Pravo izbliza: kako i zbog čega pojedini župani žele namagarčiti Zakon o lovstvu!

Uvjeti za zakup lovišta propisani su Zakonom o lovstvu i ne smiju se odabirati dodatni  uvjeti, po osobnom nahođenju, poput zahtjeva za mišljenjem županijskog lovačkog saveta ili HLS-a o natjecatelju.

Županijska skupština, suglasno članku 29, Zakona o lovstvu (Narodne novine 140/05, 75/09), može zajednič­ko lovište dati u zakup pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na deset lovnih godina preko jav­nog natječaja. Lovište se ne može dati osobi koja je kažnjavana za kazneno djelo protuzakonitog lova ili prekršaja iz članaka 96. ili 99. Zakona o lovstvu dok traje sigurnosna mjera, odnosno dok ne nastupi pravna rehabilitacija po sili zakona.

Sam natječaj za davanje zajed­ničkog lovišta u zakup u teh­ničkom smislu provodi komisija županijske skupštine te ista daje prijedlog odluke o izboru najpo­voljnije ponude za zakup lovišta. Ono što je ovdje bitno naglasi­ti da, na žalost, mnogi župani to ne poštuju, kao ni predsjednici županijskih skupština, jest da je najbolja i najpovoljnija ponuda ona kojom je ponuđena najviša lovozakupnina.

Na temelju točke 8. citirane odredbe Zakona o lovstvu, županijska skupština propisat će postupak i uvjete javnog natječaja, kriterije vrednovanja ponuda za davanje zajedničkih lovišta u zakup, te vrijeme za sklapanje ugovora o zakupu zajedničkog lovišta. Ova odredba se u praksi, nažalost, pogrešno i ekstenzivno tumači, pa županijske skupštine smatraju da one mogu mimo i neovisno od odredaba Zakona o lovstvu propisivati kriterije tko može biti sudionik u natječaju i kome se može dati lovište u zakup. Iako su svjesni činjeni­ce da time na najgrublji način povređuju ne samo odredbe Zakona o lovstvu već i odredbe Zakona o suzbijanju diskrimi­nacije (Narodne novine 85/08, 112/12).

Koliko samovolja pojedinih županija dolazi do izražaja, ilu­strirat će nam sljedeća činjenica. Županija traži da sudionik u natječaju, a samim tim i mogu­ći lovozakupnik, bude jedino i isključivo pravna osoba, odno­sno fizička osoba - obrtnik koji je član županijskog ili Hrvatskog lovačkog saveza. Iako Zakon o udrugama lovačkim udrugama i trgovačkim društvima koja su registrirana za poslove lovstva, pa i obrtnicima, ne nameće obve­zu članstva u Hrvatskom lovač­kom savezu, niti Hrvatski lovački savez sa svojim članicama može utjecati i davati mišljenje tko će, kada i pod kojim uvjetima biti izabran za lovozakupnika. Zakon je odredio samo jednu zabranu s kojom se ne može biti lovozakupnik i drugu kome se lovište mora dati u zakup, a to je već naprijed razjašnjeno.

Što, pak, ostaje zainteresirani­ma za zakup lovišta kada je već natječaj sam po sebi nezakonit i diskriminatoran?

Oni trebaju sudjelovati u natje­čaju te u slučaju nezakonitog izbora lovozakupnika pokrenuti upravni spor, a protiv odgovor­nih u županiji podnijeti kaznene prijave. Ono što župani ne žele ili ne mogu shvatiti ili razumjeti jest činjenica da su prigodom ras­pisivanja i provođenja javnog natječaja za davanje lovišta u zakup dužni poštovati i odredbe i Zakona o javnoj nabavi kao supsidijarne pravne propise

objavljeno i u: Dobra kob, lipanj 2014

Mladan Vidović, mag.iur.