Cervidi su unešeni na Novi Zeland krajem 18. stoljeća. Uz obilje hrane, bez prirodnih neprijatelja i zaštićeni od lova (barem neko vrijeme) brzo su se proširili zemljom. Farmski uzgoj cervida započeo je krajem 1960ih, a danas se na takav način uzgoji više od 1.7 milijuna jedinki. Uzgajaju se radi mesa, baršuna i trofeja – trofejnog lova.
Zbog visokokvalitetnih grla i spektakularne prirode, Novi Zeland postao je popularna destinacija za lovni i safari turizam. Industrija lovnog turizma rapidno se razvija i privlači lovce iz cijelog svijeta. Početkom 2000ih prihodi od safari turizma iznosili su više od 20 milijuna dolara na godinu, a trofejni lovci trošili su još 5 milijuna, pa je Novi Zeland stao uz bok Južnoafričke republike što se popularnosti trofejnog i safari turizma tiče.
Trofejni lov pokrenuo je i novi biznis - riječ je o farmskom uzgoju jelena običnog, lopatara, losa, vapitija, sike i bjelorepana. Trofejne životinje su mužjaci uzgojeni radi svojeg rogovlja koji se puštaju u parkove i lovišta zbog organiziranja lovova a nazivaju se još i „monster stags“ – „čudovišnim mužjacima“.
Monster stags su produkt planiranog upravljanja uzgojnom populacijom. Njihova genetika određuje im trofejni potencijal a prehrana i način držanja pomaže da taj potencijal dođe do izražaja. Mužjaci koji imaju genetsku predispoziciju razvoja trofejnog rogovlja izdvajaju se i postaju začetnici svoje linije te služe za rasplod. Njihovo sjeme se prodaje radi oplemenjivanja krda na drugim farmama ili začimanja nove linije. To se smatra dugoročnim investiranjem u poboljšavanje baze gena a mnoge farme već imaju i svoje „pasmine“ sa svojim „pedigreom“. Posebna pozornost pridodaje se veličini, težini i broju prožaka, rasponu rogovlja i njihovoj simetriji, veličini i težini.
Pri takvom uzgoju mužjaka ništa se ne prepušta slučaju. Populacijom se pažljivo upravlja, imaju poseban režim prehrane (i prihrane) i životnih uvjeta općenito (stress free). Uzgoj se precizno planira (ne postoji slobodan izbor niti prirodna selekcija) kako bi genetički potencijal najbolje došao do izražaja i kako bi se eliminirala bilo kakva mogućnost pogreške. Ishrana je bazirana na žitaricama, mahunarkama, silaži i bogatoj ispaši (tritikala, zob, ječam, grašak, lucerna, krmno bilje, repa) te suplementima s proteinima i mineralima za brzi razvoj rogovlja.
I košute također imaju poseban režim života i prehrane. Za primitak sjemena odabiru se one zdrave, čvrsto građene jednike besprijekorne povijesti teljenja. Umjetna oplodnja i transfer embrija su općeprihvaćeni dobrodošli „alati“ kojima se nastoji obogatiti baza gena. Rasplodni mužjaci se ne mogu pariti s velikim brojem košuta niti ih je moguće prenositi s farme na farmu. Zato uzgajivači pribjegavaju umjetnoj oplodnji kojom se oplodi veći broj košuta nego bi to bilo moguće prirodnim putem, a pretpostavlja se da njih 70 do 80% ostaje trudno „iz prvog pokušaja“. Prijenos embrija se koristi kako bi se dobilo veći broj teladi od „elitnih“ mužjaka i košuta. Košutama se daju reproduktivni hormoni kako bi se izazvalo više ovulacija i tako dobilo više embrija koji se potom ugrađuju u surogat košute. Tako se u jednoj rasplodnoj sezoni može dobiti veći broj teladi od jedne majke i jednog oca. Postoje veterinari posebno specijalizirani za umjetnu oplodnju i prijenos embrija.
Farme jelena se moraju pridržavati strogih higijenskih i veterinarskih pravila, te zakona o zaštiti životinja. Nakon što jeleni stasaju, prodaju se na aukcijama, puštaju u lovišta i onda reklamiraju za potrebe organizacije lova.
U nastavku pogledajte galeriju fotografija fotografija Hanibala i Odiseja, "čudovišnih mužjaka". Hanibal je sa šest godina imao raspon rogovlja od 150cm i težine 14.34 kilograma.
Odisej je kao šestgodišnjak sakupio 603 boda. Grane su mu dosegle 101 do 106 cm a rogovlje je bilo teško 13.23 kg.
Za više informacija, tu je DeerNZ.
Lovac.info
