Jazavčar - Dachshund

Jazavčari su, kako im i samo ime govori, još od srednjeg vijeka služili za praćenje i lov jazavaca i drugih životinja koje žive u jamama. Ne dozvolite da vas njihova veličina obeshrabri – mali su ali zato strastveni lovci koje karakterizira upornost, živost i dobar nos. Jazavčari imaju svoju vlastitu klasu prema FCI-u: skupina 4, i jedni su od najsvestranijih lovačkih pasa. U radu po zemljom ne da se zaplašiti i pokoriti. Sva osjetila su izvrsno razvijena.

• Drugi naziv: Dachshund, Doxie, Dackel
• Podrijetlo:  Njemačka – u samoj Njemačkoj se psi najčešće nazivaju Dackel ili Tackel
• Tip: Brakoidni
• FCI kategorija: IV – Jazavčari
• Veličina: mali psi
• Životni vijek: 12 -15 godina, često i više - dugovječna pasmina
• Temperament: pametni, vjerni, živahni, zaigrani, hrabri, tvrdoglavi, temperamentni
• Visina: 20 – 23 cm
• Težina: 7 – 14 kg
• Obojenost: kremasti, crni, crveni, čokoladni, smeđi, žutosivi, jednobojni, višebojni

Odnos prema djeci
Odnos prema mačkama
Odnos prema psima
Mogućnost treniranja
Linjanje
Čuvar
Inteligencija
Njega
Prilagodljiv
Hipoalergenski	Ne

Tipovi: Postoje dugodlaki, oštrodlaki i kratkodlaki jazavčari, te standardni tip, mini tip i tip kunićara koji dolaze u sve tri varijante dlake. Specifičnost im je što se poput drugih pasa ne razlikuju prema visini, nego prema opsegu prsa. Standardnim je psićima obujam prsa veći od 35 centimetara, patuljastima od 30 do 35 centimetara, a kunićarima manji od 30 centimetara. Dugodlaki jazavčar ima nježniju i ugodniju narav nego ostale dvije varijante i manje je suzdržan prema neznancima.

Građa tijela: Jazavčar je maleni lovački pas, dugačkog mišićavog tijela i kratkih nogu. Unatoč svojim dugim tijelima, jazavčari su kompaktno građeni i vrlo mišićavi. Glavu nose vrlo smjelo s izrazom budnosti. Kraći vrat polagano se spušta prema leđima koja su vrlo mišićava, kao i slabine. Uši su visoko postavljene, duge (ali ne i preduge), zaobljenog vrha. Rep je ravan a lagana krivina je dozvoljena u gornjoj trećini. Krzno je gusto i sjajno. Jazavčarima sa spuštenim ušima zna se nakupljati prljavština pa je higijena uški nužna – treba ih održavati čistima i suhima. Nužno je i skraćivanje noktiju. Za dugodlakog jazavčara poželjno je često četkanje, a kratkodlakom i oštrodlakom jednom tjedno. Inače je krzno lako za održavanje, i u kratkodlakih varijanti ga je dovoljno prebrisati mokrom krpom. Kao pasimina nisu boležljivi i jedina slaba točka im je kralježnica. Spuštanje niza strme stepenice šteti njihovoj kralježnici, ali uspinjanje je poželjno. Prekomjerna težina također je veliki problem za kralježnicu - treba im kontrolirati količinu hrane koju unose jer su prave izjelice.

Temperament: Često se za jazavčare kaže da su mali psi čvrstog karaktera koje su obožavali Picasso, Warhol, John Wayne, Marlon Brando i mnogi drugi. Razlog? Jazavčari su prirodno prijateljski nastrojeni psi kojima „fali“ agresije što ih čini idealnim kućnim ljubimcima a ujedno su i individualci. Prilagodljiv je i vrlo društven, a oštro lajanje čini ga efikasnim psom čuvarom. Živahan je i veseo (često radi ludorije), hrabar, oprezan i samouvjeren. Lako ga je istrenirati jer brzo uči, vjeran je gospodaru i nepovjerljiv prema strancima. Zna biti i posesivan prema vlasniku i svojim igračkama. Jazavčar je vrlo teritorijalna pasmina i članovi "čopora" trebat će se poprilično potruditi da osvoje njihovo povjerenje, ali kada u tome uspiju dobivaju doživotna čuvara i prijatelja. Nije prikladan za vlasnike koji nemaju dovoljno vremena za posvetiti svome ljubimcu. Oni nisu tipični obiteljski psi i nisu pogodni za jako malu djecu (pogotovo kunićari). No nakon što djeca napune pet godina i shvate da psi nisu igračke, ljubav između tih psića i djece jednostavno je neopisiva. Na otvorenom jazavčari su puni života i neumorni dok su u zatvorenom prostoru mirni, osjetljivi i tihi. Jazavčari su psi koji će sretno živjeti u stanu i nije mu potrebno dvorište. Uživaju u šetanju i igri i za njima imaju veliku potrebu, ali pri aktivnostima valja pripaziti jer su moguće ozljede kralješnice. 

 Lovac.info