Što slijedi hrvatskom lovstvu i lovcma ulaskom u europsku zajednicu? Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju hrvatski lovci baštine pravnu stečevinu Europske unije koja se odnosi na uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači.

A koja je to pravna stečevina i baština koju  se mora i treba uvažavati i poštovati? To je tajna i velika nepoznanica za većinu hrvatskih lovaca. Naime, hrvatski lovci, htjeli to priznati ili ne, nisu pripremljeni i nisu upoznati s tom pravnom stečevinom, iako je ona djelomice inkomporirana u zakonske propise Repu­blike Hrvatske koji se primjenjuju s danom ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

To je tužna istina koja smeta i boli svakog čestitog i odgovor­nog hrvatskog lovca.

Zašto je do toga došlo? Odgo­vor nije jednoznačan, ali je poznat. Odgovornost za taj oz­biljan propust najviše snosi re­sorno ministarstvo, a odmah iza njega staleška udruga, koji su propustili organizirati sav­jetovanja i seminare diljem Hrvatske na kojima bi se hr­vatskim lovcima na hrvatskom jeziku, koji je jedan od službe­nih jezika Europske unije, mo­glo prezentirati što hrvatskom lovstvu i hrvatskim lovcima dolazi trenutkom ulaska Hr­vatske u zajednicu ravnopravnih europskih naroda. Za tu prezentaciju i edukaciju ima­mo vrsne profesore na katedri za lovstvo Poljoprivrednog fa­kulteta u Osijeku, Šumarskom i Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Veleučilištu u Kar­lovcu te u samom resornom ministarstvu.

S obzirom na značenje i ulogu Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga trebalo je prikupiti i objaviti zbirku presuda tog suda koje su veza­ne uz privatno vlasništvo na kojima se izvršava pravo lova od strane onih koji nisu vlasni­ci tog zemljišta. Zasigur­no će mnogi vlasnici poljoprivre­dnog zemljišta i šuma tražiti da se ubuduće prilikom formira­nja zajedničkih lovišta vodi ra­čuna o presudi Suda u Strasbourgu koja zahtijeva da se prilikom ustanovljavanja loviš­ta na tuđem zemljištu mora imati izričita ili prešutna su­glasnost vlasnika, a ako se vlas­nik suprotstavi ustanovljava­nju lovišta na svom zemljištu, onda to zemljište neće moći ući u sastav zajedničkih loviš­ta. Valja također spomenuti da navedeni sud svojim odlukama daje prednost, što je i razumlji­vo, pravu vlasništva nad zemlj­ištem u odnosu na pravo lova kao pravu služnosti.

Štoviše, svojom odlukom Sud je zauzeo stajalište da even­tualno povrijeđeno pravo lova ne uživa zaštitu tog suda jer se ne smatra jednim od temeljnih prava i sloboda građana.

Je li moguće nadoknaditi propušte­no? Nije moguće, ali je moguće smanjiti štetu tako da se diljem Hrvatske, bar u većim središti­ma, održi stručno usavršavanje o tim pitanjima.

Autor: Mladan Vidović, mr. iur.