Zbog dugotrajnosti sudskih postupaka (od dvije do tri godine), a u kojem razdoblju lovci ne mogu izvršavati pravo lova, ostaje im pravo da nakon odluka upravnih sudova protiv RH pokrenu postupak za naknadu štete kako materijalne tako i nematerijalne kao moralnu satisfakciju za neopravdano lišavanje prava na držanje i nošenje lovačkog oružja.

Analizirajući sudsku praksu za 2013. godinu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a u dijelu traženja poništenja rješenja policijskih postaja i uprava o oduzimanju lovačkog oružja, suočavamo se s dva zaključka: prvi je da djelatnici policijskih postaja i policijskih uprava vrlo često krše hrvatske propise i ugrožavaju prava i slobode građana (lovaca) u području držanja, nošenja i korištenja lovačkog oružja jer preširoko tumače odredbe članka 10. i članka 44. zaključno s člankom 51. Zakona o oružju (Narodne novine, 63/07., 146/08., 59/12.), a drugi zaključak je da su, zahvaljujući Ustavu Republike Hrvatske (koji jamči građanima pravo na sudsku zaštitu u svim predmetima i postupcima kada tijela javne vlasti odlučuju o njihovim pravima i slobodama) upravni sudovi u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu te Visoki upravni sud RH u Zagrebu garant prava na pravedno i pravično suđenje i zakonito vođenje upravnih postupaka. 

Vrlo često ti sudovi donose presudu kojom poništavaju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske donesenih u prvom, odnosno drugom, stupnju te svojim presudama otklanjaju nezakonitosti policijskih djelatnika u postupcima bilo oduzimanja lovačkog oružja bilo odbijanja prava na nabavu lovačkog oružja.

Ilustracije radi, a s ciljem da potaknemo hrvatske lovce da traže sudsku zaštitu kada im je nezakonito uskraćeno ili oduzeto lovačko oružje, navodimo presudu Visokog upravnog suda RH u Zagrebu broj Us-9831/2011 od 19. rujna 2013. kojom je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-202-UP-II-486/1-2011 od 8. srpnja 2011. a kojim je rješenjem Ministarstvo oduzelo oružje, streljivo i oružni list od lovca s obrazloženjem policije da je došlo do poremećaja susjedskih odnosa. Analizirajući postupanje policijskih tijela u prvom i drugom stupnju Visoki upravni sud Republike Hrvatske zaključuje da su osporena rješenja nezakonita jer da ti isti organi nisu utvrdili sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari u smislu odredbe članka 8. Zakona o opće upravnom postupku (Narodne novine, 47/09.) a poglavito da je s istim rješenjima povrijeđen članak 98. stavak 5. Zakona o upravnom postupku, kojim je kao obveza propisano da obrazloženja rješenja tijela javne vlasti moraju sadržavati razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza.

Organi tijela javne vlasti, u konkretnom slučaju Ministarstva unutarnjih poslova, moraju navesti činjenice i okolnosti koji nedvojbeno i neupitno dokazuju da će oružje biti zloporabljeno. Nije dovoljno navesti samo paušalne razloge „poremećaj susjedskih odnosa“ ili druge činjenice iz članka 10. stavak 2. točka 5. Zakona o oružju, već je tijelo javne vlasti dužno taksativno navesti odlučne činjenice i dokaze s kojima je utvrdilo te činjenice. Svako drugačije postupanje tijela javne vlasti ide na štetu građana (lovca) jer mu nije omogućeno da već u upravnom postupku dokaže netočnost činjenica na kojima je policijski organ temeljio svoju odluku o oduzimanju lovačkog oružja i streljiva.

Imajući u vidu dugotrajnost postupaka koji traju pred Upravnim sudovima prvog stupnja i Visokim upravnim sudom u Republici Hrvatskoj, koji prosječno traju od dvije do tri godine, a u kojem razdoblju lovci ne mogu izvršavati pravo lova (loviti divljač), ostaje im pravo da nakon odluka upravnih sudova protiv Republike Hrvatske pokrenu postupak za naknadu štete kako materijalne tako i nematerijalne sukladno sa Zakonom o obveznim odnosima kao moralnu satisfakciju za neopravdano lišavanje prava na držanje i nošenje lovačkog oružja.

Posebno zabrinjava činjenica da u Republici Hrvatskoj ne postoji odgovornost djelatnika tijela javne vlasti (Ministarstva unutarnjih poslova) zbog nezakonitog lišavanja građana prava na držanje i nošenje lovačkog oružja.

Mladan VIDOVIĆ, mag.iur.

objavljeno i u: Glas lova i ribolova, ožujak 2014

foto: Surey Hills photography