Stanovnici Dola na Hvaru i istoimenog mjesta na otoku Braču najpoznatiji su puholovci u Dalmaciji, a lov na tog malog sisavca do danas se održao jedino još na području Gorskog kotara i Like.

Ta mila životinjica nalik je na vjevericu, iako svojom građom više sliči miševima. Težaci i lovci sa škoja smatraju ih proždrljivim štetočinama, jer se hrane plodovima, kukcima, pticama i jajima. Zimi je nešto bolja situacija, jer su tada u dubokom i dugom zimskom snu.
Na srednjodalmatinskim otocima uglavnom obitava obični puh (Glis glis), dugačak i do 30 cm, a pokriven je mekim gustim krznom koje u Deželi koriste za izradu bundi i sličnih predmeta, odozgo sivkaste, odozdo bjelkaste boje. Ženka godišnje koti i do sedam mladunčadi koje nosi oko mjesec dana. Puholov na otoku Hvaru se tradicijski upražnjavao iza sv. Mandaline (22. srpnja), pa i nakon jematve, kad su u punoj veličini i snazi, jer se tada zapravo počinju debljati i pripremati za zimu.

A puholov je Doljanima uvijek bio pravi ritual, u lov se obično išlo zanoć sa zračnim puškama, mecima, lampadinama i trapulama. Neki pak pripovijedaju da je postavljanje ploča bio poseban gušt, a za "ješku" su koristili suhe smokve. I tako dok se Marokancima, kako zovu stanovnike Dola, puno svijeta ruga da jedu puhe čelni ljudi Udruge "Tartajun", Kuzma Matijević i Ivica Moškatelo, su prije dvije godine pokrenuli dolsku 'Puhijadu' i od nje napravili pravi brand mjesta.
Primjerice ove godine je za probat dolskog puha pečenog na gradele jedna gospođa potegnula čak iz Kastva, a bilo je i onih iz inozemstva, pa čak i Amerike. Stigli su i Bračani kako bi se uvjerili čiji su pusi bolji, ali na kraju nije bilo ništa od toga, jednostavno su konstatirali da je puh svugdje i na sve načine prava spiza. A njom se diči i restoran "Kokot" u Dolu i nije rijetkost da pojedine ekipe iz dalmatinske metropole traže tu deliciju, samo tko bi toliko napripremao puhova.

 

izvor: SlobodnaDalmacija | 27.09.2009 | piše: Mirko Crnčević

---

 

 U Promorsko goranskoj županiji

Puhovi Puhovi su gastro znamenitost kvarnerskog kraja za koju zna malo ljudi izvan tog područja. Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš, pečeni puh na ražnju i prženi puh te ponekad uvaljan u kukuruzno brašno . Stariji primjerci pripremaju se na gulaš i serviraju uz palentu. Puh se nudi u Kastavu, Lignju, Lovranskoj Dragi... Na Belu nedeju (nedjelja poslije dana Sv. Mihovila, 29. rujna), puh se pretvara u prvorazrednu gastronomsku atrakciju; počinje sezona lova na puhove.

 

O Puhovima

PUHOVI (Myoxidae), porodica sisavaca iz reda glodavaca (Rodentia).

Nalik su na vjeverice, no građom su bliži miševima. Imaju kratke noge udešene za penjanje i dug, dlakav rep. U svakoj čeljusti imaju po dva oštra, duga sjekutića (glodnjaci). Žive po šumama i vrtovima Staroga svijeta. Proždrljivi su, a hrane se plodovima, kukcima, pticama i jajima. Jedu uspravljeni, a hranu ustima prinose prednjim nogama. U umjerenom pojasu provedu zimu u duboku i dugu zimskom snu. Većinom žive samotno. Ženka koti godišnje 4-7 golih i slijepih mladih, koje nosi oko 28 dana. Love ih zbog mesa i krzna.

Najpoznatiji su:

Obični puh (Glis glis), čest u šumovitim krajevima Evrope, dugačak do 30 cm, pokriven mekim gustim krznom, odozgo sivkaste, a odozdo bjelkaste boje;

Vrtni puh (Eliomys quercinus), rasprostranjen po srednjoj Evropi (zalazi i u visoke planine), dugačak do 24 cm, odzgo crvenkastosmeđe, a odozdo bijele boje;

Puh orašar (Muscardinus avellanarius), naš najmanji glodavac, koji u šumama srednje Evrope živi na lijeskama gdje gradi kuglasta gnijezda. Krzno mu je žućkastocrveno, a prsa su mu bijele boje.

Myoxus glis ili veliki ili sivi puh

VELIKI PUH (Myoxus glis)

Sistematika
razred: sisavci (Mammalia)
red: glodavci (Rodentia)
porodica: puhovi (Gliridae)

Opis
Dužina tijela: 14 - 20 cm, dužina repa: 11 - 19 cm, težina: 80 - 280 g.

Rasprostranjenost
Europa, Mala Azija, Kavkaz.

Stanište
Bjelogorične šume, voćnjaci, parkovi.

Prehrana
U prirodi: voće, bobice, koštice, sjemenke, kukci, puževi, mlade ptice, jaja, lišće.
U zoo-vrtu: voće, koštunjičavo voće, povrće, kukuruz u klipu, sjemenke.

Razmnožavanje
Sezona parenja počinje u srpnju, nakon čega a ženka radi gnijezdo u dupljama drveća od dlake i  perja. Nakon graviditeta koji traje 30 - 32 dana, ženka u kolovozu rađa do 11 mladunaca. Mladunci su nerazvijeni i teški su samo 1 - 2 g, a progledaju tek nakon 21 dan. Sišu majčino mlijeko 5 do 6 tjedana, a spolnu zrelost dostižu tek za 1 - 2 godine.

Način života
Puhovi su prvenstveno noćne životinje iako su ponekad aktivni i danju. Najveći dio vremena provode na drveću (arborealni su). Vrlo su spretni, mogu čak skočiti sa grane na granu koje su udaljene od 7 - 12 m. Imaju jako dobro razvijene osjete vida, sluha, mirisa i dodira. To su teritorijalne životinje koje obilježavaju svoje područje mirisom. Veliki puh hibernira (spava zimski san) od listopada pa sve do svibnja.

Grabežljivci
Sove i kune.

Životni vijek
U prirodi 5 do 7 godina.
U zoo-vrtu do 12 godina.

Ugroženost
Nije ugrožena vrsta. Na području Italije, Slovenije i Hrvatske postoji tradicija lova na puhove, ali u današnje vrijeme taj lov ima rekreacijski karakter. U nekim područjima ugrožava ih sječa hrastovih šuma.
IUCN kategorija: LC (najmanje zabrinjavajuća vrsta)

Zanimljivosti
► Za stare Rimljane veliki puh bio je vrhunski specijalitet, a i danas u nekim europskim zemljama rado jedu puhovo meso.
► Veliki puh može skočiti i do 7 m u daljinu, skačući sa grane na granu.