ŠTO ZNAČI UREĐIVATI LOVIŠTE

Mjerama uređenja lovišta lovac nastoji poboljšati stanišne uvjete za pojedine vrste divljači i time im povećati broj, ali postaje svjestan potrebe kako to mora činiti uz što manje štete za stanište. Radove koje izvodimo uređujući lovište moramo nastojati što je više moguće prilagoditi samom staništu i njegovim posebnostima i karakteristikama.

Cilj nam treba biti, osim uspješnog gospodarenja, i očuvanje prirodnog ambijenta te potrajno korištenje prostora naših lovišta.

Slijedom navedenog, uređenje lovišta i izgradnju svih lovnih objekata potrebno je činiti na način koji neće negativno utjecati na prirodno okružje. To znači uporabno i estetski, koristreći prirodne materijale, ne narušavajući prirodni sklad, voditi računa da se lovni objekti svih vrsta uklope u prirodni okoliš. Gradnjom se neminovno utječe na okoliš i mijenja ga se, no cilj je taj utjecaj svesti na najmanju mjeru, koja neće štetiti prirodnoj okolini. Potrebito je materijal za izgradnju koristiti od već ponuđenog prirodnog materijala iz okoline u kojoj se gradi, što manje remeteći sklad te okoline. Kao što godi lovčevu oku kada vidi lijepo hranilište za divljač napravljeno od građe s toga prostora, tako godi i onima koji to nisu. Sve što lovci grade ili unose u prirodu mora se s njom uskladiti.

Ograde, lovačke kuće, solišta, pojilišta i sve ostale lovnogospodarske i lovnotehničke objekte treba graditi od prirodnog materijala, nikako ne s previše željeza ili plastike.

Lovnogospodarski i lovnotehnički objekti služe u razne svrhe: za naučno istraživanje, za uzgoj divljači, za promatranje divljači, za lov i drugo. Zbog toga je i potrebno građenje istih.

Lovnogospodarske objekte izgrađuje se za potrebe uzgoja i zaštite divljači.

• To su hranilišta, pojilišta, solišta, ograde, remize.

Lovnotehničke objekte izgrađuje se za potrebe lovljenja divljači.

• U njih ubrajamo: nastambe u lovištu (upravne, pogonske i stambene), visoke čeke, prijelazi preko vodene površine, zaklonice za doček divljači (busije), lovne staze, granični znakovi lovišta, sanduci za prihvat i otpremu divljači, hladnjače.

Najčešći objekti u lovištu su čeke ili visoki zasjedi.
Vrlo je važno naglasiti da je namjena čeka dvostruka. U lovištu su neke čeke lovnogospodarski, a neke lovnotehnički objekti.

ČEKE I OSMATRAČNICE

Čeke omogućavaju osmatranje divljači, ali s njih se i vrši lov.

Dakle one imaju dvije bitno različite namjene:

Osmatračnice su lovnogospodarski objekti koji omogućavaju uzgajivačima s određenog položaja iznad razine lovišta osmatrati divljač u svrhu uzgoja i zaštite. Iz tog razloga najčešće ih se radi uz mjesta prihrane divljači (hranilišta).

Čeke koje služe za doček divljači u pojedinačnom lovu su lovnotehnički objekti.

S OSMATRAČNICE SE NIKAD NE VRŠI ODSTRJEL za razliku od čeka koje služe za doček divljači u pojedinačnom lovu.
Čeke mogu biti:

• visoke i
• niske, a s obzirom na krovište
• natkrivene i
• nenatkrivene.

Najprikladnije su čeke koje su pokrivene jer štite lovca od atmosferskih neprilika (kiša, snijeg).

Visoke čeke za lov osiguravaju mogućnost dobrog osmatranja, izbor dobne i spolne kategorije, smanjena je mogućnost ranjavanja divljači i minimalno se uznemirava stanište. Do čeke redovno vodi šumska cesta pa je dolazak na čeku lovca i pratioca, kao i sama manipulacija s odstrijeljenom divljači lakša i jednostavna.

