Baraci koji se oštene u leglu sa dvije ili tri boje (prisustvo bjelina na nekim djelovima tijela) pa i baraci u jednoj boji ili jednobojno žuti,crveni sa primjetnim manjim bjelinama na nekim dijelovima tijela(obično ispod vrata i(ili)na grudnoj kosti, prstima nogu,eventualno šapi i(ili)došaplju starenjem će u najvećem broju doći do promjene intenziteta određene boje ili do smanjenja prostora površine gdje je prisutna pa i do njenog potpunog nestanka u nekim slučajevima i svakako promjenom intenziteta boje (crne kod štenadi u leglu)u sive nijanse različitog intenziteta.

Ovaj proces je neminovan a uslovljen je (po mojoj procjeni)prisustvom gena koji određuju i kontroliraju prisutnost i izraženost određene boje ovisno o odnosu gena koji to određuju i kontroliraju, odnosno o njihovom međusobnom odnosu kada je u pitanju  izraženost intenziteta određene boje.....

Tako(po mome mišljenju) su geni za sve nijanse žute boje dominantni (osnovna boja) i u nekoj kombinaciji sa genima koji određuju i drugi tip kombinacija obojenosti. Svakako na pitanja koja sebi postavljamo u vezi sa ovim treba da daju naučna genetička istraživanja koja će se prije ili kasnije raditi istraživanjem DNK i dati odgovore na ta pitanja na način kako se to i inače radi (i rađeno je) na institutima u svijetu koji se bave istraživanjem genetike pasa.

Nama praktičarima ostaje da iznesemo svoja zapažanja i cilj koji nam je bitan kod uzgoja u smislu isticanja određenih osobina i «stavljanjem u promet «upravo tih osobina u reprodukciji pasa s namjerom postizanja što je moguće bolje tipske uniformnosti kod pasmine barak. Zapažanja tokom uzgoja i iskustvo koje se pri tome stekne je tako se od velikog značaja radi prave i pravilne predstave o tome što se događa sa prisustvom i izraženosti određene boje u procesu odrastanja baraka i njihovim starenjem.

Ovdje naravno moramo imati u vidu i pretpostavku da je svaka jedinka hranjena kvalitetno i da utjecaj  osokudnosti nekih elemenata u ishrani  takođe može biti bitan činilac u sadržaju pigmenta dlake odnosno intenzitetu izraženosti u boji pretpostavljajući i normalan utjecaj nekih drugih faktora okoline u kojoj jedinka živi.

Ako imamo pretpostavku da su štenci u leglu oštenjeni sa manje-više izraženom tamnijom dlakom na gornjim dijelovima tijela svakako na glavi,vratu ,leđima i bočnim dijelovima tijela do samog trbuha u manjem ili većem omjeru možemo očekivati da će se ta boja starenjem «povlaćiti»ustupajući prostor žutoj osnovnoj boji ali će i sama ta tamnija(crna)boja vremenski mijenjati svoj intenzitet u svjetlije nijanse tamnopepeljaste, svjetlije boje pepela,zeljaste nijanse i zemljano prljavu boju.Što je manje izražena tamnije boja kod štenaca i(ili)zauzima manju površinu moguće je očekivati da procesom starenja i promjenom intenziteta te boje ta boja(u svjetlijim nijansama)zauzme manju površinu na tijelu baraka a dominacijom osnovne boje(žute,zemljano prljave).

U praksi to znači  (uvriježeno mišljenje kinologa) da barak oko tri godine starosti formira boju, što je po mome mišljenju nepouzdana konstatacija jer postoji niz dokaza da tokom cijelog života dolazi do manje-više stalne ( i povremene) smjene intenziteta izraženosti boje (tonovi sive boje).
U svakom slučaju mladi pas će do sazrijevanja sasvim sigurno promijeniti intenzitet pa i smanjiti površinu prisustva tamnijih nijansi boje do svoga sazrijevanja u zrelog psa.

Kako su i moja iskustva bazirana na vizuelnom promatranju baraka tako su ta iskustva utjecala na formiranje mišljenja o potrebi izbora jedinki i vlastitom izboru pasa za dražanje, praktičnu upotrebu i reprodukciju u smislu kakve su moje individualne želje i htijenja što eventualno i manje iskusnim može pomoći oko formiranja svog stava i zaključaka o vlastitim potrebama i samom pristupu uzgoju (kod uzgajivača)ili im olakšati u procesu vlastitog istraživanja u smislu donošenja zaključaka.

Kada je u pitanju prisustvo bijelih nijansi (bijela boja se inače i ne smatra bojom)na povešini tijela baraka onda sasvim sigurno možemo konstatirati da je površina sa bijelom dlakom u suštini dlaka bez pigmenta ili malo prisutnog pigmenta boje a ta izraženost na (malo)površine veoma često i nestaje procesom starenja  što jasno ukazuje da geni koji kontrolišu prisustvo i izraženost druge boje postaju dominantni na većoj površini dlake na baraku.

Što praktično znaći da npr. ako na štenetu imamo bijele prste na šapi ili šapu da će bijela boja starenjem»nestati» te da će druga boja (žuta)u nekoj nijansi biti prisutna na tim mjestima u određenoj životnoj dobi,što je pravilo i kod drugih dijelova tijela(grudna kost i sl.) Više izraženo(površinski)prisustvo te boje neće se promijeniti (nestati)ali će se umanjiti površina koju bjelina zauzima u odnosu na površinu druge boje i moguće da intenzitet bjeline se smanji u neku nijansu prljavo bijele boje.

U svakom slučaju (na primjer) kod postupka revidiranja standarda potrebno je precizno i jasno definisati opis i kategorisati do kojeg stepena izraženosti i (površinski) se koji tip svrstava u recimo dvobojne i(ili)trobojne barake jer je to od posebnog značaja kod primjene i opisa štenaca u fazi prijave legla(do tri mjeseca starosti po pravilniku o.s.r.)od strane stručnog ovlaštenog lica a koji opis treba da bude identičan baraku u dobi zrelom za opis i ocjenu u obliku. Naredni prilozi imaju za cilj prezentacije izmjene stepena izraženosti određene boje na istoj jedinki u različitim fazama životne dobi kao praktičan primjer objašnjenja naprijed navedenog sadržaja ove teme.

 

U Vitezu  02.11.2008.
Autor: Redžo Haskić  - kinološki sudija i uzgajivač pasmine barak