Da bismo iz prve ruke doznali povijest čuvenih muflona iz lovišta na Sv. Iliji iznad Orebića, uputio sam se porazgovarati sa ljudima koji su za 58 zlatnih (statistika a palo ih je puno više) zaslužni a zasluge datiraju još iz sedamdesetih godina.
Put me doveo tamo odakle sam u pohod na svoje trofeje odlazio u periodu '93 - '98, u Bilopolje, mjestašce iznad Orebića, gotovo u pola strane planine Sv. Ilija (961 m).
Ivana Jurkovića zatekao sam doma u svom nadaleko čuvenom lokalu seoskog gospodarstva „PANORAMA" gdje on i supruga mu Marija ugošćavaju namjernike i one koji su u potrazi za dobrom trpezom. Između ostalog Marija poznaje (i strogo čuva) terene na kojima sakuplja tartufe i nudi svojim gostima na specifičan način.
Ivan je bio prvi lovočuvar koji je tu dužnost obnašao od 1977. godine do pred sami Domovinski rat.
Mufloni su na Iliju dovedeni zaslugom pok. Matka Župe, Branka Njakare, dugogodišnjeg blagajnika LD Pelisac i nadasve pok. Ive Gerice koji je bio Titov kuhar i koji je sve to malo pogurao..-
Njakara je 1970 uputio pismo na Brione i zahtjev a uskoro i dobio odgovor da im se ustupa 8 muflona i to 2 mužjaka i 6 ženki.
Mufloni su ispušteni podno Sv. Ilije nedugo iza toga. Dugo su se zadržavali nisko oko kuća, nikako da se upute u brdo veli Ivan. Naravno kako su na Brionima živjeli uz more tako im nije bilo strano biti pored vode.
No ubrzo su se otputili i počeli tražiti mir i vrletima Sv. Ilije.
Populacija je strahovito napredovala. Ženke su vodile i po 2 janjeta tako da je 1977. godine počeo komercijalni odstrel kad je, Ivan procjenjuje, bilo oko 80 grla.
Prvog je odstrijelio pok. Dragiša Macanović iz Splita a što se vidi na crno bijeloj slici. Nitko pojma nije imao koliko je muflon „težak" da bi naknadno ustvrdili da ima nevjerojatnih 218 točaka ! (205 je zlato).
Ivan se sječa brojnih Nijemaca, Švicaraca, bili su tu lovci iz Mexika, Talijana i Španjolaca slabo, par, ali su naši lovci bili najbrojniji.
Tu je najviše lovio Macanović koji je odstrijelio 16 zlatnih kaže Ivan i s njim je najviše volio loviti.
Ante Dundić je ulovio prekrasne primjerke, D. Matošić, M. Filipović, Jure Bilić i mnogi drugi lovci iz ondašnje države. Naravno, kaže Ivan, kad je onda domaći lovac uživao popust pa čak i do 60 % u odnosu na strane lovce.
Bila je intencija zadržati što više trofeja doma !
Sječa se posebno trofeja R. Tiodorovića od 234,20, Bilićevog za kojeg jamči da je veći od 235, Dundićevog sa Galičevice od 228 ... i mnogih drugih divnih lovova i trofeja.
Kaže da se onda lovište čuvalo, da su se pravile staze, pojilišta od betona, da se odstrjeljivao škart od domaćih lovaca, stare ženke se uklanjale. Da nikad nisu imali bolesno grlo u lovištu.
Jako mu je žao što je lovište na neki čudan način promijenilo vlasnika.
Hrvatskim šumama je lovište dodijeljeno na čuvanje kaže Ivan i oni dolaze i love. I to uvijek isti, ista vozila Splitskih oznaka, isti ljudi (da ne imenujemo) i tu i tamo poneki gost. Veli Ivan da odlaze i vračaju se i tko zna što gore rade.
Da je populacija muflona loša ali vjeruje da ima gdje koji jaki ovan ali više s druge strane planine u neprohodnim gudurama.
Kaže nam Ivanov sin Perica je nedavno tu poviše kuće bio jaki ovan preko 225 točaka.
Pita se zašto Hrvatske šume u nikad od 1995. godine, od kad im je dodijeljeno lovište, nikad nisu obnovili krv, nikad odstrijelili škart, zašto nikad nije uneseno novih perspektivnih mladih muflona ? Da su se usredotočili na par čeka i odstrel svinja i čagljeva ?!
Čudno.
 |
 |
| Ivan Jurković i lovac gost |
Trofej Jure Bilića |
Iskreno žali za svojim lovištem i vjeruje da će mladi Orebički lovci poduzeti sve da im se njihovo lovište vrati na isti način kako je planinarima vraćena planinarska/lovačka kućica koju su isto tako Hrvatske šume protuzakonito bile prisvojile i koristile za sebe.
Štoviše, sad je kučica obnovljena u prekrasan planinarski objekt koji je dostupan svim planinarima i izletnicima a ne samo djelatnicima Hrvatskih šuma.
Od Branka Njakare doznajemo da je "Ilija" dok su ga je čuvalo LD „Pelisac" dalo 58 zlatnih, 27 srebrnih i 10 brončanih što je vrijedno divljenja.
I slobodno se za pitajmo zašto to više nije tako, a možda je tako samo je upitno za koga i za čiji džep.!
Napisao Đivo Ćurlica NAMIBIA-LOV.COM
Slike iz albuma Ivana Jurkovića
