HRVATSKI SABOR  3045

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA

Proglašavam Zakon o zaštiti životinja, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 1. prosinca 2006. godine.

Klasa: 011-01/06-01/76
Urbroj: 71-05-03/1-06-2
Zagreb, 7. prosinca 2006.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA

I. OPĆE ODREDBE

Ciljevi

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju odgovornost, obveze i dužnosti fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja, što uključuje zaštitu njihovog života, zdravlja i dobrobiti; način postupanja sa životinjama; uvjeti koji su potrebni za zaštitu životinja pri držanju, uzgoju, prijevozu, obavljanju pokusa, klanju i usmrćivanju životinja, držanju životinja u zoološkim vrtovima, u cirkusima, na predstavama i natjecanjima životinja, prilikom prodaje kućnih ljubimaca te postupanje s napuštenim i izgubljenim životinjama.

Područje primjene

Članak 2.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve životinje kralježnjake.
(2) Na životinje iz stavka 1. ovoga članka koje su zaštićene prema posebnim propisima primjenjuju se, pored odredaba ovoga Zakona, i propisi o zaštiti prirode.
(3) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na embrionalne i fetalne razvojne stadije životinja.
(4) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na gospodarenje lovištem i divljači, pri čemu se isključuje:
1. uzgoj i držanje životinja koje se koriste kao pomoć u lovu i
2. uzgoj i držanje izvan lovišta životinja za potrebe lova.
(5) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na ribolov.

Pojmovi

Članak 3.

U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. Analgezija: postupak smanjenja ili isključenja osjećaja boli u životinja, koji se provodi sredstvima posebne namjene, a bez gubitka svijesti,
2. Anestezija: postupak isključenja osjećaja boli u životinja sredstvima posebne namjene,
3. Cirkusi i predstave sa životinjama: predstave koje organiziraju pravne ili fizičke osobe u kojima sudjeluju i životinje, a čiji je cilj zabaviti publiku,
4. Divlje životinje: sve životinje, što uključuje i strane životinjske vrste, osim domaćih životinja, kućnih ljubimaca, službenih pasa i konja te radnih životinja,
5. Domaće životinje: životinje koje je čovjek pripitomio i koje uzgaja radi proizvodnje hrane, hrane za životinje i nusproizvoda životinjskog podrijetla te u druge gospodarske svrhe,
6. Doktor veterinarske medicine (u daljnjem tekstu: veterinar): osoba koja je diplomirala na Veterinarskom fakultetu,
7. Izgubljena životinja: ona životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži,
8. Klanje: postupak kojim se uzrokuje smrt životinje njezinim iskrvarenjem,
9. Kućni ljubimci: životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje.
10. Ministar: ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva,
11. Nadležno tijelo: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za veterinarstvo,
12. Napuštena životinja: ona životinja koju je posjednik svjesno napustio,
13. Obredno klanje: klanje životinja bez prethodnog omamljivanja koje obavlja osoba ovlaštena od vjerske zajednice registrirane u Republici Hrvatskoj,
14. Omamljivanje: obvezni postupak prije klanja ili usmrćivanja kojim se životinja dovodi u stanje smanjene svijesti,
15. Pokusi: jedan ili više postupaka koji se provode na životinji u pokusne svrhe, a koji mogu uzrokovati bol, patnju ili ozljede životinje,
16. Posjednik: svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje,
17. Prijevoznik: fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz živih životinja,
18. Radne životinje: psi koji služe kao tjelesni čuvari i čuvari imovine, psi vodiči slijepih i oni koji služe za pomoć, psi tragači i psi koji služe obavljanju drugih poslova, konji i druge životinje kojima se čovjek služi u druge svrhe osim proizvodnje,
19. Sklonište za životinje: objekt u kojem se smještaju i zbrinjavaju napuštene i izgubljene životinje gdje im se osigurava potrebna pomoć,
20. Službeni konji: konji koji imaju licenciju za rad i služe za obavljanje poslova pojedinih državnih tijela,
21. Službeni psi: psi koji imaju licenciju za rad i služe za obav­ljanje poslova pojedinih državnih tijela,
22. Strane životinjske vrste: životinjske vrste koje prirodno ne obitavaju na području Republike Hrvatske,
23. Usmrćivanje: postupak koji se obavlja sredstvima i metodama odobrenim u tu svrhu i na propisani način tako da se životinjama prouzroči najmanja moguća bol, patnja i strah,
24. Veterinarski ured: područna jedinica Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave za veterinarstvo,
25. Zahvat: postupak koji dovodi do oštećenja ili gubitka osjet­ljivog dijela tijela ili promjene u koštanoj strukturi,
26. Zoološki vrt: djelatnost pravnih ili fizičkih osoba koje drže domaće i divlje životinje u svrhu prikazivanja u javnosti tijekom najmanje sedam dana godišnje, osim cirkusa, trgovina kućnim ljubimcima, privremenih izložaba životinja, zbirki životinja koje nisu otvorene za javnost, akvarija i terarija koji služe ukrašavanju prostora i objekata za uzgoj životinja.

Zabranjeni postupci u svrhu zaštite životinja

Članak 4.

(1) Zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona.
(2) Zabranjeno je:
1. uzgajati životinje na način da trpe bol, patnju i strah te ih namjerno ozljeđivati, protivno pravilima struke odnosno najnovijim znanstvenim dostignućima,
2. uvoziti i prodavati životinje koje potječu iz uzgoja iz točke 1. ovoga stavka,
3. povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama,
4. huškati životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresirati na agresivnost, osim pri dresuri službenih i lovačkih pasa pod vodstvom osposobljenih osoba,
5. obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju,
6. davati žive životinje kao nagrade u igrama na sreću,
7. koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bod­ljikave ogrlice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu elek­trič­ne struje ili kemijskih tvari, osim pri dresuri službenih pasa,
8. organizirati utrke pasa na tvrdim podlogama,
9. davati stimulanse ili druge nedopuštene tvari životinjama kako bi se poboljšao njihov nastup na sportskim natjecanjima i na predstavama,
10. koristiti nedopuštene stimulanse i tvari u svrhu bržeg rasta i prirasta životinja,
11. koristiti životinje za cirkuske i druge predstave, filmska i televizijska snimanja, oglašavanja, izložbe ili natjecanja, ukoliko ih se pri tome prisiljava na neprirodno ponašanje ili se kod životinja izaziva bol, patnja, ozljede ili strah,
12. prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah,
13. izlagati životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kisika, čime se kod životinja uzrokuje bol, patnja, ozljede ili strah,
14. davati životinjama hranu ili tvari čije uzimanje uzrokuje bol, patnju, ozljede, strah ili smrt,
15. prisiljavati životinje na uzimanje određene hrane ili tvari, ukoliko to ne odredi veterinar u veterinarsko-zdravstvene svrhe ili ako nije znanstveno opravdano,
16. zanemarivati životinje s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu,
17. živim životinjama odsijecati osjetljive dijelove tijela, protiv­no odredbama ovoga Zakona,
18. upotrebljavati nedopuštene zamke za hvatanje životinja,
19. hraniti životinje drugim živim životinjama, osim ako je to neizbježno,
20. upotrebljavati žive životinje kao mamce u lovu,
21. ograničavati kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah, protivno odredbama ovoga Zakona,
22. omamljivati, klati ili ubijati životinje u ritualne svrhe,
23. uzgajati životinje u svrhu proizvodnje krzna.
(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, dopušteni su postupci:
1. koji su primjenjuju iz veterinarsko-zdravstvenih razloga ili se iz drugoga razloga poduzimaju radi zaštite životinja,
2. koji se provode u svrhu kontrole bolesti ljudi i životinja,
3. koji se provode u svrhu suzbijanja štetnika,
4. kontrole kretanja životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvod­nje upotrebom elektro-šokova te postavljanje električnih ograda za ži­votinje.
(4) Način dresure službenih pasa i konja propisuje ministar, uz mišljenje ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadlež­nog za obranu.

