Davanjem u zakup ili koncesiju poljoprivrednog i šumskog zemljišta lovoovlaštenik stječe samo pravo poljske služnosti na toj površini lovišta kako bi mogao izvršavati pravo uzgoja, zaštite i lova divljači i to samo u onoj mjeri i u onom opsegu koji ne ugrožava izvršavanje i korištenje prava drugih ovlaštenika tog istog zemljišta odnosno šuma, bilo da to pravo proizlazi iz osnova prava vlasništva nad zemljištem u okviru granica lovišta ili nekog drugog prava vezanog za eksploataciju šumskog bogatstva, obrađivanje poljoprivrednih površina ili pak korištenje šuma i šumskih površina u rekreativne svrhe.

Zakon o šumama (Narodne novine 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12) izričito propisuje da su šume i šumska zemljišta specifično prirodno bogatstvo između ostalog da iste osiguravaju prostor za odmor i rekreaciju (čl. 3. točka 2. alineja 9.).

Ukoliko se šume i šumske površine nalaze na području pod posebnim režimom zaštite kao što su nacionalni parkovi prirode, parkovi prirode i sl. tada se na režim korištenja tih šuma i šumskih površina primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine 80 od 28. lipnja 2013.) suglasno Pravilnicima o unutarnjem redu pojedinih nacionalnih parkova i parkova prirode, ali se svim tim propisima dozvoljava korištenje šume i šumskih površina u rekreativne svrhe kao što su planinarenje, fotografiranje, hodanje i sl.

Imajući u vidu naprijed citirane propise koji su usklađeni sa ustavnim načelom o slobodi kretanja i slobodi korištenja prirodnih bogatstava Republike Hrvatske kao općeg dobra lovoovlaštenik ne može i ne smije zabraniti korištenje tog prava građanima Republike Hrvatske. Pravo ovlaštenika prava lova precizno je definirano Zakonom o lovstvu (Narodne novine 140/05, 75/09) te se ta prava ne mogu proširivati na uštrb prava drugih bilo fizičkih bilo pravnih osoba.

Na žalost zbog neznanja osoba koje gospodare lovištem ili koje predstavljaju pravnu osobu koja gospodari lovištem često dolazi do sukoba između posjetitelja šuma i šumskih površina koje se nalaze u granicama lovišta sa lovočuvarima istog lovišta.

Prava i obveze lovočuvarasu precizirane člankom 58.  Zakona o lovstvu ali upravo lovoovlaštenici i njihovi predstavnici ovlaštenje iz stavka 1. točka 1. tog članka sasvim pogrešno tumače iako je odredba Zakona toliko jasna da je može razumjeti i shvatiti osoba s ograničenim intelektualnim sposobnostima.

Naime, lovočuvar može jedino i isključivo utvrditi identitet svake osobe koja lovi divljači ili se kreće u lovištu sa sredstvima prikladnim za lov divljači. Jasno je dakle da lovočuvar niti smije niti ima ovlaštenja zaustavljati i utvrđivati identitet a kamoli vršiti pretres i oduzimati predmete osobama koje ne love divljač ili koje uza se nemaju sredstva prikladna za lov divljači. Na žalost bahatost i nestručnost lovočuvara koji i nema javna ovlaštenja niti se smatra službenom osobom rezultira povredom prava osobnosti građana Republike Hrvatske koji koriste svoje pravo da se koriste šumom i šumskim zemljištem u rekreativne svrhe bez ikakve nakane i namjere za lov divljači.

Koliko je stupanj nepismenosti i neobrazovanja unutar struktura ovlaštenika prava lova najbolje ilustrira činjenica da oni još uvijek svojim unutarnjim pravilima koriste terminima lovnik iako taj pojam ne koristi niti jedan zakonski propis ili podzakonski akt iz oblasti lovstva. Višekratno su upozoravane asocijacije lovozakupnina i lovaca Republike Hrvatske da su dužne u cijelosti primjenjivati Nacionalnu klasifikaciju zanimanja a koja je objavljena u Narodnim novinama 111/98, 124/08, 147/10.) koja je obvezujući pravni akt pa se svojevremeno pomoćnik ministra poljoprivrede kada je u jednom podzakonskom aktu nesmotreno upotrijebio pojam lovnik ispričao hrvatskoj javnosti zbog te pogreške.

Na žalost pojedine lovačke asocijacije svjesne te činjenice pokušavaju putem svog internog glasila opravdati takvo nezakonito postupanje s lovačkim običajima zaboravljajući pri tom da se ni jedan običaj ne smije primjenjivati ukoliko je u suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima.

Vjerujemo da će ovlaštenici prava lova i hrvatski lovci u godinama koje su ispred nas uskladiti svoje ponašanje sa zakonskim regulativama i podići razinu obrazovanja svakoga lovca pojedinačno kako ne bi vrijeđajući prava i slobode drugih građana došli pod udar Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Autor: Mladan Vidović, mag. iur.
Fotografije: Lov Karlović i  John E. Marriott - Royal BC Museum