U Hrvatskoj ih danas ima samo 40-ak premda površine odgovarajućih staništa i lovišta omogućuju da ih bude i do 150.

Zabrinuti za budućnost ove divne mačke, hrvatski su stručnjaci nedavno zajedno sa slovenskim kolegama odlučili pokrenuti međunarodni projekt zaštite risa u Dinaridima. Cilj je kampanje naseliti 10 jedinki iz Rumunjske i Slovačke na područje Hrvatske i Slovenije čime bi se oporavila genetska struktura populacije i spriječilo njezino izumiranje. Osim toga, projekt uključuje i višegodišnje praćenje oporavka populacije, osiguranje preduvjeta za dugoročan opstanak povezivanjem s populacijama u susjednim zemljama te poticanje javnosti na sudjelovanje u aktivnoj zaštiti ove vrste.

Biolog dr. sc. Miha Krofel, iz Slovenije, u jednoj je studiji objavljenoj u časopisu European Journal of Wildlife Research zajedno sa svojim suradnicima pokazao da ris nije konkurencija lovcima niti opasnost za divljač. Naprotiv, ističe, ljudski lov je daleko veći uzrok smrtnosti divljih papkara nego ris. Studija također pokazuje da risovi rjeđe nego ljudi ubijaju lanad i jednogodišnje srne. Osim divljim papkarima, euroazijski risovi hrane se i miševima, voluharicama, zečevima pticama i sl.

Dr. sc. Magda Sindičić s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu bavi se populacijskom genetikom te zaštitom divljih životinja objasnila je da su ljudske djelatnosti, od naseljavanja risa 1973., kada je šest životinja preseljeno iz Slovačke u Sloveniju, uzrokovale preko 90 posto smrtnosti risa u našoj zemlji. 

Kao jedan od razloga za porazne statistike, među ostalima, Sindičić ističe predrasude prema zvijerima naslijeđene iz narodnih priča, mitova i bajki: 'F. Ž. Kesterčanek u priručniku za lovce 'Lovstvo' iz 1896. za risa kaže: 'On je obće zloglava, zloćudna, ljuta i pakostna zvier.' Nažalost, takav stav zadržao se sve do danas pa je u Hrvatskoj krivolov jedan od najvažnijih uzroka izumiranja risa', objasnila je znanstvenica. Osim radi trofeja, lovci ubijaju risove i zato što ih doživljavaju kao konkurenciju u lovu na divljač.

Sindičić kaže da je opstanak risa, baš kao i svake druge životinjske vrste važan, i zbog etičkih i zbog bioloških razloga. 'Svaka vrsta ima svoju ulogu u ekosustavu pa gubitkom svake narušavamo biološku raznolikost i ugrožavamo funkcioniranje ekosustava. Ris je selektivni predator koji se prvenstveno hrani bolesnim i starim jedinkama te tako ima ulogu čistača u ekosustavu. Također, Hrvatska je potpisnica mnogih međunarodnih sporazuma kojima se obvezala štititi svoju biološku raznolikost pa je spašavanje ove populacije u jednu ruku i zakonska obveza Hrvatske', kaže Sindičić.

Lovac.info, prema T-portal, N.J.D.,22.10.