Čeke osmatračnice postavlja se na mjestima hranjenja ili napajanja divljači jer su to mjesta na kojima se najlakše može pratiti brojnost i struktura dolazeće divljači. Čeke ugrađene na stablu, uglavnom su otvorene, uklopljene u okolinu, obično nemaju krova, ali može im se napraviti nadstrešnica. Postoje i privremeni zasjedi, gdje se naprave samo ljestve i postave daske na grane za sjedenje i daske za noge. Ukopane čeke izrađivalo se u planinskim predjelima, za čekanje vukova. Sad ih se više ne radi, jer se ni vukove više ne lovi. Takve čeke može se raditi za lov na lisice. U padini se iskopa rupu 2x2m, unutrašnjost obloži daskama, postavi krov na koji se vrati zemlju i busene trave koji sve zamaskiraju. Obično su na krovu imale otvor s ljestvama za spuštanje unutra i otvor za pucanje. Prednost takvih čeka je da su neprimjetne, a zimi toplije od podignutih čeka. Prijenosne čeke najčešće su metalne i može ih se rastaviti i donijeti na predviđeno mjesto. Postoje i drvene prijenosne čeke koje se rabe kod nas, napravljene od laganog drveta i može ih se prevoziti iz jednog dijela lovišta u drugo. Donese ih se nekoliko dana prije planiranog dočeka i lova ili osmatranja, kako bi se divljač privikla i malo ih se maskira, radi uklopljenosti u okolinu.

HRANILIŠTA

Za krupnu divljač Zimskom prihranom osigurava se divljači dobra tjelesna kondicija i zdravstveno stanje, a rasporedom hranilišta u lovištu i njihovim brojem osiguravamo divljači normalno uzimanje hrane po vrsti i količini. Hranilišta trebaju biti stalna, izrađena od prirodnih materijala, natkrita, s krovom obično na dvije vode, ali ne prevelike nadstrešnice, jer plaše divljač i smetaju mužjacima s rogovima. Gradi ih se na prikladnim mjestima u lovištu, a uz njih se postavlja solišta. Hranilišta trebaju imati slijedeće odlike: - štititi hranu od kvarenja i propadanja, - omogućiti korištenje hrane svim članovima populacije, - mogućnost izlaganja zrnate i kabaste hrane, - zaklonjenost od uznemiravanja predatora, grabežljivaca i krivolovaca. za sitnu divljač To su uglavnom jednogodišnja hranilišta. Radi ih se u zaklonjenim mjestima, šikarama, grmolikim i niskim sastojinama gdje se zabiju 4 kolčića, 2x2 različitih visina s rašljama prema gore. Na njih se stavi tanka ploča kao krovište i pokrije okolnim granjem. Ispod se očisti zemlja i stavi malo pijeska i tu se sipa hrana. Na ta hranilišta divljač se brzo privikne i važno je pravilno ih puniti, obično svaka 2 dana. Od hrane se stavlja kukuruz, pšenica, razne repe, ostaci jabuka, mrkve, zelje. Ako je intenzitet potrošnje veći hranjenje će biti češće i obrnuto. Hranilišta za sitnu divljač može se raditi i tako da se stavi dvije rašlje u razmaku od 100-150cm i preko njih se prekrije kukuruzovina ili granje na dvije vode. mečilišta Za prihranu smeđeg medvjeda uređuje se hranilišta – mečilišta. Treba znati kako na mečilišta za medvjede, dolaze i druge životinjske vrste (divlje svinje, jeleni, vukovi, lisice, kune i druge). Mečilište treba biti udaljeno od najbližih ljudskih naselja najmanje 2 kilometra, od granice zaštićenih područja (Nacionalni park, Park prirode) najmanje 300 metara. Najbolje ih je uređivati tako da su prostorno raspoređena 1 na oko 40km2. Odabirom njihove lokacije treba izbjeći mogućnost zagađivanja izvora, vodotokova i drugo. Njih se uređuje na manjim šumskim čistinama i uz prometne komunikacije koje su prohodne tijekom cijele godine, tako da se uvijek može doći do hranilišta – mečilišta. Vrsta hrane koja se izlaže na mečilištu je zrnata, sočna i mesna. Od zrnate hrane kukuruz u zrnu, zob i ječam. Od sočne hrane izlažemo stočnu i šećernu repu, te razno voće. Od mesne hrane treba prvenstveno koristiti lešine uginulih životinja koje su prije izlaganja veterinarski pregledane. Može se izlagati i klaonički otpad, također veterinarski pregledan. Mečilišta su pogodna mjesta na kojima se može pratiti brojnost populacije, zdravstveno stanje (u slučaju potrebe pogodnost davanja antiparazitika) i tjelesna kondicija smeđeg medvjeda. Lov na medvjeda dozvoljen je isključivo dočekom s visokog zasjeda. Zato se u blizini (50 – 70 metara) mečilišta izgrađuje čeke za lov, već opisane.

