Pojedinačno ili u grupama zauzimaju svoja omiljena mjesta čekajući lisku, koja je godinama bila hraniteljica stanovnika doline Neretve. Generacije Neretvana othranile su se upravo na liski, koja je u ove hladnije dane nezaobilazno jelo na stolovima od Hutova blata u BIH pa do ušća Neretve. Za vrijeme jesenje seobe sa sjevera u naše krajeve dolazi u velikim jatima. Lovi se od rujna do veljače, ovdje zimuje pa se na proljeće vraća na sjever. Najviše je liske u Bosni i Hercegovini, na području parka prirode Hutovo blato, te u močvarama i rukavcima delte Neretve.

 Dok je nekada lov na lisku bio uvjet za preživljavanje lokalnog stanovništva, jer su se brojne obitelji prehranjivale ulovom ili su pak lisku prodavale i tako zarađivale, danas se liska u neretvanskim močvarama i rukavcima lovi isključivo u sklopu sportskog lova i rekreacije, a sve što se iz lova donese i te kako dobro dođe na obiteljskom stolu.

Nekada sirotinjska hrana, kao i jegulja, danas je postala delicija za kojom uzdišu gastronauti željni dobrih tradicionalnih jela. Ali ništa od toga ne bi bilo da nije lovaca. Lovaca, a ne krivolovaca - upozorili su nas neretvanski lovci s kojima smo porazgovarali upravo o liski. Na pitanje je li liska lukava, samo su se nasmijali i odmahnuli rukom. Ptica je oprezna, a može li je od lovačkog nišana spasiti njezina lukavost, tko zna, jer u narodu postoji uzrečica “lukav ko liska”.

- Liske je u Neretvi manje iz jednostavnog razloga što se smanjuje i ograničava njezino prirodno stanište. Močvare se isušuju i melioriraju - kaže Ivan Senta, lovnik iz Lovačkog društva “Muflon” u Metkoviću. Ne tako davno, lov na liske bio je način života ovdašnjih stanovnika, neki su doslovno živjeli od liske i školovali djecu, danas to više nije tako - kazuje Senta, naglašavajući da liska zapravo mijenja rutu kretanja zaobilazeći neretvanske močvare i zbog svega toga lovi se uglavnom sportski.

Nema u profesionalnih lovaca magnetofona, CD-ova, vabilica i reflektora. Ono za što će se oni zalagati jest legalizacija ćukanja na trsku, tradicionalni način kako se u neretvanskim močvarama lovilo prije stotinu godina. - Lov je promijenio svoj smisao, od njega se ne živi, već služi isključivo za razonodu - reći će Ivica Talajić, također lovac Lovačkog društva “Muflon”, kojega smo zatekli u lovu na liske u močvarama na desnoj strani Metkovića.

- Liske je dozvoljeno loviti i tu nema ništa sporno, ali treba se izboriti za tradicionalan način lova na lisku ćukanjem na pisak, kako se radilo stoljećima u Neretvi, te u što kraćem roku stati na kraj ćukanju aparatima, gdje se ptice na preletu desetkuju - smatra ornitolog Bariša Ilić iz Ornitološkog društva “Brkata Sjenica“. Znači lov na lisku da, ali dopuštenim sredstvima - poručuje Ilić.

Slobodna Dalmacija, 27.11., S.S.