Zaštita životinja pri držanju i uzgoju

Članak 5.

Posjednik životinje ne smije:
1. napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu div­lju životinju i druge životinje koje drži pod nadzorom,
2. uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti, ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru, u skladu s posebnim propisima,
3. nanositi bol, patnju i ozljede životinjama pri dresuri.

Obveza pružanja pomoći

Članak 6.

Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.

Zaštita životinja pri obavljanju zdravstvene zaštite i zootehničkih zahvata

Članak 7.

Svi operacijski i zootehnički zahvati na životinjama, osim onih iz članka 8. stavka 5. ovoga Zakona, moraju se obavljati uz primjenu anestezije, u skladu s odredbama propisa iz područja veterinarstva i pravilima struke.

Izvođenje zahvata na životinjama

Članak 8.

(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, uključujući:
1. označavanje životinja protivno posebnim propisima,
2. rezanje ušiju i repa pasa, uklanjanje i rezanje osjetljivih dijelova kandži mačaka, rezanje glasnica i druge zahvate kojima se mijenja fenotipska slika životinje.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela dopušteno je ako je prethodno provedena anestezija, a u postoperativnom tijeku analgezija, i to:
1. ako za pojedine zahvate postoje veterinarsko-zdravstveni razlozi,
2. radi obavljanja pokusa na životinjama,
3. u svrhu kontrole razmnožavanja životinja.
(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela dopušteno je u zootehničke svrhe uključujući kastraciju; ukoliko se takvim postupkom sprječava bol, patnja i samoozljeđivanje životinja ili ozljeđivanje drugih životinja ili iz sigurnosnih razloga te kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije, a u slučajevima koje propisuje ministar.
(4) Zahvati kod kojih bi životinja mogla patiti ili trpjeti jaku bol smiju se izvoditi samo nakon analgezije odnosno anestezije i uz postoperativnu njegu.
(5) Anestezija se ne provodi:
1. kada bi opasnost od anestezije bila nerazmjerna dobrobiti proizašle iz iste,
2. pri označavanju životinja, osim kada je to potrebno zbog sigurnosti osobe koja provodi označavanje,
3. pri pojedinim dijagnostičkim i terapijskim postupcima u skladu s pravilima struke,
4. pri uzrokovanju veće boli anestezijom nego samim zahvatom,
5. ako je kontraindicirana pokusnim rezultatima koji se pokusom žele utvrditi.

Zaštita životinja pri usmrćivanju

Članak 9.

(1) Zabranjeno je životinje usmrćivati protivno odredbama ovoga Zakona.
(2) Za usmrćivanje životinja koriste se sredstva posebne namjene i propisani postupci.
(3) Usmrćivanje životinja može se provesti ako:
1. bi liječenje životinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan,
2. je životinja dostigla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije,
3. životinja boluje od neizlječive bolesti,
4. je takav postupak neophodan zbog provođenja mjera za kontrolu bolesti u skladu s propisima iz područja veterinarstva, posebno onih koje mogu ugroziti ljude ili nanijeti velike gospodarske štete,
5. je životinja opasna za okolinu,
6. je protekao rok iz članka 57. stavka 4. te u slučaju iz članka 55. stavka 5. i članka 65. stavka 2. ovoga Zakona,
7. se provodi u svrhu suzbijanja štetnika,
8. je životinja koja se drži i uzgaja u svrhu proizvodnje bolesna ili ozlijeđena, a nije ju moguće zaklati ili usmrtiti pod nadzorom veterinara,
9. je potrebno u svrhu obavljanja pokusa na životinjama te u svrhu proizvodnje bioloških pripravaka odnosno nakon obavljenog pokusa ili korištenja životinje za proizvodnju bioloških pripravaka.
(4) U slučajevima iz stavka 3. točaka 1. i 2. ovoga članka o usmrćivanju odlučuje posjednik životinje na temelju mišljenja veterinara, a u slučajevima iz točaka 3. do 9. istoga stavka veterinar, osim u slučaju iz točke 8. istoga stavka kada odlučuje posjednik životinje.
(5) Životinje može usmrtiti samo veterinar ili stručno osposob­ljen veterinarski tehničar pod nadzorom veterinara, osim u slučajevima:
1. usmrćivanja životinja koje se uzgajaju i drže u svrhu proiz­vod­nje,
2. usmrćivanja životinja u svrhu obrazovanja, izvođenja pokusa te u svrhu proizvodnje bioloških pripravaka,
3. suzbijanja štetnika,
4. usmrćivanja kada je neophodno bez odgađanja usmrtiti životinju koja trpi jaku i neotklonivu bol.

Postupanje sa životinjom koja trpi neotklonivu bol

Članak 10.

Vlasnik bez odgađanja mora dati usmrtiti životinju koja trpi jaku i neotklonivu bol.

II. POSEBNE ODREDBE

1. Zaštita životinja u prijevozu

Članak 11.

(1) Prijevoz životinja mogu obavljati prijevoznici koji su ovlašteni od nadležnog tijela te oni koji posjeduju odobrenje za navedenu djelatnost izdanu od nadležnog tijela.
(2) Nadležno tijelo vodi upisnik prijevoznika životinja.
(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, članka 12. stavka 2. točke 5. te članaka 13. i 14. ovoga Zakona poljoprivrednici mogu prevoziti domaće životinje poljoprivrednim i drugim vlastitim prijevoznim sredstvima u sljedećim slučajevima:
– u slučaju sezonskog preseljenja životinja u druga klimatska područja i
– vlastite životinje na udaljenost do 50 km od svoga gospodarstva.
(4) Odredbe članka 12. stavka 2. do članka 15. ovoga Zakona ne odnose se na prijevoz životinja koji se ne obavlja u vezi s nekom gospodarskom djelatnošću, prijevoz kućnih ljubimaca vlastitim prijevoznim sredstvom te prijevoz životinja zbog pružanja veterinarsko-zdravstvenih usluga.
(5) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka, članka 12. stavka 2. točke 5. te članaka 13. i 14. ovoga Zakona ne primjenjuju se na osobe koje prevoze životinje do najveće udaljenosti od 65 km računajući od mjesta polaska do mjesta odredišta.

Uvjeti prijevoza životinja

Članak 12.

