ORIKS - vitez iz savane
Zadnje što sam u našoj literaturi pročitao o toj fascinantnoj antilopi je bilo prije nekih 17-18 godina kad je M. Olujić „osvajao" Namibiju.
Slika dva oriksa kako se bore svojim metar dugim špicastim rogovima označila je moj život.
Tad sam ga odlučio loviti, kao prioritet. Šteta da se o toj životinji i njenom ponašanju, životu i impresivnom trofeju tako malo piše i zna a pogotovo kad je nezaobilazna lovina svakog Afričkog lovca posljednja dva desetljeća kod nas. I da su Hrvatski lovci odstrijelili zasigurno tisuće grla.
Agresivni mužijeci se nerijetko ozlijede ili ubiju
Oriks / Gemsbok - ( orix gazella )
Ime "gemsbok" na engleskom jeziku je izveden iz Afrikanera „gemsbock", riječi koja sama potječe iz Holandskog imena muške divokokoze (gams). Većina tijela je sive boje sa crnim zakrpama i bijelim, uglavnom na donjem djelu tijela. Crno bijela maska preko lica i ogromne uši koje okreče u svim smjerovima. Visoki su oko 1.30 m u ramenu a mogu vagati 220 do 270 kg. Žive u stadima najčešće desetak grla koje vodi dominantni mužjak. Izuzetno agresivna životinja koja nerijetko napada kad je ugrožena ili pak ranjena, ne preže ni od najopasnijih predatora. Lovci se osobito trebaju čuvati ranjenog oriksa koji se pritaji i čeka da zada silovit udarac sabljastim oštrim rogovima prosječne dužine 80-85 cm. Takav udarac rijetko koja životinja preživljava. Prirodno mu je stanište pustinja Kalahari i rubni dijelovi koji sežu kroz Botswanu, Angolu i Južnu Afriku, populacija mu se pretpostavlja na milion životinja. Aktivan je cijeli dan, vrućina mu ne smeta i rijetko posjećuje pojilišta.Meso mu je osobito cijenjeno tako da velika brojka ovih životinja strada u tzv. „culling" to jest redukcijskim lovovima a u redovitim lovovima vlasnici lovišta od mesa oriksa imaju najveći profit.
Svog prvog oriksa ulovio sam u '95 a do danas je respektabilna brojka odstrijeljenih u karijeri. Od starih i bolesnih, jalovih ženki, redukcije, do gorostasnih sa trofejom od 104 cm.
Nema tog lovca koji posjećuje južni dio Afričkog kontinenta u tzv. jeftinijoj verziji safarija koji na svom popisu želja nema oriksa a nerijetko ih lovci pucaju i više komada. Zašto je to tako.
Pogled sa čeke kad su životinje pred vama
ORIKS KAO LOVINA, CIJENA I STATUS
Prvenstveno kako opisujemo zbog iznimnog lova koji obiluje uzbuđenjima a isto tako zbog cijene odstrela koja je doista simbolična i kreče se kao cijena ispod prosječnog srnjaka u Evropi i kod nas.
Lov je viteški, izazovan i nepredvidljiv, sama životinja velika a trofej impresivan.
Možete izabrati sjedenje na čeki uz pojilište ukoliko se radi o trofejnom lovcu koji upravo hoće reprezentativne rogove preko jedan metar što je iz običnog šuljanje teže procijeniti. Čeka i strpljenje tada daju rezultata.
No definitivno je izazovnije tamo u daljini zamijetiti životinje i krenuti u šuljanje koje je neizvjesno, može trajati satima i bez rezultata. Vjetar je presudan, ako vas nanjuše zbogom lovu. U principu se love stariji dominantni mužjaci. Samim tim je to i izazov, odstrijeliti nekog iz krda kojemu je sve podređeno. U principu takvi imaju i najbolju trofeju.
Oriksu rogovi počnu rasti već nakon okota, da bi rast prestao negdje u četvrtoj godini ali rogovi još nisu „zreli". Naime ljušte se još godinu, dvije. Relativno su ružni i sivkasti, u bazama mekani.
Oriks ima najbolje rogove između 5-6 i osme godine kad počinje gubiti na dužini. Takvi mužjaci se vide na daleko. Tijelo im je mišićavo i zbijeno a debljina vrata je kao i debljina tjelesine. Ponašanje im je u skladu sa statusom u krdu.
Tad su mu rogovi čvrsti, debeli, i crno polirani, kod mužjaka blago povijeni natrag a kod ženki ravni kao štapovi, tanji i nađu se do 1,20 m.
Ipak se trofeja mužjaka više cijeni. Nadasve kad prsteni sežu preko polovice roga.
Nakon uspješnog lova i odstrela o vašoj trofeji najbolje će se pobrinuti preparator bez obzira dali želite samo čelenku s rogovima ili pak sjajan dermopreparat koji će vas dugo podsjećati na taj lov. Kako sam više puta napomenuo, ne volim kad se trofeje rade u Africi, postupak je dugotrajan i neizvjestan, na koncu puno skuplji nego kod nas a kod nas još uvijek dobivate garanciju od majstora koji vam je tu, praktično doma.
