Iz recenzije: „Čini mi se da će, i oni koji možda o lovu ne znaju ništa i prigovaraju mu puno, nakon čitanja ove knjige poželjeti barem biti lovci promatrači, jer gdje se čovjek današnjega vremena može bolje odmoriti i napuniti svoju dušu, nego u prirodi i susretu s onim iskonskim od čega je u vremenu tehnologije odvojen?“ Više o predstavljanju knjige….
……Predstavljanje knjige Dragutina Pavličevića „Sto lovačkih priča i zanimljivosti“ u Bzenici, slavonskom selu od 96 stanovnika, bio je lijep društveni i kulturni događaj na kojemu su se prepričavale lovačke priče ali i recitirali stihovi o Slavoniji i ljepotama prirode i lova, uz pucketanje vatre bukovih cjepanica u lovačkom domu Lovačkog društva „Šljuka“ Pleternica smještenom na obližnjem obronku Požeške gore. Tu se okupilo društvo prijatelja dobra štiva koji ili poznaju djela profesora Pavličevića ili su bili, doduše davno, njegovi učenici, kad je službovao u Pleterničkoj osnovnoj školi. Okupilo se ovdje šareno društvo lovaca, pedagoga, vinara, poduzetnika, gastarbajtera, pravnika, pjesnika i ostalih kojima je, mogli bismo slobodno reći, zajednička crta, a ona se provlači kroz sve likove ove knjige od običnih lovaca do iznimnih povijesnih i političkih osobnosti, kao nit vodilja – zalaganje za društvo u kojemu ljudi ne moraju biti ni crni ni bijeli, u kojima je svaki čovjek vrijedan divljenja, u kojima glavni likovi priča sanjaju o svijetu u kojemu svatko ponaosob ima pravo na svoje stajalište, na svoju posebnost i uvažavanje i na ljepotu toga biblijskog puta ka bogatstvu različitosti.
Prof.dr.sc. Dragutin Pavličević (Luka Krmpotska, Primorje, 1932), povjesničar, sveučilišni profesor emeritus u mirovini, bivši urednik u Školskoj knjizi,istraživač u Institutu Ivo Pilar, autor dvadesetak povjesnik knjiga i udžbenika, među kojima su Povijest Hrvatske, Hrvati i istočno pitanje, Hrvatske kućne zadruge, Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj, Moravski Hrvati, Iz ambara sjećanja i divana, Iz divove torbe i druge, jedna je od najistaknutijih autorskih osobnosti, a s knjigom Sto lovačkih priča i zanimljivosti autobiografski zaokružuje svoj plodni spisateljski rad.
Na svečanom predstavljanju knjige, koje je znalački vodio Marko Baričević, a organizirala Hrvatska knjižnica i čitaonica Pleternica i Lovački savez Požeško-slavonske županije, domaćin, predsjednik LD Šljuka Pleternica Branko Milosavljević u ime svoga i susjednih društava Dilj Buk, Vražjak Sesvete i Sokol Bučje, zahvalio se autoru što je dio knjige posvetio lovcima ovoga kraja, a kuhari Mihovil Serdarević i Stjepan Peić skuhali su, prema riječima gostiju, najbolji srneći gulaš koji pristaje uz vina pleterničke Vinarije Markota i kljeti Tome Horvatinčića iz Samobora koji su častili goste.
Zdravko Vujnović, predsjednik županijskog lovačkog saveza i dopredsjednik Hrvatskog lovačkog saveza uručio je prof. Pavličeviću zlatnu plaketu HLS-a za izniman doprinos lovačkoj kulturi, a o knjizi su govorili još i urednik i nakladnik Dragutin Pasarić (Spiritus movens, Kutina), Franjo Lucić, saborski zastupnik iz ovoga kraja, stručni suradnici Marijan Aladrović, ( i još dva Marijana: Lekić i Machala), Tomo Horvatinčić (Hoto grupa, Zagreb), ilustrator Dragutin Bajt i drugi.
Marijan Aladrović je, predstavljajući knjigu, rekao kako je to pitko i zanimljivo štivo koje oživljava mladost i ima bistrinu i oštrinu mudrih godina starosti. Na početku Pavličević kao povjesničar daje kratak uvod o povijesnom određenju čovjeka - koji je prije svega bio lovac, a čin lova društveni čin. On navodi i povijesnu osobu - Nikolu Zrinskoga VII. koji je poginuo u lovu kod Čakovca, a ne izostavlja spomenuti i Tita koji je također bio strastveni lovac, o čemu će autor pisati u trećemu dijelu kada govori o sjećanjima njegovih nećaka i svome lovu kod Kumrovca. Pravo lova u povijesti su imali samo kraljevi i njihovi vazali, a u suvremenosti svatko tko ga zakupi premda je lov uvijek imao svoje priče: s lovom su uvijek povezane lovačke priče jer kako kaže Pavličević: Najviše se laže prije izbora i poslije lova!
Aladrović ističe kako autor s jednakim ponosom govori da su upravo lovci bili prvi branitelji u Domovinskome ratu, spominjući generale Đuru Dečaka i Mladena Markača, osobito kada su nakon lova 2007. godine slike s generalom Markačem objavljene u medijima i kada se zbog toga morao na još 5 godina vratiti u Den Haag.
Knjiga ima pet dijelova, a prvi dio nosi naslov Priče iz Pleternice i Požeštine, gdje opisuje prirodne ljepote i krajolik te povijesno govori o razvoju prvih lovačkih društava do onih koja danas djeluju na tome području. U drugome dijelu Priče iz Petrinje i Banovine, autor govori o lovcima i svojim prijateljima u najtežim danima Hrvatskoga proljeća, o prekrasnoj prirodi i lovu na Kupi, Glini i Petrinjčici. U trećemu dijelu Priče iz Moslavine, Zagorja, Prigorja i Primorja biografski ocrtava susrete s ljudima – lovcima toga kraja, a u četvrtom i petom dijelu nalazi se puno zanimljivih lovačkih priča.
U završetku ističuće još jednu žrtvu Hrvatskoga proljeća Antu Todorića, začetnika današnjega Agrokora i oca Ivice Todorića. Jedan razgovor dvojice lovaca na ladanju Todorića u Moslavini sadrži poruku ove knjige, ali i zaključuje priču o lovu koji nije samo hobi, nego način života, sklapanja prijateljstava, onih za cijeli život, ali i mjesto gdje se na poseban način upoznaje priroda i njezina ljepota. Marijan Aladrović na kraju zaključuje: Čini mi se da, i oni koji možda o lovu ne znaju ništa i prigovaraju mu puno, nakon čitanja ove knjige požele barem biti lovci promatrači jer gdje se čovjek današnjega vremena može bolje odmoriti i napuniti svoju dušu, nego u prirodi i susretu s onim iskonskim od čega je u vremenu tehnologije odvojen?
Marijan Lekić