(1) Zabranjeno je prevoziti životinje tako da im se prijevozom uzrokuje bol, patnja, ozljede ili smrt.
(2) Pri prijevozu životinja potrebno je udovoljiti sljedećim uvjetima:
1. moraju se unaprijed poduzeti sve mjere kako bi se što je moguće više smanjila duljina putovanja i kašnjenja te zadovoljile potrebe životinja tijekom putovanja,
2. životinje moraju biti sposobne podnijeti putovanje,
3. prijevozna sredstva moraju se konstruirati, izraditi, održavati i njima se mora upravljati na način da se izbjegne ozljeđivanje i patnja životinja te zaštiti njihova sigurnost,
4. uređaji i oprema za utovar i istovar životinja moraju se konstruirati, izraditi, održavati i koristiti na način da se izbjegne bol, patnja i ozljeđivanje životinja te da se zaštiti njihova sigurnost,
5. osoblje koje se brine o životinjama mora biti osposobljeno,
6. uvjeti prijevoza životinja moraju se redovito provjeravati i održavati,
7. za životinje se mora osigurati dovoljna podna površina i visina, primjerena vrsti i starosti životinje te trajanju putovanja,
8. životinjama se u odgovarajućim razmacima moraju osigurati voda i hrana koje svojom kakvoćom i količinom moraju odgovarati vrsti, veličini i starosti životinje,
9. životinjama se tijekom putovanja u odgovarajućim razmacima mora osigurati odmor,
10. tijekom prijevoza životinja koje žive u vodi, a prevoze se u posebnim prijevoznim sredstvima ili spremnicima, mora se osigurati dovoljna količina vode odgovarajuće temperature i opskrba kisikom, ovisno o potrebama pojedine vrste životinja,
11. visokobređe ženke u zadnjih 10% razdoblja od ukupnog trajanja bređosti i ženke u prvih tjedan dana nakon poroda ne smatraju se sposobnima za prijevoz, osim ako je potrebna hitna veterinarska pomoć,
12. ako uspravan položaj spremnika u kojem se prevoze životinje nije jasno vidljiv izvana, u tom je slučaju navedeni položaj potrebno označiti. Ako se po svojstvima spremnika jasno ne raspoznaje da se u njemu prevoze životinje, na spremniku se mora vidljivo označiti da se u njemu prevoze životinje te njihova vrsta.

Obveze prijevoznika

Članak 13.

Prije početka obavljanja djelatnosti prijevoza životinja prijevoznik mora:
1. ishoditi rješenje o obavljanju djelatnosti prijevoza životinja izdano od nadležnoga tijela,
2. odrediti osobu (u daljnjem tekstu: pratitelj životinja) koja se tijekom prijevoza brine za sigurnost životinja, njihovo napajanje, hranjenje i odmor,
3. ishoditi potvrdu o odobrenju cestovnih prijevoznih sredstava izdanu od nadležnoga tijela.

Osposobljenost prijevoznika i drugog osoblja

Članak 14.

(1) Fizička osoba koja obavlja cestovni prijevoz životinja i pratitelj životinja moraju biti osposobljeni za obavljanje poslova u skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom 5. i ispunjavati uvjete iz članka 16. ovoga Zakona.
(2) Osoblje koje se brine o životinjama u sabirnim centrima i od­morištima za životinje mora biti osposobljeno za brigu o životinjama.

Članak 15.

(1) Nadležno tijelo vodi upisnik odmorišta za životinje.
(2) Odmorišta za životinje upisuju se upisnik iz stavka 1. ovoga članka na temelju rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.

Članak 16.

Uvjete za obavljanje prijevoza životinja koje mora ispunjavati prijevoznik, uvjete kojima moraju udovoljavati odmorišta za životinje i uvjete za osposobljavanje vozača i pratitelja životinja te osoblja u sabirnim centrima i odmorištima za životinje propisuje ministar.

2. Zaštita pri klanju i usmrćivanju životinja koje se drže u svrhu proizvodnje

Omamljivanje životinja

Članak 17.

(1) Životinje se smije zaklati samo ako su prije klanja bile omam­ljene, osim ako se radi o klanju peradi i kunića u domaćinstvu za vlastite potrebe.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, životinje se smije zaklati bez prethodnog omamljivanja samo u slučaju prisilnog klanja i pri obrednom klanju.
(3) Zabranjeno je omamljivanje, klanje, usmrćivanje ili ubijanje životinja u ritualne svrhe.

Postupak sa životinjama u klaonici

Članak 18.

(1) U klaonici se postupak sa životinjama mora odvijati na sljedeći način:
1. životinje za klanje treba po prispjeću istovariti iz prijevoznog sredstva, uz upotrebu odgovarajuće opreme, na način da se životinjama ne uzrokuje nepotrebna bol, patnja i strah,
2. kretanje životinja unutar kruga klaonice do prostora za njihov smještaj mora se odvijati pažljivo i bez nanošenja boli, patnje i straha, uz primjenu odgovarajućeg pribora,
3. klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama u kojima životinje trebaju biti smještene, zaštićene od nepovoljnih vremenskih uvjeta, hranjene i napajane,
4. omamljivanje životinja odgovarajućim postupcima mora se obaviti neposredno prije klanja,
5. postupkom omamljivanja životinje se moraju dovesti u stanje gubitka svijesti i u tome stanju zaklati.
(2) Klanje životinja mora se obavljati na propisani način upotrebom odgovarajuće opreme.
(3) Zabranjena je upotreba sredstava i postupaka za omamljivanje kojima se životinjama nanosi nepotrebna bol, patnja, ozljede i strah.

Klanje i usmrćivanje

Članak 19.

(1) Usmrćivanje životinja mora se obavljati bez nepotrebnog nanošenja boli, patnje, ozljeda ili straha u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Premještanje i smještaj te brigu o životinjama u klaonici, sputavanje, omamljivanje te klanje ili usmrćivanje životinja mogu obavljati samo osobe koje su osposobljene za navedene poslove.
(3) Klanje životinja u domaćinstvu mora se obavljati bez nepotrebnog nanošenja boli, patnje, ozljeda ili straha u skladu s odred­bama ovoga Zakona.
(4) Ako pri prisilnom klanju nije moguće omamiti životinju, klanje se izvodi tako da se izbjegne nanošenje nepotrebne boli, pat­nje, ozljeda ili straha životinjama.
(5) Obredno klanje životinja se obavlja u klaonicama koje je nadležno tijelo posebno odobrilo za tu namjenu.
(6) Uvjete za zaštitu pri klanju i usmrćivanju životinja koje se drže u svrhu proizvodnje kao i uvjete za osposobljavanje osoblja koje se brine za životinje u klaonici te sudjeluje u postupku sputavanja, omamljivanja i klanja propisuje ministar.

3. Zaštita životinja koje se koriste u pokusima te za proizvodnju bioloških pripravaka

Članak 20.