SOLIŠTA

Solišta su objekti koje divljač koristi radi podmirenja potrebe za soli (NaCl - natrijev klorid). Za krupnu divljač solišta ponegdje mogu biti važnija i od hranilišta, posebice u vrijeme izgradnje rogovlja. Sol je važan čimbenik izgradnje tijela, mišića, kuka (rogova) i drugog, pospješuje probavu, otvara apetit i daje potrebne kemijske elemente koje divljač u prirodnoj hrani ne nalazi u dovoljnim količinama, naročito zimi. Sol se divljači osigurava tijekom cijele godine. Solišta služe i kao mjesta na kojima se divljači izlažu i antiparazitici. Zato je u lovištu potrebno izgraditi dovoljan broj solišta iz kojih divljač uzima i liže sol koliko joj je potrebno, odnosno koliko organizam traži. Solišta se postavlja na premetima divljači, u blizini hranilišta, pojilišta, obično na otvorenim i preglednim mjestima. Potrebno je pronaći prirodne objekte za izgradnju solišta. Solišta se može raditi kao prizemna, izdubljena u šupljem panju, ili u šupljem stupu visine do 1,5m, promjera 20cm. Stup se provrti kosim rupama prema dolje, pa kad pada kiša ispire sol iz šupljine koja teče na vanjsku plohu stupa, gdje je divljač liže. Solište se može napraviti i od dasaka ili oblica. Prirodni sklad lovišta neće se remetiti ni ako se kakvom stabalcu odreže krošnja i izbuše rupe kroz koje će se sol cijediti. Plastici nije mjesto u lovištu i nedopustivo je na odrezano stabalce nataknuti plastičnu ili limenu posudu, ili nabiti plastičnu cijev i tu ostaviti sol. Izdignuto solište je obično živo stablo koje se odsječe na visini iznad dohvata divljači. Na vrh se stavi drveni sanduk s prečkama razmaka 1cm i unutra se stavi kamenu sol. Na stablu se oguli kora i naprave brazde, pa uslijed djelovanja kiše i snijega sol se pomalo topi i cijedi po deblu. Divljač tako dolazi do soli.

