„Kod nas u Vukovaru, na Dunavu djeca od malena love ribu, a ja odlučila prodavati lovački i ribički pribor i opremu“.

Ovako započinje svoju priču Mira Igrec iz Velike Gorice, lovkinja i jedna od rijetkih žena, vlasnica trgovine lovačkom i ribičkom opremom.

Rođena je i školovala se za trgovca u rodnom Vukovaru, da bi od 1984. sreću potražila u Zagrebu. Danas je lovkinja u LD „Lane“ Bučica kod Pokupskog i vlasnica trgovine „Ribič“ u Velikoj Gorici.

„Život te nanese u ribičke i lovačke vode. Od 1995. imala sam trgovinu „Ribič“ na periferiji Gorice. Petanest godina prodavala sam ribičku opremu i pribor, da bi se preselila u prostor u Getaldićevoj.

Počela sam prodavati i lovačku opremu, jednostavno, da preživim u poduzetničkim vodama. Mislim da sam jedina žena vlasnik lovačke trgovine, koja praktički radi sve sama. Istina, teško je opstati u muškom društvu, ali žilava sam, kazuje Mira Igrec.

Mira Igrec kazuje kako kupi robe koliko ima novca, državi plati porez i prodaje robu. Nije zastupnik nijedna tvrtke, ali je „diler“ za uvoznika Induchem.

U trgovini je dosta uvozne robe, a cjene su srednje, ima nešto kvalitetne domaće lovačke opreme. Kazuje, kad dođe nevolja, ona je prespava i pobjedi.

Inače, sin Zoran nije lovac, ali njegova supruga Antonija je prošle godine postala lovkinja pa joj pomaže u trgovini. Sedmogodišnja unuka Viktorija već se zanima za lov.

Sedam godina je i Mira Igrec lovkinja, kazuje kako su dečki u matičnom društvu u Bučici dobri prijatelji i znaju je nasmijati. Ponekad ode u goste, kao prošle godine u lov u LU „Hvidra“ Žažina gdje je kao lovkinja dobro primljena. Usprkos poslovnim nedaćama, u lovu Miri Igrec osmijeh ne silazi s lica.

Napisao i snimio: Boris ĆAVAR