(1) Pokuse na životinjama mogu obavljati samo pravne osobe registrirane za obavljanje navedene djelatnosti, i to u svrhu:
1. istraživanja bolesti i tjelesnih tegoba ili prepoznavanja utjecaja fizioloških i patoloških stanja u ljudi ili životinja,
2. istraživanja i razvoja lijekova i ljekovitih pripravaka namijenjenih zaštiti zdravlja ljudi i životinja,
3. ispitivanja u postupku registracije lijekova i ljekovitih pripravaka kako je propisano posebnim propisima,
4. ispitivanja proizvodnih i drugih osobina i načina njihova una­pređivanja za životinje u gospodarskom i drugom uzgoju životinja,
5. istraživanja uzroka i posljedica ugrožavanja okoliša,
6. ispitivanja neštetnosti materijala ili proizvoda po ljudsko ili životinjsko zdravlje,
7. temeljnih i primijenjenih znanstvenih istraživanja,
8. obrazovanja.
(2) Pokusi na životinjama iz stavka 1. ovoga članka mogu se odobriti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim znanstvenim metodama te ako se pretpostavljena bol, patnja ili ozljede životinja mogu etički opravdati očekivanim rezultatima koji su od značenja za ljude ili životinje odnosno znanost.
(3) Posebne uvjete za nastambe i način držanja pokusnih životinja, njihovo označavanje te vrste pokusa koji se obavljaju na životinjama i način njihove prijave te vođenje propisanih evidencija iz članka 30. ovoga Zakona propisuje ministar.

Označavanje

Članak 21.

Životinje koje se koriste za pokuse te za proizvodnju bioloških pripravaka moraju biti označene.

Uzgoj životinja za pokuse te za proizvodnju bioloških pripravaka

Članak 22.

(1) Pravne i fizičke osobe koje uzgajaju životinje za pokuse te za proizvodnju bioloških pripravaka ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.
(2) Životinje koje se koriste u pokusima te za proizvodnju bioloških pripravaka moraju potjecati iz registriranih uzgoja, osim ako se radi o divljim životinjama iz prirode.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, životinje za proizvodnju bioloških pripravaka koje ne potječu iz registriranih uzgoja ili divlje životinje iz prirode mogu se koristiti po dobivanju rješenja nadležnog tijela.
(4) Nadležno tijelo vodi upisnik pravnih i fizičkih osoba iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Uvjete za uzgoj životinja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

Zabrana korištenja životinja za pokuse

Članak 23.

Korištenje životinja za pokuse zabranjeno je radi:
1. isprobavanja oružja, streljiva ili pripadajućeg pribora, ratne opreme kao i općih učinaka radijacije,
2. istraživanja ili razvoja duhanskih proizvoda i kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe,
3. istraživanja ili razvoja sastojaka, kombinacija sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda,
4. istraživanja učinka alkohola i droga, osim u slučaju kad ne postoje druge znanstvene metode kojima se zamjenjuje korištenje životinja.

Članak 24.

Pokuse na životinjama mogu obavljati visokoškolske i znanstveno­istraživačke ustanove te stručne pravne osobe koje su registrirane za obavljanje pokusa na životinjama, u skladu s odredbama članaka 20. do 33. ovoga Zakona, i to uz sljedeće uvjete:
1. da ishod pokusa nije dovoljno poznat, odnosno dostupan ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom ili drugim istraživanjem neophodno, kad ishod pokusa nije moguće dokazati drugim znanstvenim metodama,
2. da ima zaposlene stručne osobe u skladu s odredbama članka 32. ovoga Zakona,
3. da raspolaže potrebnim prostorom, uređajima, opremom i drugim sredstvima za obavljanje pokusa na životinjama,
4. da raspolaže nastambama i prostorima za životinje tijekom pokusa i da može osigurati propisani način njihova držanja, uključujući njegu, brigu o njima i redovitu veterinarsko-zdravstvenu zaštitu.

Prijava pokusa

Članak 25.

(1) Prije početka obavljanja pokusa na životinjama potrebno je nadležnom tijelu dostaviti zahtjev za odobrenje obavljanja pokusa na životinjama.
(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora se priložiti obrazloženje o etičkoj i znanstvenoj opravdanosti obavljanja pokusa.
(3) Rješenje o odobrenju obavljanja pokusa na životinjama donosi nadležno tijelo uz mišljenje Etičkog povjerenstva iz članka 34. ovoga Zakona.
(4) U rješenju o odobrenju obavljanja pokusa na životinjama utvrđuje se rok njegova važenja i određuje, na prijedlog podnositelja zahtjeva, voditelj pokusa i njegov zamjenik, voditelj nastambe i njegov zamjenik te odgovorna osoba iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 26.

(1) Ako se predviđa trajanje pokusa na životinjama dulje od dopuštenog, sedam dana prije isteka odobrenja podnosi se nadležnom tijelu zahtjev za njegovo produljenje.
2) Ako se produljuje nekoliko istovrsnih pokusa, dovoljan je jedan zahtjev za produljenje svih pokusa.
(3) Ako tijekom pokusa dođe do promjene podataka utvrđenih rješenjem iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona, moraju se prijaviti nadležnom tijelu u roku od tri dana.
(4) Rješenje o odobrenju produljenja pokusa iz stavka 1. ovoga članka te rješenje iz stavka 3. ovoga članka donosi nadležno tijelo.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka rješenje kojim se odobrava korištenje većeg broja životinja, promjena vrste životinja ili promjena odobrenih pokusnih postupaka donosi nadležno tijelo uz mišljenje Etičkog povjerenstva iz članka 34. ovoga Zakona.

Članak 27.

(1) Iznimno od odredbe članka 25. stavka 4. te članka 26. ovoga Zakona, nadležno tijelo rješenjem o odobrenju obavljanja pokusa koji se obavljaju u obrazovne svrhe odobrava njihovo obavljanje za akademsku godinu, a predviđeno trajanje pokusa ne može se produljiti.
(2) Iznimno od odredbe članka 25. stavka 4. te članka 26. ovoga Zakona, nadležno tijelo rješenjem o odobrenju obavljanja pokusa koji se obavljaju u provedbi projekata odobrenih od tijela državne uprave nadležnog za znanost odobrava njihovo obavljanje za trajanja projekta.

Članak 28.

Za obavljanje pokusa na životinjama u skladu sa odredbama ovoga Zakona odgovoran je voditelj pokusa.

Članak 29.

(1) U obrazovne svrhe ne smiju se obavljati pokusi na životinjama koji uzrokuju bol, patnju i ozljedu ili smrt životinje.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo može odobriti pokuse ako se izvode u visokoškolskim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama i ako su neophodni za obrazovanje veterinara, liječnika, stručnjaka farmaceutsko-biokemijske struke, agronoma – stočara, biologa i stomatologa te ako se zadovoljavajući rezultati ne mogu postići drugim nastavnim pomagalima (npr. kom­pjutorske simulacije, filmovi, slike, modeli, preparati i sl.), uz uvjet da se za svaku skupinu smije upotrijebiti samo jedna životinja.

Članak 30.

O obavljenim pokusima na životinjama i provedenim postupcima pri proizvodnji bioloških pripravaka te o broju upotrijebljenih životinja moraju se voditi evidencije koje se jednom godišnje dostav­ljaju nadležnom tijelu.

Članak 31.

