Ako vam je lovoovlaštenik darovao divljačinu (u skladu s lovačkim običajima) a nije vam dao  potvrdu o porijeklu divljači, nemojte prihvatiti takav dar!

Zakon o lovstvu (NN 140/05, 75/09) i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona, uvažavajući stoljetnu tradiciju hrvatskih lovaca, obvezalo je lovce da osim pozitivnih propisa tijekom izvršavanja prava lova primjenjuju i lovačka moralna načela (lovačku etiku) te lovačke običaje. Jedan od najljepših i najdojmljivijih lovačkih običaja jest da lovac lovcu daruje sitnu divljač ili meso odstrijeljene krupne divljači, poglavito ako obdarenik taj dan nije imao lovačke sreće i nije odstrijelio divljač za čiji je odstrjel imao dopuštenje.

Međutim, ako ovlaštenik prava lova istovremeno s predajom sitne divljači ili mesa odstrijeljene krupne divljači ne preda i potvrdu o porijeklu divljači, obdarenik će se naći u veoma neugodnoj situaciji ako od lovišta do kuće bude zaustavljen u granicama lovišta od lovnog inspektora odnosno policijskog djelatnika.

Da ta i takva situacija nije samo teoretska mogućnost nego, nažalost, i sve češća praksa potvrđuje primjer jednog lovca koji je bio darovan s pet kg mesa srnjaka kojega je u granicama lovišta na javnoj cesti zaustavio djelatnik policijske postaje te mu na temelju čl. 159. st. 2. Prekršajnog zakona oduzeo divljačinu. Ovaj nije imao potvrdu o porijeklu divljači te mu je oduzeto lovačko oružje i streljivo bez obzira na činjenicu što je osoba koja mu je darovala meso divljači u policijskoj postaji posvjedočila da je doista temeljem lovačkih običaja izvršila obdarivanje mesom srnjaka.

Ovaj slučaj treba biti krajnja upozorba da ne prihvaćate darove ovlaštenika prava lova ni lovaca ako je dar odstrijeljena divljač ili njeni dijelovi.

Autor: Mladan VIDOVIĆ, mag. iur.

Objavljeno i u: Dobra kob 145/2013 str.7