Kao i uvjek do sada, sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv usprkos raznim obavezama i odlučio sudjelovati u jedinstvenom događaju.

Na putu do mjesta okupljanja, a prema prethodnom dogovoru, zaustavljam se u Karlovcu kod prijatelja i studenskog kolege Romea Štokića, koji je čekao ispred kuće šetajući psa. Ubacio je svoj ruksak i pušku u auto i polako smo krenuli prema zbornom mjestu pored crkve u Volavju.

Kako smo malo uranili od predviđenog vremena, a mjesto okupljanja nije bilo jako udaljeno od polazne točke, našlo se i vremena za usputnu kavu.
Na mjestu okupljanja nalazilo se nekoliko lovaca uzvanika koje ne vidjeh već duže vrijeme te koristeći priliku pozdravili smo stare kolege i znance i na brzinu izmjenjujemo nekoliko riječi o svemu i svačemu.

Sa mjesta prikupljanja krećemo u ne tako udaljeni lovački dom Lovačkog društva „SRNJAK“ iz Volavja. Tamo nas dočekuje skupina lovaca članova društva na čelu sa predsjednikom društva dr.sc. Krunoslavom Pinturom. Dr. Pintur ujedno je i pročelnik Odjela za lovstvo i zaštitu prirode na Veleučilištu u Karlovcu koji je sa nekoliko prigodnih rijeći pozdravio goste u ime Dekana Veleučilišta u Karlovcu i svoje osobno ime te zaželio dobru kob.

Domaćini su nas dočekali sa kavom i čajem za lagano jutarnje osvježenje. Nakon osvježenja i kratkog razgovora, dr. Pintur me zamolio da sa njegovim lovačkim rogom najavim zbor lovaca šta sam sa zadovoljstvom i prihvatio. U kratkom crtama dr. Pintur definira tri lovne skupine, dva pogona, vrijeme pogona i napominje pravila lova naglašavajući mjere sigurnosti. Daje zadaću lovnicima odnosno voditeljima skupina koji nas džentlmenski odvode na tri pravca.

Moj lovnik rasporedio me na rub uske ceste uz branjevinu. Niti sam nebih odabrao bolju poziciju. Ravnina! Vrijeme nam nije bilo naročito naklonjeno, maglovito sa laganom kišom koja nas je polako ali sigurno namakala dva sata. Odjednom se u daljini oglasio dogovoreni zvuk lovačkog roga kao znak početka prigona. Nedugo zatim, u daljini su se oglasili pogoniči i psi koji su postajali glasniji kako su se približavali. Odjednom, sa moje desne strane začu se svinjski papci na cesti.

Instinktivno podignem pušku i na petnaest metara zamijetim nazime! U prevelikoj želji za odstrjelom, ne pratim končanicu optike nego instinktivno izvršim okidanje. Više na slijepo. Hitac!
Nazime je pobjeglo u grmlje i nisam primijetio znakove nastrijela.

Otrčalo je nonšalantno u grmlje, a za njime su potrčala dva psa goniča. Kada je stigao iz pogona, lovac pogonič i vlasnik jednog od dva psa, pitao me je na šta sam pucao. Pregledao je mjesto koje sam mu pokazao i pronašao tragove krvi. Tragovi su upućivali na lagano ranjavanje – možda okrznuće. To je bilo sve. To nazime je pobjeglo i od pasa pa vrlo vjerojatno i dalje živi negdje u žbunju. Naime, poslije lova su provjerena sva nastrijelna mjesta sa psom tragačem i nismo naišli na daljnje tragove.

U prvom prigonu su odstrijeljena dva vepra i to nam je svima opravdalo svrhu dolaska u lov. Nakon drugog prigona, pomalo mokri i promrzli uputili smo se ka lovačkom domu.
Tamo su pripaljene još dvije posebne vatre, tako, da je odstrijeljena divljač zauzimala posebno mjesto između vatri, što je u konačnici pridonijelo svečanijem izgledu cjelokupnog lova.