(1) O tijeku pokusa na životinjama te o postupcima proizvodnje bioloških pripravaka moraju se voditi zapisnici.
(2) Zapisnike iz stavka 1. ovoga članka moraju potpisati osobe iz članka 32. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona i voditelj pokusa, odnos­no voditelj proizvodnje bioloških pripravaka.
(3) Zapisnici iz stavka 1. ovoga članka moraju se čuvati tri godine, a na zahtjev nadležnog tijela moraju se dati na uvid.

Ispit za rad s pokusnim životinjama

Članak 32.

(1) Pokuse na životinjama te postupke pri proizvodnji bioloških pripravaka mogu obavljati veterinari, liječnici, farmaceuti, medicinski biokemičari, stomatolozi, agronomi stočari ili biolozi, ako imaju položen ispit za rad sa životinjama.
(2) Kirurške zahvate na životinjama tijekom pokusa te pri proizvodnji bioloških pripravaka mogu obavljati veterinari, liječnici, farmaceuti, medicinski biokemičari, stomatolozi, agronomi stočari ili biolozi ako imaju položen ispit iz stavka 1. ovoga članka.
(3) U slučaju kada kirurški zahvat iz stavka 2. ovoga članka ne obavlja veterinar, odgovorna osoba za zaštitu životinja mora biti veterinar.
(4) Program ispita iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
(5) Ispit iz stavka 1. ovoga članka obvezan je i za:
– osoblje koje na životinjama provodi postupke za proizvodnju bioloških pripravaka,
– voditelje nastambi za životinje koje se koriste u pokusima i nastambi za životinje koje služe za proizvodnju bioloških pripravaka, kao i njihove zamjenike,
– osoblje koje se brine za životinje u objektima za uzgoj životinja koje se koriste u pokusima i za proizvodnju bioloških pripravaka,
– osoblje koje se brine za životinje tijekom njihovog korištenja u pokusima te pri proizvodnji bioloških pripravaka.

Prijava korištenja životinja za proizvodnju bioloških pripravaka

Članak 33.

(1) Prije korištenja životinja za proizvodnju bioloških pripravaka iz članka 22. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona potrebno je nadležnom tijelu dostaviti zahtjev za odobrenje korištenja životinja u navedene svrhe.
(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora se priložiti obraz­loženje o etičkoj opravdanosti obavljanja postupka.
(3) Rješenje o odobrenju korištenja životinja za proizvodnju bioloških pripravaka donosi nadležno tijelo uz mišljenje Etičkog povjerenstva iz članka 34. ovoga Zakona, izdaje se za tekuću godinu i ne može se produljiti.
(4) U rješenju iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje se rok njegova važenja i određuje, na prijedlog podnositelja zahtjeva, voditelj postupka i njegov zamjenik, voditelj nastambe i njegov zamjenik te odgovorna osoba iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona.

Etičko povjerenstvo

Članak 34.

(1) Etičko povjerenstvo osniva ministar.
(2) Za članove Etičkog povjerenstva imenuju se stručnjaci veterinarske, medicinske, biološke, farmaceutsko-biokemijske i agronomske struke, predstavnici tijela državne uprave nadležnog za znanost i obrazovanje te predstavnici udruga za zaštitu životinja.
(3) Etičko povjerenstvo:
– daje mišljenje o pitanjima etike i zaštite životinja u postupcima upotrebe životinja u pokusima te u obrazovne svrhe,
– predlaže kriterije i daje mišljenja nadležnom tijelu u postup­ku izdavanja odobrenja za obavljanje pokusa,
– izrađuje godišnje izvješće o svome radu koje dostavlja ministru do kraja ožujka tekuće godine za proteklu godinu.
(4) Etičko povjerenstvo donosi poslovnik o svome radu.

4. Povjerenstvo za zaštitu životinja

Članak 35.

(1) Povjerenstvo za zaštitu životinja (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) osniva ministar.
(2) Članovi Povjerenstva su predstavnici:
1. tijela državne uprave nadležnog za znanost i obrazovanje,
2. tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode,
3. Veterinarskog fakulteta,
4. Medicinskog fakulteta,
5. Agronomskog fakulteta,
6. Hrvatske veterinarske komore,
7. Hrvatske gospodarske komore
8. Hrvatske obrtničke komore i
9. udruga za zaštitu životinja.
(3) Povjerenstvo:
1. daje mišljenja na prijedloge propisa iz područja zaštite životinja,
2. potiče donošenje odnosno izmjenu propisa iz područja zaštite životinja,
3. je dužno pratiti razvoj znanstvenih i stručnih spoznaja na području zaštite životinja u Republici Hrvatskoj i na području Europske unije te davati prijedloge za poboljšanje zaštite životinja na području Republike Hrvatske,
4. izrađuje godišnje izvješće o svome radu koje dostavlja ministru do kraja ožujka tekuće godine za proteklu godinu,
5. na zahtjev nadležnih tijela državne uprave daje mišljenja iz područja zaštite životinja.
(4) Povjerenstvo donosi poslovnik o svom radu.

5. Držanje životinja koje se koriste u svrhu proizvodnje

Načela držanja životinja

Članak 36.

(1) Životinje se mogu držati samo ako se može udovoljiti njihovim biološkim potrebama na način da se ne ometaju njihove fiziološke funkcije i ponašanje.
(2) Posjednik životinja mora osigurati da prostor, sloboda kretanja, konfiguracija tla, konstrukcija zgrada i nastambi u kojima se životinje drže, mikroklimatski uvjeti, njega i hrana, kao i mogućnost međusobnog kontakta, uzimajući u obzir vrstu, dob i stupanj razvoja, mogućnost prilagodbe i udomaćenost životinja, odgovara njihovim fiziološkim i etološkim potrebama.

Obveze pravnih i fizičkih osoba koje drže životinje

Članak 37.

(1) Za životinje se mora brinuti dovoljan broj osposobljenih osoba ili onih koje posjeduju jednako vrijedno iskustvo, odnosno znanje.
(2) Način osposobljavanja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
(3) Fizičke i pravne osobe koje drže životinje u svrhu proizvod­nje moraju biti registrirane.
(4) Uvjete i način držanja životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje te način registracije fizičkih i pravnih osoba koje drže životinje i osposobljenost osoba koje se brinu za životinje te vođenje evidencije iz članka 44. ovoga Zakona propisuje ministar.

Njega u slučaju bolesti ili ozljede

Članak 38.

(1) Posjednik mora životinje koje pokazuju znakove bolesti ili su ozlijeđene bez odgađanja prikladno zbrinuti te im, ako je potreb­no, osigurati veterinarsko-zdravstvenu zaštitu.
(2) Oboljele ili ozlijeđene životinje potrebno je smjestiti u skladu s njihovim potrebama i ako je neophodno, u zasebne prostore ili nastambe.

Kretanje životinja

Članak 39.

(1) Kretanje životinja ne smije se ograničavati na način koji životinjama nanosi nepotrebnu patnju, bol, ozljede ili strah.
(2) Životinje moraju imati na raspolaganju prostor koji je u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama.
(3) Životinjama dnevno mora biti osigurano razdoblje tijekom kojega neće biti privezane radi mogućnosti kretanja u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama. Privezane životinje moraju imati mogućnost kretanja te ne smiju biti izložene boli, patnji, ozljedama i strahu.
(4) Domaćim životinjama i divljači u uzgoju moraju se osigurati odgovarajuće nastambe ili zakloni u kojima se mogu kretati te primjeren prostor za ispust i ispašu.
(5) Divlje životinje ne smiju se držati vezane, osim iz veterinarsko-zdravstvenih ili sigurnosnih razloga. Navedeno se ne odnosi na dresuru ptica grabljivica kod sokolarenja.

