Ris živi povučeno i na velikom prostoru, te ga je gotovo nemoguće vidjeti u prirodi. Prilikom odabira metode istraživanja risa moramo uzeti u obzir način života risa, te činjenicu da je populacija risa u Hrvatskoj brojčano mala i zakonski zaštićena. Stoga nam indirektne metode, poput bilježenje tragova prisutnosti (otisci šapa u blatu ili snijegu), prikupljanje neinvazivnih uzoraka (dlake, izmet) za genetske analize i fotografiranje životinja pomoću fotozamki pružaju iznimno važne informacije o populaciji. Jedna od najučinkovitijih metodologija istraživanja risa je upotreba fotozamki.

Infracrveni automatski fotoaparati postavljaju se unutar staništa risa, na lokacije za koje je prethodnim istraživanjima utvrđeno da ih risovi koriste za obilježavanje svog teritorija (markiranje urinom). Postavljanje zamki nasumično u staništu nije učinkoviti jer je gustoća populacije mala.
Upotreba fotozamki za praćenje populacije risa započeta je tijekom DinaRis projekta te su se tijekom tog pilot-istraživanja provedenog u Gorskom kotaru fotozamke pokazale vrlo učinkovite – jedna fotozamka je već nakon 4 noći aktivnosti slikala risovicu s 2 mladunca, a uspješno su korištene i za istraživanje prehrambenih navika risa.

Fotozamke su jedna od najučinkovitijih neinvazivnih metoda za terensko istraživanje divljih životinja, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, a također se uspješno koriste na prijelazima za divlje životinje u svrhu studija o propusnosti autocesta za divlje životinje. Risovi fotografirani bočno mogu biti identificirani na temelju rasporeda točaka na tijelu i ekstremitetima i na taj način možemo sa sigurnošću možemo razlikovati pojedine jedinke.

Cilj projekta je prikupiti spoznaje o populaciji risa u Hrvatskoj, procijeniti broj životinja na određenom području te utvrditi uspješnost reprodukcije i postotak preživljavanja mladunčadi. Pokrivajući veća područja, dugoročno ćemo zabilježiti i disperziju mladih jedinki, a u kombinaciji s telemetrijskim i genetskim istraživanjima dobiti ćemo uvid u stanje populacije, te utvrditi razloge pada brojnosti. Smatra se da je nizak uspjeh reprodukcije i prerana smrtnost mladunčadi jedan od razloga pada broja populacije risa u Hrvatskoj.

Glavni istraživač na projektu upotrebe fotozamki za praćenje populacije risa u Hrvatskoj je Vedran Slijepčević dr.vet.med., danas zaposlen na Veleučilištu u Karlovcu, a tijekom DinaRis projekta je bio zaposlen na Veterinarskom fakultetu te je bio terenski istraživač na tom projektu. Provedbu projekta su-financira Državni zavod za zaštitu prirode.

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE  |  www.life-vuk.hr