POJILIŠTA

U svakom dobrom uređenom lovištu nužno je divljači osigurati vodu za piće. Divljač, kao ni čovjek, ne može bez vode, bez obzira kako dolazi do nje. Značenje vode vidljivo je i iz činjenice što se žeđ može izdržati samo kraće vrijeme, dok se glad može izdržati daleko duže. Njezina je važnost u tom što služi kao otapalo raznih tvari u tijelu i pomaže kao sastavni dio krvi i limfe u transportu i apsorpciji hranjivih tvari iz crijeva do stanica. Primjerice, mladi sisavci dok žive od majčina mlijeka uglavnom ne trebaju vodu, ali zato njihove majke u vrijeme laktacije imaju povećanu potrebu za vodom. Kad mladunci prijeđu na drugu hranu i njima voda postaje svakodnevna potreba. Izgradnja pojilišta naročito je potrebna na terenima brdskih lovišta, gdje zbog poroznosti krških terena dolazi do nestašice vode. Kapacitet pojilišta mora biti vezan na broj divljači koja gravitira pojilištu. Ako u blizini nema izvora, vodotoka ili pojilišta, divljač odlazi vrlo daleko u potragu za vodom. Pojilišta mogu biti prirodno formirana u zemlji, npr ako se zemlju sabije ona je skoro nepropusna i to je dobra biološko-ekološka metoda. Može se iskopati i rupu na kosim terenima, staviti plastičnu foliju koju se prekrije kamenjem i kasnije zemljom. Rubove folije se pedalj od ruba obloži kamenjem i zatrpa zemljom, tako da folija ne viri. Ako su, primjerice, izvori vode pored gušćeg raslinja treba postaviti jednostavnu nadstrešnicu koja čuva vodu od opalog lišća, te nanosa zemlje ili pijeska, a ujedno može služiti kao krov s kojeg otječe oborinska voda u postavljeno korito, drveno, a ne od vanjske traktorske gume, ukopane plastike i sličnih neprirodnih materijala. Poželjno je da se pojilišta nalaze uz komunikacije, radi lakšeg punjenja. Brdska lovišta odnose se na masiv dinarida, Veliku i Malu Kapelu, obronke Velebita i Dinare, te Gorski Kotar i s obzirom da je u tim predjelima poradi klimatskih prilika snijeg dugotrajan, a ponegdje i cjelogodišnji, vode ledenice važan su izvor pitke vode. Na sjevernim stranama i u dubljim ponorima zadržava se snijeg i cijelu godinu, te su vode snježnice također izvor pitke vode. U kraškim predjelima gdje je ispod vapnenca dolomit, na crti gdje se međusobno priljubljuju, izbija u tankom mlazu ili kap po kap voda cjednica. Narodno je ime za mjesta gdje se pojavljuje takva voda cjednica - ruja. Jedna od krških pojava su i vrtače, gdje se oborinska voda skuplja na dnu. Njihovo se dno može učiniti nepropusnim stavljanjem plastične folije i nabijanjem zemlje, ali ako sloj zemlje nije dovoljno debel, papkarska divljač foliju može lako probiti, nakon čega više ničemu ne služi, a dijelovi folije naružuju okoliš. Na izrazitom kršu, zbog velike propusnosti vapnenca, oborinske vode ne zadržavaju se dugo, osim u prirodnim bazenima u kamenu, poznatije kao kamenice, koje se pomoću betona može učiniti nepropusnim.

KALJUŽIŠTA

U lovištima u kojima obitava i u kojima se gospodari jelenom i divljom svinjom, a to je divljač koja se voli kaljužati i u načinu života kaljužanje im je neophodno, potrebno ih je izgrađivati. Kaljužišta se izrađuje slično kao i pjilišta.

LOVAČKE STAZE

U gospodarenju divljači, te pri izgradnji i lovnogospodarskih (za uzgoj) i lovnoteničkih (za lov) objekata, vrlo važno mjesto zauzima održavanje lovačkih prosjeka i staza, kako onih koje vode do objekata u lovištu, tako i onih koje služe lovu i svjedoče o brizi o lovištu. Lovne staze u brdskim terenima obično idu po slojnicama i po kosini, znači vodoravno i s minimalnim nagibima. Dobro uređene mreže lovnih staza čine bitan faktor uspješnog gospodarenja. Lovačke staze moraju osigurati nesmetano prikradanje divljači, očišćene od grmlja i grana koje ometaju bilo promatranje, bilo odstrjel divljači.

REMIZE

Radi poboljšanja prirodnih uvjeta prehrane, potrebno je činiti radnje koje će poboljšati uvjete sredine u kojoj obitava divljač, a to postižemo zasijavanjem ili zasađivanjem manjih površina u lovištu koje divljači služe za zaklon i za prehranu. Mogu biti jednogodišnje ili višegodišnje. Jednogodišnje remize zasijava se na čistinama unutar šumskog kompleksa. Višegodišnje remize nastaju tako da se na manjim površinama u lovištu zasadi razno šumsko plodonosno bilje, najčešće glog, kupina, divlje voćke, ribizl, lijeska, malina, jarebika, drijen i drugo. Remize se zasijava kako bi divljač imala što manju potrebu za izlaskom na polja i u voćnjake i vinograde. Time se ujedno smanjuje štete na usjevima.