Hranjenje i napajanje

Članak 40.

(1) Vrsta, kakvoća i količina hrane za životinje moraju biti u skladu s vrstom, dobi i fiziološkim potrebama životinje.
(2) Životinje moraju imati pristup dovoljnim količinama vode za piće odgovarajuće kakvoće u skladu s njihovim potrebama.
(3) Hrana i voda životinjama se moraju nuditi na način prilagođen njihovoj vrsti i dobi.
(4) Prostorije i opremu za hranjenje i napajanje potrebno je održavati čistima, a prostorije opremiti tako da životinje mogu uzimati hranu i vodu na način primjeren njihovoj vrsti.

Izgradnja i oprema nastambi

Članak 41.

(1) Materijali koji se koriste za izgradnju nastambi i oprema u nastambama, s kojima životinje dolaze u dodir, ne smiju biti opasni za životinje i djelovati štetno na njihovo zdravlje te se moraju lako čistiti, prati, a po potrebi i dezinficirati.
(2) Nastambe te prostori za smještaj životinja i oprema moraju biti izvedeni tako da nemaju oštrih kutova, rubova ili izbočina na kojima bi se životinje mogle ozlijediti.

Životinje koje su smještene izvan nastambi

Članak 42.

Životinje koje su privremeno ili trajno smještene izvan nastambi moraju, prema potrebi, biti zaštićene od nepovoljnih vremenskih i klimatskih uvjeta, grabežljivaca i drugih opasnosti za njihovo zdrav­lje i dobrobit.

Kontrola životinja i opreme

Članak 43.

(1) Sve životinje smještene na gospodarstvima ili u takvim sustavima uzgoja pri kojima njihovo zdravlje i dobrobit ovise o brizi ljudi, moraju se redovito kontrolirati, najmanje jednom dnevno.
(2) Kako bi se omogućio pregled životinja u bilo koje doba, mora biti osigurana odgovarajuća rasvjeta u mjeri neophodnoj za njegu i kontrolu životinja.
(3) Sva automatska i mehanička oprema neophodna za održavanje zdravlja životinja mora se redovito kontrolirati, najmanje jednom dnevno. Uočeni nedostaci moraju se odmah ukloniti, a u slučaju da to nije moguće mora biti osigurana rezervna oprema u svrhu osiguranja zdravlja i dobrobiti životinja.

Evidencije

Članak 44.

(1) Posjednik životinja mora posjedovati evidenciju o liječenju ži­votinja te voditi evidenciju o broju uginulih ili usmrćenih životinja.
(2) Evidencije iz stavka 1. ovoga članka moraju se čuvati najmanje jednu godinu i dati na uvid nadležnoj inspekciji na njezin zahtjev.

Zaštita divljih životinja pri držanju i u uzgoju

Članak 45.

(1) Uvjete držanja i uzgoja divljih životinja za koje je potrebno osigurati posebnu skrb s obzirom na klimatske uvjete, način prehrane, potrebu za slobodnim kretanjem i stupanj prilagodbe propisuje ministar.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na:
1. ustanove i stručne pravne osobe iz članka 24. ovoga Zakona koje obavljaju pokuse na životinjama,
2. zoološke vrtove,
3. skloništa za životinje,
4. divlje životinje zaštićene posebnim propisom o zaštiti prirode.

6. Zaštita divljih životinja u prirodi

Članak 46.

Zabranjene su radnje kojima se divlje životinje u prirodi, kao populacija ili jedinke, izlažu mučenju ili se trajnije onemogućavaju u obavljanju fizioloških funkcija (hranjenje, napajanje, razmnožavanje), i to:
1. onemogućavanje pristupa vodi i drugim dijelovima staništa bitnim za opstanak neke vrste ograđivanjem, onečišćenjem, tjeranjem i slično,
2. uništavanje cijelog staništa ili njegovih dijelova bitnih za opstanak neke vrste,
3. unošenje stranih životinjskih vrsta u stanište,
4. hvatanje živih životinja ili usmrćivanja životinja na način koji uzrokuje trajnije patnje, osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraživanjima i radi pomaganja određenoj populaciji te
5. drugi zahvati sa štetnim posljedicama.

Članak 47.

Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim dijelovima prirode, odnosno ovlaštenici prava lova, divljim životinjama u prirodnim staništima moraju osigurati:
1. sve potrebne uvjete za biološki opstanak prirodne populacije u sklopu ekološke ravnoteže,
2. saniranje zatečenih ili novonastalih poremećaja u staništu,
3. veterinarsko-zdravstvenu zaštitu.

7. Zaštita kućnih ljubimaca

Članak 48.

(1) Kućnim ljubimcima moraju se osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama.
(2) Ako se kao kućnog ljubimca nabavlja strana životinjska vrsta ili životinjska vrsta zaštićena posebnim propisom o zaštiti prirode, mora se udovoljiti posebnim uvjetima držanja.
(3) Zabranjuje se prodaja kućnih ljubimaca maloljetnim osobama.
(4) Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.
(5) Posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom.
(6) Posjednici moraju zbrinjavati mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca u skladu s odredbama ovoga Zakona, a u slučaju nekontroliranog razmnožavanja, kada ne žele sami zbrinuti mladunčad, snose troškove njihovog zbrinjavanja.
(7) Uvjete i način držanja opasnih i moguće opasnih pasa propisuje ministar.

Članak 49.

(1) Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s tri i više rasplodnih ženki ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.
(2) Nadležno tijelo vodi upisnik uzgoja iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Uvjete za uzgoj kućnih ljubimaca iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

Privremeni smještaj kućnih ljubimaca

Članak 50.

(1) Objekte za privremeni smještaj kućnih ljubimaca može osnovati pravna ili fizička osoba.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka ne mogu započeti obav­ljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.
(3) Nadležno tijelo vodi upisnik objekata iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Uvjete za objekte iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

8. Zaštita životinja u zoološkim vrtovima

Članak 51.

(1) Zoološki vrt ne može započeti obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.
(2) Nadležno tijelo vodi upisnik zooloških vrtova.
(3) Uvjete za osnivanje i rad zoološkog vrta, kao i uvjete za osposobljavanje osoblja koje se brine o životinjama propisuje ministar.

Članak 52.

