja, naročito od brezovog korjenja i kasnije od gljiva, bukvice i žira. U jesen jazavac jede raznovrsno voće, mrkvu i repu, ptičja jaja i mlade ptice. Ne prezire ni mlade sisavce, mlade zečeve, poljske miševe, krtice, a izvrsni su mu i gušteri i mlade zmije. U vinogradima zna da nanese velike štete, jer šapama trga grožđe.

Jazavci se pare u listopadu, a izuzetno, naročito mlade životinje, nešto kasnije. Posle dvanaest do petnaest tjedana, dakle krajem veljače ili početkom ožujka okoti majka tri do pet mladunaca na pažljivo obloženom ležaju načinjenom od mahovine, lišća paprati i dugačke trave. Svoju mladunčad veoma voli pa im, pošto ih odbije od sise, donosi u jamu crve, korenje i sitne sisavce sve dok se ne mogu sami hraniti.

Otprilike posle tri do četiri tjedna usuđuju se male veoma ljupke životinjice u majčinom društvu izaći do izlaza iz jame. Mladunčad ostaje uz majku do jeseni, a onda se odvajaju od nje i počinju samostalan život. Mladi jazavci se najradije useljuju u stare jazavčeve jame, ali, ako je potrebno, iskopaju za sebe novu. U drugoj godini mladi su potpuno odrasli i sposobni za razmnožavanje.

Jedna od najvećih prednosti jazavca jesu njegova usta. Način na koji je građena lubanja jazavaca znači da je fizički nemoguće da ova životinja iščaši vilicu, što im omogućuje da imaju jedan od najsnažnijih ugriza u svijetu prirode. Ova karakteristika čini jazavca strašnim neprijateljem za svaku životinju koja mu se nađe na putu.