Sve popularnijim, a jednako uzbudljivim, postaje «lov» na životinje foto aparatom. Posebno zadovoljstvo takvoj vrsti «lovaca» pružaju «trofeji» šumskih ptica u njihovom prirodnom šumskom okruženju ili karakterističnom letu.

Šuma je početna i osnovna životna sredina većine ptica. U šumskoj sredini su nastale i razvile se osnovne forme kretanja ptica, pa tako i let. Šumska sredina traži manevarski let i šumske ptice imaju prilagodbu na njega. Krila su skraćena, široka i s tupim vrhovima. Raširena krila pokazuju prstasto rasporena primarna letna pera. Pakrilce je dobro razvijeno, rep dostiže znatne veličine. Sve im to omogućava spretno manevriranje među granama i stablima drveća, brzo polijetanje, zaustavljanje i sjedenje. U zavisnosti od načina života i veličine ptice karakter leta može imati i posebne osobine, što se odražava i na građu krila. Tako je npr. kod šumskih koka – tetrijeba gluhana i lještarke gluhe – koje imaju teško tijelo i žive na zemlji.

Šumske koke razvile su poseban način leta sa snažnim udaranjem krila pomoću kojih ptica može jako brzo poletjeti, gotovo ispred nosa grabežljivaca. Takav polet treba snažne prsne mišice, jer pri brzom polijetanju ptica mora mahati krilima snažno i s velikim zamasima. Krilna pera moraju biti vrlo elastična, sposobna svladati otpor gustiša biljaka. Podigavši se na krilima, šumske koke obično ne lete daleko, jer se brzo umaraju. Kada prelijeću i male udaljenosti, kombiniraju let mahanjem krila i let planiranjem, jer na taj način štede snagu.

Sitne šumske ptice također izbjegavaju let preko širokih brisanih prostora. Njihova krila prilagođena su za lepršanje s grane na granu, s grma na grm, s drveta na drvo, s krošnje na krošnju. Većina leti valovito, smjenjujući brzo mahanje krilima s planiranjem.

Posebno je zanimljivo razdoblje “sazrijevanja” pjesme pijevca tetrijeba gluhana (divljeg peteha kao ga nazivaju Gorani; peteh – pijetao; dok ženku zovu – divlja kokoš) koje traje relativno dugo. Tijekom prvog proljeća, kada mladi pijevci dolijeću na pjevalište, ili šute ili ispuštaju škriputave zvuke, sasvim različite od pjesme starijih pjevaca. Tijekom sljedeće godine ili rijetko na kraju prve, mladi pijevci počinju pjevati skoro kao stari. Postoji mišljenje da se mladi pijevci boje starih i zato ne pjevaju, iako znaju.

U praskozorje tetrijeb počne svoj pjev koji se sastoji od četiri dijela, pazite, čuje se samo na udaljenosti od 150 metara. Onaj tko ne zna njegovu pjesmu koja sliči u prvom dijelu kao udarci u drvo, proći će kraj njega ne znajući o čemu se radi. Prvi dio je rijetko škljocanje tlak-tlak-tlak da bi se u drugom dijelu ubrzalo i imalo isti, ali ubrzani zvuk. Treći dio njegove pjesme sliči kao kad se otvara boca pri čemu čep proizvede zvuk. Taj dio zove se – plank, jer djeluje slično kada omanji kamen padne okomito u vodu. Četvrti dio pjesme zove se – brušenje, jer sliči zvuku koji čujemo kad se brusi kosa. U tom dijelu pjesme tetrijeb ne čuje i ne vidi, i onaj tko mu se želi približiti mora nepomično stajati na mjestu čekajući “brušenje” kada se može sa dva, najviše tri koraka približiti zanesenom ljubavniku. Nakon što pjesmom dozove koke, tetrijeb se spušta s grane na zemlju i nastavlja na zemlji svoju pjesmu šepureći se i spuštajući krila do zemlje, a repna pera širi u lepezu. Ponašanje mu je vrlo slično kao kod purana. Ponekad zna tetrijeb pjevati i u sumrak samo što pjev znatno kraće traje.

Vrh Petekovac ponad Delnica, na 1098 m, dobio je ime po petehu – divljem pijetlu/tetrijebu, koji je na tim prostorima obitavao u vrijeme dok su šume još bile guste i pružale mir i sigurnost. Krčenjem šuma peteh se povukao ne samo s Petehovca nego i Debelom vrhu i Mrkovca.

Tetrijeb

Tetrijeb gluhan je najveća koka naših šuma. Težak je u prosjeku 3 do 5 kg, rijetko više. Razlika između mužjaka i ženke je očita. Pijevac je crne boje, s tamnosmeđim leđima, trbuh i prsa su sivi s pojedinačnim bijelim prugama. Prednji dio vrata je kovno zelene boje, izduženo perje na podvratku čini “bradu”. Iznad očiju mu je crvena kožnata ruža. Ženka je manja, neuglednija, hrđasto žute boje s crnim poprečnim prugama. Tetrijeb uglavnom živi na visinama iznad 900 metara. U Hrvatskoj je nastanjen na samo nekoliko lokacija u Gorskom kotaru i Lici (Velebit). Pretjerana sječa šuma i probijanje putova i cesta gotovo ga je potpuno istisnula.  Hrani se raznim sjemenjem, plodovima i iglicama, te kukcima, gusjenicama, crvima, puževima, paucima i slično. Mužjak za vrijeme parenja u travnju i svibnju pjeva na stablu (pjevalištu). Tetrijeb se u to vrijeme i lovi, ali ne kod nas gdje je sada zakonom o lovu trajno zaštićena divljač.

Tijekom lipnja koka snese 8 do 16 jaja na kojima sjedi 28 dana. Podmladak istoga legla živi u jatu sve do zime, kada se jata podijele po spolovima. Ime gluhan dobio je po svojoj osobini da u zadnjem dijelu pjevanja (brušenja) ne čuje i ne vidi, te mu se u tom trenutku najlakše prikrasti.

Manji od velikog tetrijeba jest tetrijeb ruževac, koji je težak od jedan do dva kilograma. Po vanjskom izgledu jasno se razlikuju mužjak i ženka. Osnovna mu je boja tamnoplava, repna pera su crna i srpasto svinuta u lijevu i desnu stranu, a ispod repa nalazi se skupina bijelog perja. Ženka je manja, zemljasto smeđe boje s tamnosmeđim prugama. Također živi u rijetkim planinskim šumama i visoravnima iznad 1000 metara nadmorske visine.

Parenje počinje potkraj ožujka i traje 6 do 7 tjedana, a pjevalište (bojine) ima na planinskim proplancima na zemlji. Ženka snese 6 do 12 jaja na kojima sjedi 26 dana. Hrani se kao i veliki tetrijeb. U Hrvatskoj ga nema).

Izvor : onecroatia.info