(1) Zoološki vrt mora osigurati:
1. nastambe koje prostorom i opremom udovoljavaju osnovnim potrebama svake životinjske vrste te, prema potrebi, uz zatvoreni prostor i otvoreni prostor za kretanje životinja,
2. primjerenu hranu i vodu u potrebnim dnevnim količinama,
3. veterinarsko-zdravstvenu zaštitu,
4. humani odnos djelatnika prema životinjama,
5. zaštitu životinja od posjetitelja,
6. zaštitu posjetitelja od životinja,
7. plan zbrinjavanja životinja u slučaju njegova zatvaranja.
(2) Nadležno tijelo može zatvoriti zoološki vrt u cijelosti ili samo jedan njegov dio ako ne ispunjava uvjete iz članka 51. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo može narediti da se životinje:
1. predaju pravnim ili fizičkim osobama koje ispunjavaju uvjete za držanje životinja u skladu s odredbama ovoga Zakona, a u slučaju da se životinje otpremaju u inozemstvo, mora biti osigurana njihova zaštita najmanje jednaka uvjetima propisanim odredbama ovoga Zakona, ili, ako to nije moguće,
2. usmrte.
(4) Troškove zbrinjavanja životinja iz stavka 3. ovoga članka snosi zoološki vrt.

9. Zaštita životinja koje se koriste za cirkuske i druge predstave sa životinjama

Članak 53.

(1) Zabranjeno je držanje divljih životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama.
(2) Zabranjeno je nastupanje posebno sputanih životinja te životinja s tjelesnim manama.
(3) Cirkuske priredbe sa životinjama i druge predstave sa životinjama ne mogu se održavati bez rješenja koje donosi nadležni veterinarski inspektor na zahtjev stranke.
(4) Zahtjev za promjenu lokacije cirkusa podnosi se nadležnom veterinarskom uredu u mjestu odredišta uz priloženi dokaz o osiguranoj lokaciji, podatke o vrsti i vremenu održavanja predstava te broju i vrsti životinja.
(5) Na temelju zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka veterinarski ured u mjestu odredišta izdaje potvrdu o nepostojanju veterinarsko--zdravstvenih smetnji za premještanje životinja.
(6) U slučaju neudovoljavanja odredbama iz stavka 3. ovoga član­ka naređuju se mjere iz članka 52. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.
(7) Uvjete za držanje životinja i njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama te na izložbama životinja, kao i osposobljenost osoblja koje se brine o životinjama propisuje ministar.

10. Zaštita životinja koje se koriste za filmska i televizijska snimanja, izložbe i natjecanja

Članak 54.

(1) Korištenje životinja pri snimanju filmova i televizijskih emisija te za izložbe i natjecanja životinja može se obavljati po prijavi nadležnom tijelu.
(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se nadležnom tijelu najmanje 7 dana prije korištenja životinja, a mora sadržati popis svih životinja koje će se koristiti (vrstu i broj), podatak o dosadaš­njem načinu držanja i korištenja životinja, svrsi korištenja i mjestu održavanja snimanja, izložbe ili natjecanja.

11. Zaštita napuštenih i izgubljenih životinja

Članak 55.

(1) Posjednik izgubljene životinje dužan je njezin nestanak prijaviti skloništu za životinje u roku od 3 dana, a nestanak psa i osobi ovlaštenoj za vođenje upisnika pasa.
(2) Nalaznik napuštene ili izgubljene životinje dužan je o njezinom nalasku obavijestiti sklonište za životinje.
(3) Sklonište za životinje mora osigurati skupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, a ako se odmah ne može utvrditi njihov vlas­nik, i njihov smještaj.
(4) Životinje se smještaju u sklonište za životinje na trošak posjednika ako je poznat ili se naknadno utvrdi.
(5) Pronađena divlja životinja predaje se utočištu za divlje životinje koje osigurava njezino vraćanje u prirodu ako je to moguće, a u protivnom se životinja nudi zoološkom vrtu koji je opremljen za njezino primanje. Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti primiti životinju, ona se može usmrtiti.
(6) Ako je pronađena zaštićena divlja životinja, obavještava se tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode koje donosi odluku o njezinom zbrinjavanju.
(7) Uvjete za osnivanje i rad skloništa za životinje, kao i osposob­ljenost osoblja koje skuplja životinje i brine se o njima u skloništu, propisuje ministar.

Osnivanje skloništa za životinje

Članak 56.

(1) Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba.
(2) Sklonište za životinje ne može početi obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.
(3) Nadležno tijelo vodi upisnik skloništa za životinje.
(4) Ako nije osnovano sklonište za životinje u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, njegovo osnivanje i rad financira jedna ili više jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave u skladu s njihovim potrebama, odnosno Grad Zagreb.
(5) Obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave.

Članak 57.

(1) Sklonište za životinje mora:
1. primati prijave o napuštenim i izgubljenim životinjama,
2. organizirati samostalno ili u suradnji s jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave skupljanje i prevoženje izgubljenih i napuštenih životinja do skloništa,
3. osigurati smještaj izgubljenih i napuštenih životinja,
4. osigurati smještaj životinja iz članka 64. točke 6. ovoga Zakona,
5. osigurati veterinarsko-zdravstvenu zaštitu životinja,
6. tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti,
7. voditi evidencije o pronađenim životinjama i njihovom zbrinjavanju ili usmrćivanju.
(2) Sklonište za životinje mora provoditi mjere koje odredi veterinarska inspekcija i surađivati s jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave.
(3) Ako u roku od 15 dana od dana smještaja životinje u sklonište vlasnik životinje nije podnio zahtjev za njezinim vraćanjem, životinja se može darovati ili prodati.
(4) Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, a koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može se nakon 60 dana usmrtiti.

Poticanje zaštite životinja i nadzor

Članak 58.

(1) U svrhu obavljanja poslova iz članka 57. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona osnivači skloništa za životinje iz članka 56. stavaka 1. i 4. ovoga Zakona dužni su organizirati informacijski centar za napuštene i izgubljene životinje te podatke o životinjama dati na uvid javnosti, ostalim skloništima za životinje na području Repub­like Hrvatske i nadležnom tijelu.
(2) Nadležna tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave obvezna su razvijati svijest jav­nosti, a osobito mladih, o zaštiti životinja.
(3) Veterinarska inspekcija u svako doba ima pravo pristupa nastambama i prostoru u kojem se životinje drže i pravo kontrole zdravstvenog stanja i uvjeta držanja životinja koje se nalaze u skloništu za životinje.
(4) Uvjete i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjete i način držanja vezanih pasa te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama propisuju nadležna tijela općina ili gradova, osim za kućne ljubimce koji pripadaju zaštićenim vrstama u skladu s posebnim propisima.

12. Zaštita životinja u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca

Članak 59.

(1) Prodaja životinja u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca dopuštena je ako su ispunjeni posebni uvjeti.
(2) U trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca djelatnici moraju biti osposobljeni za brigu o životinjama i moraju izdavati pisane upute o odgovarajućem načinu držanja životinja koje prodaju.
(3) Zabranjeno je prodavati pse i mačke u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca.
(4) Životinje za prodaju moraju potjecati iz registriranih objekata.
(5) Trgovina za prodaju kućnih ljubimaca ne može započeti obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.
(6) Nadležno tijelo vodi upisnik trgovina iz stavka 1. ovoga članka.
(7) Posebne uvjete iz stavka 1. ovoga članka te uvjete za osposobljenost osoblja i način propisivanja uputa iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu prirode.

III. NADZOR NAD PROVO ENJEM ZAKONA

Nadležna tijela

Članak 60.

