U nekoliko izlazaka u lov na srnjaka od lipnja do danas (kolovoz), nisam imao priliku za odstrijel. Nalazio sam nekoliko baš mladih na koje nisam htio pucati.

Jutros odlazim u planinu Motajicu s namjerom da lovim kombinirano - piršom i vabljenjem. Kod mene je još uvijek moguće loviti bez pratioca, pa poslije dogovora sa kolegama gdje će tko loviti krećemo na različite strane. Lovi se u šumi ispresijecanoj potocima, šumskim putevima i pokojim manjim proplankom obraslim travom.

Na dva mjesta sam zastajao i vabio, ali bez uspjeha. Idući dalje, vidim jednu srnu koja se nervozno okretala. Očekivao sam da će se pojaviti srndać, međutim u blizini je bilo samo lane koje ubrzo izađe iz podrasta.

Nakon desetak minuta osmatranja krenem dalje i stižem pod sami vrh planine i idući uz potok ugledam u kosi, lijevo od sebe, srneću divljač. Osmotrim dvogledom. Srna.

I tako dok je osmatram, vidim iza nje niz kosu silazi drugo grlo. Osmotrim. Srnjak.

Ide za njom podignute glave i nosa. Daljina oko 100 metara. Spuštam dvogled, podižem karabin i naslanjam ga na štap.

Čekam trenutak da stane i okrene mi se bočno. I na svega par koraka od podrasta koji bi mi ga zaklonio, on se okrenu bočno i malo zastade. Brzo nanosim končanicu optike na plećku i pucam. Zagrmi Zastava u kalibru 8x57 i Grom pogodi nesretnog ljubavnika iza plećke.

Ljubavnik napravi dva tri-koraka i pade. Slijedi onaj manje atraktivan dio lova - izvlačenje oko dva kilometra do auta i mjesta sastanka sa drugim kolegama sa kojim lovim. Ali vrijedilo je!

Lovac. info - forum.lovac.info