Na molbu organizatora zamoljen sam da lovačkim rogom najavim zbor lovaca za „Pozdrav divljači“.
Rog, upaljene vatre, zbor lovaca i pogoniča i odstrijeljena divljač daju poseban doživljaj u lovu opravdavajući cilj i postojanje ove plemenite aktivnosti - lova.
Lovnik je uz čestitke podijelio hrastove grančice lovcima koji su imali čast i sreću odstrijeliti divljač uz blagoslov Sv. Huberta. Kolege su ponosno stavili grančice u šešire i uz opravdanu dozu ponosa nosili ih uokolo.

Za vrijeme ručka šeširi sa grančicama imali su posebno mjesto ispred njih na stolu.
Organizacija lova izvedena je na najvišoj mogućoj razini, svečano i dostojanstveno. Svi nazočni, a bilo ih je preko četrdeset, iskazali su ponos i zadovoljstvo pripadnosti tome događaju.

Ovaj Akademski lov poprima i međunarodni karakter je su nazočili Dr. Ivan Kos, profesor sa Sveučilišta u Ljubljani, Dr. Boštjan Pokorny, dekan Visoke škole u Velenju. Na sveukupno zadovoljstvo, lov nije propustio ni Dr. Antun Alegro, bivši dekan Veleučilišta u Karlovcu, a prije toga pročelnik Odjela lovstva i zaštite prirode pri istom Veleučilištu.

Naglašavam da je Dr. Alegro zaslužan za osnivanje Odjela za lovstvo i zaštitu prirode čime je Veleučilište svrstano u sam vrh europskih studija sa tom tematikom. Nazočan je bio prof. Krešimir Veble, kojeg bi mogao proglasiti oglednim primjerkom lovca – džentlmena. Uz njega su učestvovali: prof. Željko Štahan, prof. Miro Borković, prof. Emil Srebočan, prof. Darko Ropac, prof. Miljenko Dumić, , mr. Domagoj Križaj, dr. Martin Jakovac, g. Igor Ilić – fotograf i još mnogi drugi.

U lovu sam upoznao i prof. fizike Zvonimira Žužaka sa kojim sam proveo duže vrijeme u zanimljivom razgovoru, tako da smo uspostavili pravi prijateljski odnos.

Nakon završetka ceremonije „Pozdrava divljači“, organizator lova pozvao je na skupno fotografiranje i ručak u lovački dom gdje je bila poslužena izvrsna kotlovina sa domaćim vinom. Obzirom da se na lovu nalazio veliki broj lovaca koji su došli iz raznih dijelova Republike Hrvatske, a i Republike Slovenije, svako je dobio priliku predstaviti se u kratkim crtama u cilju olakšavanja međusobne komunikacije. Velika većina predstavljenih akademski je obrazovana.

Moram naglasiti da je ovaj akademski lov jedini takve vrste u Europi i nigdje nisam naišao na podatak da se prije održavao. Možda griješim. Treba istaknuti da je na lovu sudjelovala i jedna lovkinja, gospođa Miroslava Jauk, koja je magistra lovstva. I ta činjenica govori u prilog rodne ravnopravnosti. Dobrodošla među nama i u buduće.

Nakon završenog predstavljanja razveselili su nas muzičari te je otpočela pjesma i šala, koja je potrajala do u noć.
Na kraju se nema šta posebno naglasiti. Lov je proveden dostojanstveno, na visokoj razini i iznad očekivanja šta se ocrtavalo na licima kolega lovaca.

Ujedno koristim ovu priliku za zahvalu čelnim ljudima Veleučilišta u Karlovcu na pozivu, svim lovcima-pogoničima na uloženom trudu da bi taj lov bio na razini, svim članovima Lovačkog društva „Srnjak“ koji su nas tako lijepo prihvatili i ugostili u njihovom lovištu.
Hvala svima i »Dobru kob!« u narednim lovovima.

Predsjednik CIC Foruma, Toni Vrščaj, ing.