U nastavku vam donosimo kratak intervju Peke, šibenkskog lovca koji je uspješno spojio posao i slobodno vrijeme - pravo i lov.
Zoran Petković Peko, po struci odvjetnik, odrastao je na romanima Karla Maya i Jacka Londona koji su ga zvali u krajeve pune pustolovina i novih izazova koje je, naposljetku, našao u šibenskom zaleđu kod djeda lovca.
„Sjećam se da sam kao dijete imao lovačkog psa s kojim sam polako počeo planinariti i istraživati. Oduvijek sam volio životinje, a strastvenim lovcem su me učinili baš moji ljubimci, lovački psi“, priča nam Peko. Malo po malo, ljubav prema prirodi i lovu skroz ga je preuzela tako da je sada na lovištima svaki vikend. Najviše lovi po Velebitu i Bukovici, u pratnji prijatelja lovaca ili svojih pasa.
Ljubav prema prirodi, životinjama i lovu? Lovac koji voli životinje? Možda na prvu zvuči paradoksalno, ali iz Petkovićeve priče polako se ruše predrasude o lovcima kao sirovinama koji ubijaju Bambije i slatke male zečiće. „Biti lovac znači puno više od toga. Veći dio lovačkog života svodi se na čekanje i iščekivanje za što treba puno strpljenja. A kako bi mogli toliko vremena provoditi u prirodi a da je ne volimo. Upravo lovci prirodi najviše vole i cijene jer ona za njih znači život.“
„Mislim da je lovačka djelatnost kod nas često krivo percipirana. Lovci su ti koji kupuju žive zečeve i stavljaju ih u prirodu. Upravo su lovci donijeli fazana iz Azije u Hrvatsku i upravo lovci hrane divlje životinje i donose im vodu tijekom sušnih razdoblja. Lov je hobi ljudima raznih profila, to nisu divljaci koji idu uokolo s puškama željni nešto ubiti pošto poto. Mi poštujemo lovačke zakone i lovimo samo ono što se smije. Osim toga lovci posjeduju neke vještine koje bi se mogle iskoristiti za društvenu korist. Koliko samo zapuštenih šuma ima na području Šibensko-kninske županije koje bi se organiziranim akcijama u koje bi bili uključeni lovci mogle urediti. Dobar je primjer za to i park-šuma Šubićevac koja nikako da se uredi.“
Petkovićev hobi u kojem strastveno uživa prenosi se i na posao, te se bavi i lovnim pravom. Svoju lovinu zna i ukusno pripremiti ali takvi specijaliteti za obiteljski stol nisu dobrodošli! Njegova supruga je vegetarijanka! Za razliku od supruge, Petkovićev sin također uživa lovačkim pustolovinama, ali ne tako strastveno kao otac.
Boravak u odvjetničkom uredu punom pravnih spisa potpuna je suprotnost boravku u netaknutoj prirodi, vani na svježem zraku, ali Petković otkriva da balansirajući između te dvije krajnosti pronalazi životnu ravnotežu. „ Malo bilog, malo crvenog je najbolja kombinacija. To ti je ko' panceta. Kada nakon radnog tjedna na sebe oblačim lovačko odijelo, osjećam se kao Superman kada navuče svoj plašt. Lovačko odijelo me transformira u neki totalno drukčiji svijet i to je super osjećaj.“
Petković je kao lovac zašao u najzabačenije dijelove lijepe naše, ali najviše ga inspirira Velebit. „Čitajući romane u djetinjstvu, želio sam ići na Aljasku, u Kanadu, ali kada dođem na Velebit, nadahnjuje me ta njegova surovost i netaknutost što se nadovezuje na moje uspomene iz romana o Winnetou koje sam čitao kao dijete i tada shvatim da nema boljeg mjesta na svijetu. Možda zvuči kao klišej, ali biti lovac nije hobi to vam se uvuče pod kožu i to postaje način života. Ja o životinjama razmišljam čim se ujutro ustanem jer je prvo što napravim, nahranim pse. Osim toga biti lovac je romantično. Što ima romantičnije od provedene noći pod zvijezdama, osluškujući puls prirode!“.
Šibenik news, N.M., 05.02.