NASTAMBE U LOVIŠTU

Lovnotehničke objekte koji omogućavaju prihvat i boravak lovaca u lovištu na kraće ili duže vrijeme, bez obzira da li je u pitanju lov ili druga lovna djelatnost, jesu: skloništa, lovačke kolibe, lovačke kuće, lovački dvorci. U našim lovištima karakteristična je izgradnja lovačkih domova bez smještajnih kapaciteta, s predsobljem, kuhinjom i velikom salom i namjena im je jednodnevni boravak.

SKLONIŠTA

U našim lovištima nemamo običaj gradnje takvih "priručnih" objekata koja služe za kraći boravak lovaca, npr. kao vrlo kratkotrajni zaklon od nagle nevere. Takvi objekti ni na koji način neće remetiti okoliš ako ih se radi bez većih zahvata na raslinju. Obično su to nadstrešnice podignute na prirodno zgodnom mjestu zaklonjenom od kiše i vjetra. Mogu to biti i nadstrešnice (sjenice) namjenjene lovačkom doručku u lovištu.

LOVAČKE KOLIBE

Lijepo uređen lovački dom ili slikovita lovačka kuća nisu jedino što čini pravo lovište, onih manjih, na "brzu ruku", podignutih lovačkih kolibica, jednostavnih i jeftinih, sagrađenih od priručnih materijala u kojima manja grupica lovaca može prenoćiti, skloniti se za vrijeme nepogode, odmoriti se i blagovati, nažalost u našim lovištima nema ili su vrlo rijetke. Tamo gdje ih ipak ima lovački običaji i poslovična lovačka srdačnost, nalažu da se lovačke kolibe ne zaključava. Poslužit će i drugim korisnicima, za nepogode sklonit će se u nju namjernici, no pravilo je da uvijek za sobom ostave red.

lovačka koliba u lovištu IV/110 "Dubovac"

LOVAČKE KUĆE

Lovačke kuće najčešći su lovnotehnički objekti i zato ih treba graditi tako da se dobro uklapaju u okoliš, od prirodnih materijala, ako je to moguće, od materijala iz neposredne blizine. Drvo je najprihvatljivije, a poželjno je da i njezin pokrov bude od drva (šindra). Pojedini dijelovi doduše moraju biti od "neprirodnih" materijala, npr. staklo, oluk, crijep, iako ga se može dobro nadomjestiti šindrom. Kuća ima prostorije za spavanje, blagovanje, dnevni boravak i predprostoriju za odlaganje i održavanje opreme i obuće ukoliko je u lovištu kišno i blatno. Lovčke kuće u brdskim lovištima gdje se uglavnom lovi tehnikom pojedinačnog lova (doček na visokoj čeki) nema potrebe graditi velikog kapaciteta noćenja, trebaju imati par ležajeva (3-5), ali zato veći dnevni boravak.

LOVAČKI DVORCI

Lovački dvorci tako su građeni da većem broju lovaca ili gostiju omogućvaju prihvat i boravak, što čini višu kategoriju lovnoturističke ponude prihvata i boravka lovaca. Iz tako opremljenih dvoraca grupe lovaca mogu odlaziti u lov svakodnevno, ili ukoliko postoji u lovištu i lovačka kuća, kombinirati smještaj. Ali uređivati lovište može se i ulaganjem u druge, estetske objekte. Lov je i po svom psihičkom i po svom fizičkom djelovanju imao velik značaj u razvoju ljudskog roda. Jedna od prvih misaonih stvari koju je predčovjek realizirao bilo je oblikovanje kamena u šiljke radi olakšavanja lova. Lov je ostvario i prva udruživanja i pokrenuo proces čovjekove socijalizacije. Udruženi ostvarivali su i veću uspješnost u lovu, zapravo osiguravanju hrane. Tijekom te neprestane životne borbe za opstanak čovjek se sve više i umno razvijao. U vezi s lovom rađao se najljepši oblik ljudskog duha – smisao za umjetnost.

uz lovački dom u lovištu IV/126 "Zvečaj"	pred lovačkim domom UŠP Delnice

Izvor: M.I. (foto M.I. 2006.)