Engleski lisičar razvijen je u 15. stoljeću  isključivo radi traganja i lova na lisice uz lovce na konjima. Pasmine koje su bile uključene u razvoj engleskog lisičara su krvosljednici, foksterijeri te lagane i brze pasmine (spominje se i greyhound – engleski kratkodlaki hrt). Utjecajem mnogih pasmina dobivena je brza i izdržljiva pasmina velike strasti prema lovu. Briga oko pasmine bila je (i još uvijek je) u rukama majstora lisičara (Master of Foxhounds) koji su i uzgajivači i lovnici i sponzori lova u jednom. Oni su okupljeni u posebnom udruženju (Udruga majstora engleskih lisičara) koje upravlja lovom na lisice i okuplja majstore svih čopora u nekoj zemlji. Neke rodovnice datiraju iz 17. stoljeća.

• Drugi naziv: Lisičar
• Podrijetlo: Velika Britanija
• Tip: brakoidni
• FCI kategorija: IV – goniči, tragači po krvi i srodne pasmine
• Veličina: velik pas
• Životni vijek: 10 – 13 godina
• Temperament: živahni, puni energije, privrženi, prijateljski nastrojeni, nježni, društveni, tolerantni
• Visina: 53cm - 63cm
• Težina: 29-32 kg
• Obojenost: trobojni – krem, smeđa, crna ili dvobojni, bijelo-krem ili bijelo crni.

Građa tijela: Engleski lisičar je vitka, čvrsta i atletski građena pasmina. Mišićav je i prilagođen dugotrajnom trku čemu pomažu i široka leđa, jaka bedra i duboka prsa. Lubanja je široka s dugom njuškom a uši zaobljene na vrhu i nošene visoko na glavi. Noge su ravne, mišićave a šape okrugle, gotovo kao u mačke. Rep je ravan i uspravan ali nikada savijen preko leđa. Dlaka je kratka i oštra na dodir, vodotporna. Prilagođen je svakoj klimi i u zemljama poput Britanije i Irske je vrlo čest. Dvije su linije pasmine – za izložbe i za terenski rad. Izložbeni psi su veći i mirniji a terenski manji i energičniji. Lisičari su zdrava pasmina te genske bolesti nisu tako česte.

Temperament: Prema ljudima su blagi i prijateljski raspoloženi, te su posebno dobri s djecom – uživaju u društvu ljudi i obožavaju pažnju koju im ljudi pružaju. Budući da su psi čopora, vrlo se dobro slažu s drugim psima i lako se prilagođavaju vođi čopora. Međutim, nije ih lako trenirati pa je s odgojem preporučljivo započeti u najranijoj dobi. Lovački nagon je vrlo izražen (zagriženi su) pa ukoliko osjete svjež trag teško ih je pozvati natrag. No, uz trening i vježbu mogu postati izvrsni obiteljski psi. Potreban im je strpljiv i dosljedan gospodar jer su mangupi, ali treningom s puno nagrada i pohvala može se puno postići.

Lisičari su nemirna pasmina kojoj treba mnogo vježbe i mentalne stimulaciju kako bi ispucali svu tu energiju kojom raspolažu. Što više prostora imaju na raspolaganju to su sretniji. Nisu pasmina za zatvorene prostore i treba im najmanje 2 do 3 sata vježbe na dan – trčanje uz gazdu koji joggira ili biciklira, igre s drugim psima, jurnjave za loptom...  Ako ih se često ostavlja same postaju štetni za namještaj i okolne objekte.

Engleski lisičar je izvrstan radni pas i radu pristupa s velikom voljom. Oni imaju izuzetno visoku razinu aktivnosti i radostan stav prema radu. Engleski lisičari služe gotovo isključivo za lov – sposobni su satima trčati i raditi na raznim terenima bez pauze. Kaže se da mogu trčati i cijeli dan s nekoliko kratkih pauza između. Uzgojeni su zbog svoje brzine, entuzijazma i ugodnog i čvrstog glasa koji se čuje nadaleko. Živahni su i bučni.

Lovac.info