Lovci nastavljaju dugu tradiciju hrvatskog sokolarstva

Petak, 10 Listopad 2014 00:17

Ptice grabljivice svojom su uvježbanošću i atraktivnim izgledom privukle pažnju brojnih posjetitelja na predstavljanju stare tradicijske lovačke djelatnosti sokolarenja u završnici trodnevne manifestacije "Dani lovstva", koju je proteklog vikenda u brodskoj Tvrđavi organizirao Lovački savez Brodsko-posavske županije. Hrvatsko sokolarstvo najstarije je u Europi, a prema nekim zapisima na ovim prostorima spominje se još u 2.stoljeću nove ere. Dugu tradiciju, za koju je potrebna iznimna požrtvovnost i ljubav prema pticama, nastavljaju lovci koji grabljivice poput sokola, jastreba ili orla odgajaju i posebnim ih metodama uvježbavaju za lov manje divljači, zečeva, fazana, prepelica i drugih ptica, te s njima dijele ulov.

Ptice grabljivice svojom su uvježbanošću i atraktivnim izgledom privukle pažnju brojnih posjetitelja na predstavljanju stare tradicijske lovačke djelatnosti sokolarenja u završnici trodnevne manifestacije "Dani lovstva", koju je proteklog vikenda u brodskoj Tvrđavi organizirao Lovački savez Brodsko-posavske županije. Hrvatsko sokolarstvo najstarije je u Europi, a prema nekim zapisima na ovim prostorima spominje se još u 2.stoljeću nove ere. Dugu tradiciju, za koju je potrebna iznimna požrtvovnost i ljubav prema pticama, nastavljaju lovci koji grabljivice poput sokola, jastreba ili orla odgajaju i posebnim ih metodama uvježbavaju za lov manje divljači, zečeva, fazana, prepelica i drugih ptica, te s njima dijele ulov.

Stjepan Alaber iz Požege sokolarenjem se bavi dugi niz godina. Još od malih nogu gajio je ljubav prema divljim životinjama i njihovu uzgoju, a obzirom da ptice grabljivice pripadaju skupini zaštićenih životinja za njihovo posjedovanje potrebne su posebne dozvole. Stoga je, da bi pribavio potrebne dokumente, morao završiti naobrazbu i položiti sve ispite vezane uz sokolarstvo. Na koji način lovi sa sokolom, umjesto lovačkom puškom, kaže: 

- Pas ptičar na moj znak podigne fazana iz žbunja, a sokol polijeće s ruke u zrak i diže se u visinu. Sve što se događa dolje on prati oštrim pogledom s visine i čeka pogodan trenutak. Naučen je tako da kruži iznad budućeg plijena i tek kada mu dam dopuštenje kratkim zviždukom obrušava i hvata životinju. On to inače u prirodi svakodnevno čini kako bi se prehranio. Ulovljenu pticu ili zeca sokol ne donosi jer mu je preteška da bi s njom letio, već ja prilazim njemu i uzmem lovinu. No, to je i najvažniji trenutak u dresuri. Nikako se ne smije dogoditi da mu uzmem lovinu bez nagrade, jer se tada naljuti. Dopušta mi predati cijeli plijen uz uvjet da mu za uzvrat ponudim onu hranu koju najviše voli. Sokol shvaća kada je prevaren i otkazuje poslušnost. Lovinu moramo uvijek dijeliti i to je najpoštenije kako bi sve imalo smisla. Trenutno imam jednog sokola, mužjaka. Za lov mu je izuzetno bitna težina, a najbolja je negdje oko 735 grama. Kada se obrušava postiže brzinu i do 300 kilometara na sat. Veliko je zadovoljstvo kad uspostavite povjerenje i svojevrsnu komunikaciju s divljom životinjom. Ona vas tada počne slušati izvršavajući zadaće koje mu zadajete. Osjeti vas i jednostavno zavoli - kaže sokolar Stjepan Alaber.

Večernji list, 07.10., I.G.
K2 Items