Očuvanost biljnog i životinjskog svijeta među onim su rijetkim područjima djelatnosti na kojima se Hrvatska kao nova članica EU može mjeriti s ostalim državama te zajednice. Potvrdu toj tvrdnji pružilo je predavanje Đure Hubera o medvjedima u Hrvatskoj, u kojoj trenutačno živi oko tisuću medvjeda što je u europskim okvirima izuzetno veliki broj. Još je važnije da taj broj sustavno raste od šezdesetih godina te da je upravo Hrvatska u svjetskim okvirima prepoznata kao jedna od država u kojoj je suživot čovjeka i ove velike zvijeri na najvišoj razini.
Potvrđuje to i prof. Huber službenim podacima po kojima godišnje tisuću medvjeda u Hrvatskoj učini 6.000 eura štete. - U Norveškoj je to dramatično drugačije jer jedan jedini medvjed napravi 12.000 eura štete, u nama susjednoj Sloveniji – s kojom dijelimo niz medvjeda – godišnje jedan medvjed načini 250 eura štete. Riječ je o bitno drugačijem odnosu ljudi prema tim životinjama i rekao bih da je tajna suživota u tom pozitivnom odnosu prema životinjama koje su dio našeg okoliša, to nije u našim ljudima jer medvjedi su svugdje isti i svugdje se isto ponašaju. Ono što čini razliku su reakcije ljudi koje su kod nas puno pozitivnije no u većem dijelu ostalih europskih zemalja. U Norveškoj i Sloveniji prijavi se i najmanja šteta, a kod nas ljudi kad im medvjed, primjerice, uništi voćke ili pojede nešto iz vrta, to ni ne prijavljuju. Svakako je to posljedica i činjenice da u Hrvatskoj najveći dio stanovništva koje živi na područje gdje žive i medvjedi ne smatra medvjede prijetnjom, već uvijek i najčešće u iznimno velikoj mjeri pokazuje za njih razumijevanje i spremnost da i oni tu žive, da se i oni hrane. U drugim europskim sredinama takav je stav velika rijetkost i gotovo u svim drugim zemljama, osim Švedske, medvjeda se smatra opasnošću, govori Huber.
Naravno, to što su štete male, ističe Huber, ne znači da problemi uopće ne postoje.
– Uvijek će se nešto događati jer su to velike životinje i puno ih je pa je nemoguće izbjeći njihov susret s ljudima. Svakako treba činiti sve da medvjede ne privlačimo naseljenim mjestima i da ih što više nastojimo zadržati u njihovim prirodnim staništima koja su, pogotovo na području Gorskog kotara, idealna. Zadržati ih u njihovom prirodnom okolišu prije svega znači ne ih privlačiti hranom, a to znači izbjegavati ostavljanje ostataka hrane koji jako privlače medvjede jer im predstavljaju najlakši mogući način prehrane, govori Huber dodajući da su u posebnom položaju kad je o medvjedima riječ Gorani budući da na njihovom području živi više od pola ukupne populacije medvjeda.
- U Gorskom kotaru gustoća medvjeda najjača je zbog izuzetno kvalitetnih kapitalnih staništa. Štoviše, njih na ovom području zna biti i previše uslijed čega se počinju širiti izvan zone standardnog rasprostranjenja pa, primjerice, znaju krenuti prema obali Kvarnera, ponajprije Krku, i Istri. Nažalost, to širenje za njih ne završi dobro jer na tim prostorima medvjed nije autohtona životinja i može ga se odstrijeliti, što se uglavnom i čini. Svakako bi bolje bilo kad bi se, umjesto prema Kvarneru i Istri, širili prema njima prirodnijim staništima na Dinari, Petrovoj gori, Biokovu, Žumberku, Baniji, kaže Huber i dodaje da je sadašnjih tisuću medvjeda gornja granica kapaciteta i više od toga ih ne bi ih smjelo biti, s obzirom na gustoću medvjeđe populacije. Upravo stoga prvi je put ove godine kvota godišnjeg odstrijela prešla granicu od 100 medvjeda i podignuta je na 120 jedinki. Činjenica je da je to jedan od načina na koji se može kontrolirati njihov broj koji je u Hrvatskoj takav da možemo biti ponosni, rekao je Huber.
Veliki broj medvjeda znači i povećanje mogućnosti susreta s njima. Pri susretu s njima, istlče Huber, najbitnije je ne iznenaditi životinju: »Kad se čovjek kreće šumom u kojoj može biti medvjeda bitno je ne iznenaditi medvjeda jer onda, pogotovo ako je to ženka s mladima, može biti opasno. Zato treba govoriti, pričati, slušati glazbu... sve kako bi vas zapazio jer će se on onda skloniti. U pravilu se medvjed povlači pred čovjekom, a rijetki napadi rezultat su osjećaja ugroženosti kad je medvjed bio iznenađen jer nije čuo dolazak čovjeka«, rekao je Huber.
Novi list, 19.11., M.K.
