KARLOVAČKO VELEUČILIŠTE POMAŽE U ISTRAŽIVANJU ZAKONOM ZAŠTIĆENOG RISA U HRVATSKOJ

KARLOVAC - Drugi put u stotinu godina risovima u Hrvatskoj opet prijeti izumiranje.

Pretpostavlja se da u našoj zemlji živi tek između 40 i 60 ovih prekrasnih zakonom zaštićenih zvijeri, no stručnjaci tvrde da se točan broj ne zna.

'Zadnja istraživanja brojnosti pokazuju da je broj riova u Hrvatskoj između 40 i 60 jedinki te da je taj trend u posljednjih nekoliko godina u značajnom padu', potvrđuje to i Danijela Hamidović viša stručna savjetnica u Državnom zavodu za zaštitu prirode.

Za razliku od medvjeda i vukova, o risovima se općenito malo zna. Jedan od razloga je nedostatak novca za istraživanja.

'Samo praćenje risa je vrlo teško. On je vrlo rijetka i tajnovita životinja i samo to čini njegovo istraživanje vrlo zahtjevnim i što se tiče ljudskih resursa i troškova', ističe Hamidović.

No, akcijski plan zaštite i upravljanja risom u Hrvatskoj je donesen i istraživanja se ipak provode. Trenutno u suradnji s karlovačkim Veleučilištem postavljene su fotozamke na tri lokacije u Gorskom kotaru gdje ga i najviše ima.

'Mi bismo svakako trebali doznati da li postoje neke nove jedinke na tom području, kolika bi bila njihova procjena', dodaje Hamidović.

Ris kod 'oglasne ploče' (foto: Vedran Slijepčević, fotozamka DZZP-a)

Zadnji 'hrvatski' ris viđen 1903., ovi koji sada žive stižu iz Slovenije

Valja ipak znati u Hrvatskoj zapravo nema 'domaćih' risova. S područja naše zemlje nestali su još početkom 20. stoljeća i nikada nisu vraćeni. Ovi koji se danas pojavljuju stigli su iz Slovenije gdje je populaciju risova obnovljena početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Kako dijele risove, Slovenija i Hrvatska su uz podršku EU prije nekoliko godina provele zajednički projekt Dina - ris. Risove se hvatalo, označavalo GPS uređajima i pratilo. Napravljena je i DNA analiza ostataka mrtvih, ali i dlake živih životinja. Rezultati nisu dali razloga za optimizam, kaže Magda Sindičić koja je provela to istraživanje. Parenje u srodstvu i mala genska raznolikost doveli su do toga da je ris na hrvatskoj strani danas dodatno ugrožena vrsta, napominje.

'Ako nema genske zalihe, a nastanu neke promjene u okolišu životinje se neće moći prilagododiti tim promjenama. Drugi direktni problem je parenje u srodstvu što dovodi također do genske osiromašenosti', napominje Sindičić.

Ris noću uhvaćen u fotozamku (foto: Vedran Slijepčević, fotozamka DZZP-a)

Karlovačko Veleučilište postavilo fotozamke, a one 'uhvatile' tri risa

Vedran Slijepčević risove je počeo proučavati u DINA-ris projektu 2008. tada još kao student Veterinarskog fakulteta. Danas je asistent na Studiju lovstva i zaštite prirode karlovačkog Veleučilišta i voditelj projekta postavljanja fotozamki. Na pitanje zašto se baš posvetio ovim samozatajnim zvijerima koje ne vole ljudsko društvo, kaže da su 'risovi izabrali njega, a ne on njih'.

'Kad ih nakon duljeg vremena pratite u stopu pa konačno tu životinju imate u ruci vidite da je to jednostavno jedna ogromna mačka. Neopisiv je osjećaj držati joj glavu dok je ona pod anestezijom', prisjeća se Slijepčević.

Deset postavljenih fotozamki dalo je prve rezultate. Uočene su tri različite mačke - jedna na području Risnjaka, jedna na Bjelolasici te jedna na području sjevernog Gorskog kotara. Upravo ova posljednja životinja vjerojatno je Slijepčevićeva stara poznanica.

'Taj ris u lovištu Smrekova draga nosi ogrlicu i najvjerojatnije se radi o risovici Dini koju su slovenski istraživači još prije tri godine u okviru Dina risa uhvatili i označili i sve se čini da je ta risovica još uvijek na životu', kaže Slijepčević.

Vedran i ris Dinko (foto: dr. sc. Magda Sindičić)

Fotozamke postavljene su na području od oko 300 četvornih kilometara prostora i to na tzv. markiralištima.

'To su za njih kao oglasne ploče na kojima saznaju sve o ostalim risovima koji se kreću na tom širem području. Tu dolaze i ženke kako bi se 'informirale' koji su mužjaci u blizini i onda mi to sve dokumentiramo', objašnjava Slijepčević koji ipak nije zadovolja brojem uočenih risova.

'Trebalo bi se pojavljivati više risova, na žalost bojim se da ih je malo', ističe.

Ris lovi samo stariju i slabiju divljač i kloni se ljudi

Ris živi tamo gdje je utjecaj ljudi najmanja, gdje ima mogućnosti za sklonište, dovoljno plijena... To su uglavnom šumovita brdsko - planinska područja Dinarida. Predator je koji se hrani srnećom divljači, a pri lovu se ponaša u maniri dobroga lovca jer napada starije i slabije jedinke. Najveći neprijatelj mu je čovjek.

U krivolovu godišnje, napominje Slijepčević, bude ubijeno i do deset ovih zakonom strogo zaštićenih prelijepih zvijeri.

'U pravilu u lovištima gdje se love druge životinjske vrste, npr. divlje svinje gdje se lovi prigonom, ris često strada kao kolateralna žrtva. Jednostavno naiđe na lovca niskog morala i ovaj ga odstrijeli često ne vodeći računa o tome koliko je ris ugrožen...', upozorava Slijepčević.

No, unatoč svim problemima na koje nailaze ljudi koji se bave zaštitom i istraživanjem risa u Hrvatskoj su odlučni da ga spase od novog izumiranja!

Projekt kojeg sada provodi Veleučilište trebao bi se nastaviti i u idućoj godini.

Fotozamka (foto: Antonija Vučić)

Izvor: www.radio-mreznica.com | 16.10.2011.