U Lovačkoj udruzi "Šljuka" Lekenik, na Štefanje, 26. prosinca održan je Memorijal za umrle lovce. Nazvan je Memorijal Tuđman-Sovina u spomen na dvojicu umrlih lovaca, koji su se zadnjih godina preselili u vječita lovišta. Kako bi se lovci odužili svojim pokojnim prijateljima, ako ne lovom. Ivica Tuđman Budža otišao je na nebeska prostranstva prije dvije godine, a godinu dana prije njega Ivan Sovina. Tuđman je volio loviti divlje svinje, zato je za njega Memorijal 26. prosinca, a Ivan Sovina volio je loviti sljuke i sitnu divljač. U njegovo ime lovci love sitnu divljač prvog dana Nove godine, u podne. Obojica su imali više od pola stoljeća lovačkog staža i bili omiljeni među lovcima.

Naši lovci ondje gore, ostavili su nam blistav trag, lovački i ljudski. Ovim Memorijalom koji postaje tradicionalni odužujemo im se i čuvamo uspomenu na njih, kazao je Ivan Kovačević, predsjednik LU "Šljuka".

"Znam da nas naš Budža gleda odozgor, poslati će nam trofejnog vepra, a naš pogon ga bude dotjerao. Zato i lovimo od Budžine čeke, za Ivicu Tuđmana, našeg Budžu, kazao je lovnik Franc Pirš, na otvorenju lova.

Baš od Budžine čeke, na koju je i u osmom desetljeću života, dolazio i ciljao Ivica Tuđman, baš odandje kreće se na "štand". Tiho, bez buke, lovnik raspoređuje tridesetak lovaca i gostiju. I nasta grobna tišina, baš onakva na ukopu Ivice Tuđmana, u doba korone, bila je tišina. I humorist kakav je bio Budža, poslušao lovnikovu želju, no nije mu poslao trofejnog vepra, već običnu krmaču. Volio se šaliti, ali i raditi. Radili su i lovci iz pogona, tri divlje svinje odstreljene. Pa gablec kod Stare barake. Pa priča i sjećanje na umrle lovce, koji i danas u sjećanju lovaca žive.

U podne prvog dana Nove godine dogovor je , na sitnu divljač u spomen na Ivana Sovinu. Lovio je šljuke dva mjeseca prije smrti, može se reći da je bio lovac do konca svog života i život je posvetio lovu. Memorijal za umrle lovce je postao tradicionalan, u spomen i sjećanje...

Boris ĆAVAR