Buđenje kao i proteklih subota, otprilike oko 03:40. Kako se kaže, po jutru se dan poznaje, ali ovaj je bio sasvim poseba! Hitro se spremam i još brže dolazim ka odredištu, na svoju čeku na spoju branjevine i velikih parcela zobi i livada. Oko pola pet napokon je sve na svome mjestu, puška odložena, vabilica i dalekozor oko vrata. Svjedočim onom divnom trenutku buđenja novog dana koji kao da traje vječno. 

Svako malo uzimam dalekozor i osmatram nebi li negdje zapazio starog mudrijaša, gdje se šulja kroz zob. Izlazi mi jedna srna, nekako slabašna, sama, bez laneta. Ona i fazan, jedno uz drugo, pravili su mi društvo do nekih 6 sati. Već pomalo očajan, gubim nadu da ću ga vidjeti kad na 300 metara primjetim bećara kako izlazi nabrzinu van na pokošeno, a onda se još brže (iz neznanog mi razloga) vraća nazad. 

Čekam još 20min, već je skoro 7 sati. Nemam više što čekati, silazim dolje i krećem prema mjestu gdje sam ga posljednji put vidio. Ostao je u otkosu zobi širine 20m, dužine negdje oko 400m - sve okolo je pokošeno, van izašao nije sigurno. Prođem rubom zobi sve do šume, pazeći na svaku travku da ne šušne. Nema ga.

Mislim si: gotovo je za danas, lovče, opet te nadmudrio. Pognute glave i s puškom na ramenu krećem prema autu. Idem pokraj zobi samo s druge strane. Nisam otišao ni 200 metara od šume kad podižem nešto u zobi! Čim se digao u zrak i pozdravio me sa svojim prepoznatljivim bau-bau znao sam da je to moj stari poznanik!

Pratim ga kroz zob, izlazi mi sad na pokošeno, u sebi se molim samo da zastane na tren i pogleda tko mu neda mira... Kao da me čuo – pred slijedećom branjevinom zastaje i gleda ravno prema meni.

Nemam vremena ni za razmišljanje, čehinja je već na ramenu a Grom još brže pronalazi put do njegove plećke. Dolaskom do njega, od srca zahvaljujem Diani na ovom trofeju i danima koje sam proveo promatrajući ga, odajem počast i ovjekovječujem ovaj predivni trenutak sa nekoliko fotografija.

B.B, forum.lovac.info