Važno je rogovima nakon kuhanja i obrade vratiti prirodnu masnoću da se ne suše i pucaju.
OPASAN LOV
Jedna od životinja koje ne bih preporučio loviti bez iznimno iskusnog i opreznog pratioca !?
Prvo, jako je lagano pogriješiti u procjeni i odstrijeliti mlađu životinju. Treba puno oriksa vidjeti da se zna odabrati prava jedinka, zrela za odstrel i da nije nanesena šteta lovištu.
Oprez i oprez... nakon pucanja. Ako i padne kao pokošen što je rijetko, pucati ponovno bez obzira jer trenutni pad ne znači smrt.
Ponekad da, kad je pogodak u kralježnicu, ali to se rijetko događa.
Najčešće je tzv. spinalni šok, dodir ili okrznuće kralježnice, pad životinje koja nakon kratkog vremena ustaje. Onda mogu nastati problemi. Dali napada ili pak bježi uz neizvjesnu potragu. Slabo krvari.
Dakle drugi hitac je imperativ. Ako je klasično pogođen u plećku, vitalne organe, srce ili pluća, bez problema odbjegne i 200 metara. S probušenom jetrom i 2 kilometra.
Naime mala količina krvi i kisika u mozgu dozvoljavaju životinji da živi još desetak sekundi što je dovoljno da tako daleko odbjegne.
No najčešći su problemi ranjavanja kad nakon hica krenete za životinjom. Tad redovito i vaš vodič mora imati spremnu i u rukama ubojitu pušku.
Ranjeni oriks je stroj za ubijanje. Pritaji se i čeka, kao naš vepar. Samo s razlikom što veprovo oružje ima 7-8 cm dužine a oriksovo deset puta duže. Na koncu i duplo je teži !
Jako puno sam ih odstrijelio s našim lovcima, moguće i stotine i često je to vrhunski adrenalin. Bilo je i trenutaka kad se jedva živa glava izvukla.
Posebno se sjećam kad je lovac ranio oriksa pred samu noć. Pogodio ga je visoko i nazad, a drugim hicem dok je bježao u but. Životinja je krenula u brda. Pustio sam psa /sa slike/. Nakon 15 minuta ga je zaustavio i oblajavao.
Oriks svoju agresivnost upravo u takvim situacijama plati glavom. Naime, ima divljači koje uopće ne obraćaju pažnju na psa već i dalje bježe, dok se oriks zaustavlja, brani se, pa čak i napada. To ujedno daje vremena i priliku lovcu za prilaz.
Kad sam došao u taj gustiš gdje su se natjeravali, oriks je najednom zaboravio psa i okrenuo se meni. Bila je skoro noć a srećom on svijetao, siv i bijel.
Dobio je zrno iz .300 W.M. s daljine od par metara. Ništa, odskočio sam iza nekog kamena veličine stola koji je pokušao zaobići i napast kad je drugi hitac dobio sa 2 metra u vrat. Pao je. Ali, puška je bila prazna !
Lakomisleno.
Naime lovac mi je dao svoju pušu jer je želio da idem za tim oriksom i da ga dovršim njegovom puškom, ali je zaboravio nadopuniti za dva potrošena metka. Obojica smo pogriješili ali se na sreću dobro završilo.
Izvlačili smo ga do 10 sati to veće.
Prastari Landrover je ipak uspio doći u pola brda, kilometar po bespuću.
Još jedan uspješan hitac na mužjaka od skoro 100 cm
ORUŽJE ZA LOV
Kalibar neka je ipak nešto
jači, ispod 30-06 ne bih preporučio a isto tako što teža i tvrđa kugla. Oriks
ima jako suho meso, mali postotak vlage i rijetko se događa prostrel. Koža je
na plećkama debela i do 1 cm, toliko elastična da u principu kao opruga zadržava
već jako deformirano zrno. Tako da je krvni trag nerijetko loš ili nikakav.
Stoga neka ipak bude kugla za koju se pretpostavlja manja deformacija i što duži strjelni kanal. Pogodak treba biti u području niske plećke jer su tamo i pluća i srce (skoro u samom grebenu). Oriksa jedino zadržava što brže i obilatije krvarenje. Sa pogotkom u vrat i kralježnicu ne treba računati jer je jako teško pogoditi gdje je meta, a sve ostalo je gubitak životinje. Pucati na oštro, u prsa odsprijeda zaboravite.
Definitivno ako se ičega rani i bude izgubljeno onda je to ova vrsta. Stoga treba u lovu biti jako smiren, priseban i strpljiv a pucati tek kad se uvjerite da je grlo zrelo za odstrel, vaš ukus i kad vodič odobri siguran hitac.
Tekst i slike:
Đivo Ćurlica
