Sa njima je bio i vodič, član „Kapele“ koji živi u Zagrebu, kako se Turopoljci ne bi izgubili u ličkoj šumi. Subota sunčano jutro, 19. studenog dočekalo je goste i domaćine ispred lovačkog doma u Jezeranama. Kratki pozdrav i put pod noge na obližnji Pišćetak. Podno vrha Velike Kapele na osamosto metara nad morem Turopoljci su postavili štand ili zasjedu. Lovili su divlje svinje i štetočine a ulovili su predivni lički ugođaj na planini.
Mladi lovac Marko je u tišini razmišljao što je htio reći lovnik Mladen Milohnoja kad je kazao „ U Lici dok vidiš je li vepar ili krmača oboje pobjegnu“. Uvjerio se, kao i ostali da su divlji veprovi ondje previše divlji i brzi. Zimsko sunce se probijalo kroz grane bukvi i jela na Pišćetku dok su Velikogoričani čekali veprove. Nisu ih dočekali, ali su bili očarani ličkim krajolikom.
Pozvali su Ličane iz Jezerana, kad god požele da dođu kod njih, u Veliku Goricu. Ondje nema divljih svinja, ali ima jako divljih fazana i zečeva.
„Bilo nam je izuzetno lijepo. Lovci su očarani ličkim krajolikom. U Velikoj Gorici imamo ravnicu i močvare, a ovdje planine. Nismo uspjeli u lovu, ali uspjeli smo u druženju i zahvalni smo domaćinima na dočeku, kazao je Josip Jančić Babriga, predsjednik LD „Srna“ Velika Gorica.
Njegov domaćin Vlado Milohnoja, predsjednik LD „Kapela“ Jezerane kazao je kako lovce iz Gorice pozivaju opet, kad padne snjeg u lov u Liku. Nadaju se da će se prijateljstvo nastaviti u uzajamnim posjetama.
Kako bi pokazao ličko gostoprimstvo, predsjednik Vlado Milohnoja je o vlastitom trošku gostima priredio, ne lovačko, već staro ličko jelo meso, kiseli kupus i lički krumpir. Vrijeme je kolinja u Lici, a gosti uvijek najbolje dobivaju.
Inače, ideju za ovaj susret još prošle godine iznio je jedan Ličanin u Gorici, Ivica Smolčić, koji nije mogao biti nazočan skupu, ali mu je drago da se ovakav skup dogodio. Turopoljcima ni posljepodnevna kiša nije smetala da pokažu kako su dobri gosti, a Ličani pravi domaćini.
Dogovorili su se da se opet nađu svi u Gorici, u uzajamnoj posjeti. Jer u Lici su prvi put, sigurno ne i zadnji.
Napisao i snimio: Boris ĆAVAR
