A među tim muškim svijetom i jedna žena će na tren spremiti oružje, barem za lov na otoku svom, jer kod Maje Vlak odmora i predaha nikada nema. Nakon Šolte i Rogača gdje živi, čeka nju i lov u Africi, kao i međunarodna konferencija lovkinja, kako tepaju ženama lovcima, u Nizozemskoj 2016. Ova lovkinja nikada ne miruje!

Sada, naime, ona slavi 20 godina uspješnog lovačkog staža, jedina je aktivna žena lovac na Šolti, a čak i nije Šoltanka. 

- Udana, udana kontinentalka koja je stigla na “škoj” rodnog prezimena Čanjevac – smije se Maja.

No ljubav jer presudila, zalijepilo ju je srce za jednog Vladimira prezimena Vlak, a njemu danas Maja tepa – Ferata moj. Zbog njega je sve i počelo, jer od svoje pete godine Vlado je s ocem u lov išao, evo već 45 godina bez prekida, pa je tako i ženi pušku u ruku dao.

- Ma ne Vlado već svekar Frane, kada sam došla u kuću me odmah pitao imam li pušku – zeza se Maja koja je tad’ i dobila sačmaricu na dar od najstarijeg člana obitelji Vlak, dok joj je suprug darovao komplet za čišćenje oružja. No sve to uopće nije omelo Maju koja je u svom “CV-u” dosta zanimanja nanizala – bila je novinarka, poslovna žena dok je živjela u Italiji, pa dolaskom na Šoltu i taksi vozila, i to 12 godina, a sada ima desetljeća dva uživa u lovačkim danima.

 - Tri mjeseca se aktivno lovi, svaku nedjelju i sve po pravilima, nema ovdje zafrkancije, lovački kodeks je izuzetno jasan i bespogovoran. Nakon lovne sezone, ako se ne ide u neka druga lovišta i lov na neke druge životinje, koje na otoku nema, slijedi hranjenje i briga o životinjama. Nije lov samo pušku uzeti u ruke i pucati – govori Maja dok fotoreporteru pozira sa psom pointerom Atosom i ponavlja nam lovačku mantru: “Lovac je dobar koliko je njegov pas dobar!”

A obitelj Vlak imala je do sada i Boya, Dalija, Brika, Rokyja, te aktualnog mladog pointera Atosa, koji itekako u lovu na Majin znak pazi da u zrak ne “podigne” fazanku, jer ona nese jaja, treba se brinuti o potomstvu svih vrsta. Na otoku Maja i suprug Vladimir kao i ostali im prijatelji lovci love fazane, zečeve, šljuke koje imaju epitet kraljice lova, jarebice, pa divlje svinje, odnosno veprove, prepelice... A Majin prvi lovački ulov bio je jedan golub, grivnjaš, zaslužan i za njeno vatreno, šibom lovačkom krštenje obavljeno.

- Joj, kada sam prvi put došla na tu lovnu liniju i kada je detonacija oružja počela, mislila sam kako se nalazim u mafijaškom obračunu. No na kraju se na sve navikneš i više ti nije teško svaku nedjelju u 5 sati biti na nogama spremna s kompletnom lovnom opremom: odijelo, čizme koje sam morala naručiti iz SAD-a jer baš lovačkih čizama broj 36, tih “dječjih” i nema, pa opasač s nožem i pištoljem. Tu je i redenik patrona koje svaku ispucano skupimo nakon lova, treba čuvati prirodu od otpada, pa torba, šešir te za kraj puška na ramenu.

Maja osim darovane sačmarice ima i karabin, ali i pištolj HS 2000, odnosno hrvatski samokres. Ekološki, kako ga Maja u šali zove, na koji je jako ponosna, jer je kupljen od boca za recikliranje, sakupljene po šoltanskim uvalama - dok je Maja slikavala lijepe uvale, suprug je “čistio” žalo.

- Oružja se ne plašim. Ne ide se u lov radi oružja, već adrenalina, ali i brige o prirodi – zbori nam jedina šoltanska lovkinja, koja se okušala i u lovu na vepra, uspješno, ona i suprug su ih više od trideset samo na Šolti položili na dlaku.

Uza sve ovo Maja zna i mnogo toga još – i ribari ona, roni, vesla na sup-dasci zajedno sa psom Atosom u rogačkoj vali, no za svoje lovne uspjehe za kraj nas je zamolila, kako osim supruga Vladimira treba još dvojici mušketira zahvaliti – Davoru Martiću, uredniku “Dobre kobi” koji joj je pomogao kada je 2006. godine pripremala Statut za prvu Udrugu lovkinja ‘Dama dama’, koju je utemeljila 2007. i bila prva predsjednica, te Radi Bekavcu iz Splitsko-dalmatinskog županijskog lovnog saveza koji joj je uvijek pri pomoći i s bezbroj savjeta kada ide u lov za nju tada nepoznati životinju.

Dok je nama još jednom zahvalila s potpisom zahvalnice na kojoj stoji: “Mr&mrs hunter Vladimir i Maja Vlak sa Šolte”. 

Dama dama

Kako je iz godinu u godinu sve više u lovu bilo i žena, Maja Vlak je 2007. osnovala i Udrugu žena lovkinja imena Dama dama (latinski naziv za jelena lopatara). Bila je i prva predsjednica no teško je uspješno raditi kao prva dama kada si na “škoju”, no i dalje je Maja aktivna u udrugi, kako u domicilnoj tako i u međunarodnim udruženjima lovkinja, žena koje se po mnogima izabrale nevjerojatan sport. Sudjeluje Maja redovito u damskim lovnim akcijama diljem Europe gdje love žene iz više od deset zemalja. Pa je Maja dobila i razna priznanja za svoj rad te je njena lovačka soba puna nagrada ali i poklona. Od ordena Lovačkog saveza za zasluge trećeg reda, ali i dar Slovakinja - lovački šešir onaj ceremonijalni, kao i čarape lovkinja Estonki koje imaju na sebi šare u obliku jelenih rogova. Ipak su one Dame dame! Na zidu se tako kočoperi i glava divlje svinje, ali i postolje sa kljovama u zlatu od vepra.  A od repa vepra se radi trofej koji se stavlja na šešir. Dobila je Maja i pozivnicu za Međunarodni damski lov u Kotor Varoš u BiH gdje će se loviti vukovi, veprovi i mrki medvjed. Ali poziv i za lov u u Africi, u Zambiji.

Žena nosi stijeg

Na proslavi zaštitnika lovaca svetog Huberta u Sinju pripala je Maji još jedna čast - prva je žena koja je nosila stijeg svoje otočne udruge, u povijesti Splitsko-dalmatinske županije prva je dama nositeljica zastave. Pa još jednom ističe Maja kako lov nije zabava već posao prepun strogih pravila ali i odgovornosti, te brige o životinjama.

- Lovstvo nije samo nošenje puške po lovištu već uzgoj i zaštita divljači, očuvanje vrsta, uređenje i čuvanje lovišta. To su moralni standardi i načela lovne etike – okončaje ovu priču Maja Vlak

Slobodna Dalmacija, S.B., 26.01.