Marijan Lekić, glavni urednik "Lovačkog vjesnika": U Ričicama osjetim duh naših predaka

Kad je prošli mjesec Lovačka udruga "Imotska krajina" u Hotelu "Zdilar" imala lovačku večer, poseban gost bio je Marijan Lekić iz Zagreba, inače roda Kurdelića iz Ričica. Budući da već petnaest godina uređuje "Lovački vjesnik", najstariji ali i najprestižniji časopis lovačkih udruga u svijetu, bila je prilika da s njim razgovaramo. List je inače glasilo Hrvatskog lovačkog sveza i časopis za lovce i ostale ljubitelje prirode, koji izlazi već 118 godina, a na pretplatničku adresu dobiva ga 54.000 čitatelja.

- Moj je otac Mijo Lekić Kurdelić, rođen 13. rujna 1923. godine u Ričicama, a već je poput tisuće Ričičana, s 14 godina kao trećeredac otišao fratrima u Split i Dubrovnik, a otuda u Zagreb, Orahovicu, Njemačku, Francusku. U tradiciji Lekića je zavjet male braće, pa su po tome i dobili ime Kurdelići, po kurdeli (vrpci) koja se u crkvi o blagdanu veže oko svijeća.

Kad bi dolazili u Ričice, prisjeća se Lekić, pješačili bi od jutra, a svugdje su nas ljudi s veseljem dočekivali: - Ide Mića Kurdelić! Za svakoga je imao neki dar ili barem bratsku riječ. Zastajali bi kraj kuća, popili gutljaj vina, zapjevali gangu i do večeri stigli u selo! Otac bi prvo otišao do grobnice posjetiti duhove naših predaka, gorštaka, ratnika, pastira i trgovaca.

- Spominjem ga, kaže Lekić jer, dok ga je sudbina odnijela u Orahovicu (gdje sam se ja rodio 28.11.1951.godine, majka Jelena Šimić), napravio je dvije prve privatne novinske trafike, gdje smo svi radili. Već tada mi prorekoše da ću biti novinar, jer je ljepše pisati nego prodavati novine! Nakon završene ekonomske škole u Našicama, odlazim na studije politologije u Zagreb kod našeg pok. prof. Ike Babića. Na Fakultetu političkih znanosti diplomirao sam kod prof. Miroslava Vujevića na predmetu Metode istraživanja političkih pojava. Još za studija pišem u "Studentskom listu" i "Oku" te se zapošljavam u "Radničkim novinama", gdje sam do 1991. godine bio zamjenikom glavnog urednika te jedan od osnivača prvog privatnog časopisa u Hrvatskoj "Nove inicijative", direktor "Centra za poduzetništvo i informiranje", zamjenik glavnog urednika magazina hrvatskih managera "Croman", te prije zapošljavanja u "Lovačkom vjesniku" viši specijalista za telekomunikacijski marketing u Direkciji telekomunikacija.

Nakon nesretnog stradanja u lovu ondašnjeg urednika Edija Marinovića 1994.godine, izabran sam za glavnog urednika "Lovačkog vjesnika".

Oženjen sam s prof.dr.sci Gordanom Jurić-Lekić, znanstvenom savjetnicom, koja se na Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu bavi histologijom, embriologijom, eksperimentalnim embrionalnim tumorima i razvojem zametaka sisavaca, histofiziologijom i neplodnošću, a kćerka Marta studira arhitekturu u Zagrebu.

Izvor: Imotska krajina / Autor: Ante Aračić