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.
(2) Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provode veterinarski odnosno stočarski inspektori Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva u skladu s ovlastima određenim propisima o veterinarstvu odnosno stočarstvu.

Inspekcijski nadzor

Članak 61.

Inspekcijski nadzor iz članka 60. stavka 2. ovoga Zakona obavlja se na temelju procjene rizika, nasumičnim odabirom mjesta nadzora ili po saznanju o postupanju protivno odredbama ovoga Zakona, a moguće ga je obavljati istodobno s provođenjem nadzora u skladu s određenim propisima o veterinarstvu, odnosno stočarstvu.

Pomoć pri obavljanju nadzora

Članak 62.

Policijski službenici Ministarstva unutarnjih poslova, u granicama svojih ovlasti, na zahtjev nadležnog inspektora osiguravaju pomoć pri provođenju inspekcijskog nadzora.

Provođenje nadzora

Članak 63.

(1) Nadležni inspektor tijekom provođenja nadzora ovlašten je pregledati objekte na gospodarstvu, prostore, prostorije, opremu i prijevozna sredstva.
(2) Vlasnici gospodarstava, prostorija, prostora, opreme i prijevoznih sredstava koji drže životinje moraju omogućiti obavljanje inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka, dati nadležnom inspektoru potrebne podatke, obavijesti i dokumentaciju te mu osigurati uvjete za nesmetan rad.
(3) Vlasnik je dužan na zahtjev nadležnog inspektora u određenom roku dostaviti ili pripremiti propisane evidencije i dokumentaciju koji su mu potrebni za provođenje inspekcijskog nadzora.

Ovlasti inspektora

Članak 64.

Nadležni inspektor u provođenju nadzora:
1. zabranjuje postupanje protivno odredbama ovoga Zakona,
2. naređuje mjere za uklanjanje uočenih nepravilnosti u određenom roku,
3. vlasniku odnosno posjedniku može privremeno oduzeti životinju koja se nalazi u stanju na temelju kojega se može zaključiti da životinja trpi bol, patnju ili veliki strah, da je ozlijeđena ili da bi nastavak njezinog života u istim uvjetima bio povezan s neotklonivom boli,
4. privremeno oduzima dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili kaznenom postupku mogu poslužiti kao dokaz,
5. podnosi kaznenu prijavu ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka,
6. o privremenom oduzimanju životinje iz točke 3. ovoga članka te predmeta i dokumentacije iz točke 4. ovoga članka mora izdati potvrdu, a oduzetu životinju smješta u sklonište za životinje.
Članak 65.
(1) Privremeno oduzeta životinja iz članka 64. točke 3. ovoga Zakona može biti vraćena posjedniku ukoliko su ispunjeni uvjeti za njezino daljnje držanje određeni odredbama ovoga Zakona, a u protivnom može biti zbrinuta u skloništu za životinje.
(2) Ukoliko životinju nije moguće zbrinuti na jedan od načina navedenih u stavku 1. ovoga članka, životinja može biti usmrćena na trošak vlasnika.

IV. KAZNENE ODREDBE

Članak 66.

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. ubija životinje, nanosi im bol, patnju i ozljede ili ih namjerno izlaže strahu (članak 4. stavak 1.),
2. uzgaja životinje na način da trpe boli, patnje i strah i namjerno ih ozljeđuje (članak 4. stavak 2. točka 1.),
3. uvozi i prodaje životinje koje potječu iz uzgoja iz članka 4. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona (članak 4. stavak 2. točka 2.),
4. povećava agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama (članak 4. stavak 2. točka 3.),
5. huška životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresira na agresivnost osim pri dresuri službenih i lovačkih pasa pod vodstvom osposobljenih osoba (članak 4. stavak 2. točka 4.),
6. obučava životinje za borbe, organizira borbe životinja ili sudjeluje u njima, posjećuje ih i oglašava te u vezi s tim organizira klađenje i sudjeluje u klađenju (članak 4. stavak 2. točka 5.),
7. organizira utrke pasa na tvrdim podlogama (članak 4. stavak 2. točka 8.),
8.daje stimulanse ili druge nedopuštene tvari životinjama kako bi se poboljšao njihov nastup na sportskim natjecanjima i na predstavama (članak 4. stavak 2. točka 9.),
9. koristi nedopuštene stimulanse i tvari u svrhu bržeg rasta i prirasta životinja (članak 4. stavak 2. točka 10.),
10. prisiljava životinje na ponašanje koje kod njih očito izaziva bol, patnju, ozljede ili strah (članak 4. stavak 2. točka 12.),
11. daje životinjama hranu ili tvari čije uzimanje izaziva bol, patnju, ozljede, strah ili smrt (članak 4. stavak 2. točka 14.),
12. postupa protivno odredbi članka 4. stavka 2. točke 17. ovoga Zakona,
13. postupa protivno odredbi članka 4. stavka 2. točke 22. ovoga Zakona,
14. postupa protivno odredbi članka 4. stavka 2. točke 23. ovoga Zakona,
15. nanosi bol, patnju i ozljedu životinjama pri dresuri (članak 5. točka 3.),
16. izvodi zahvate na životinjama protivno odredbama članka 8. ovoga Zakona,
17. usmrćuje životinje protivno odredbama članka 9. ovoga Zakona,
18. prevozi životinje protivno odredbama članka 12. stavka 2. ovoga Zakona,
19. obavlja djelatnost protivno odredbi članka 13. točke 1. ovoga Zakona,
20. postupa protivno odredbama članka 17. ovoga Zakona,
21. koristi sredstva i postupke za omamljivanje protivno odred­bi članka 18. stavka 3. ovoga Zakona,
22. usmrćuje životinju protivno odredbi članka 19. stavka 1. ovoga Zakona,
23. se prisilno klanje i obredno klanje obavlja protivno odred­bama članka 19. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona,
24. ne ispunjava uvjete propisane odredbama članka 20. stavka 3. ovoga Zakona,
25. obavlja pokuse protivno odredbama članka 25. stavka 1. ovoga Zakona,
26. obavlja pokuse protivno odredbama članka 26. stavaka 1., 4. i 5. ovoga Zakona,
27. obavlja pokuse protivno odredbama članka 27. ovoga Zakona,
28. postupa protivno odredbi članka 30. ovoga Zakona,
29. postupa protivno odredbama članka 31. ovoga Zakona,
30. obavlja pokuse protivno odredbama članka 32. ovoga Zakona,
31. koristi životinje za proizvodnju bioloških pripravaka bez odobrenja nadležnog tijela (članak 33. stavak 3.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 10.000,00 do15.000,00 kn.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kn.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka počinjen na kućnom ljubimcu drugi put, fizičkoj osobi uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja kućnog ljubimca i zabrana nabavljanja druge životinje.
(5) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka počinjen u obavljanju gospodarske djelatnosti drugi put, pravnim i fizičkim osobama uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od godine dana.

Članak 67.

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. daje žive životinje kao nagrade u igrama na sreću (članak 4. stavak 2. točka 6.),
2. koristi tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu električne struje ili kemijskih tvari, osim pri dresuri službenih pasa (članak 4. stavak 2. točka 7.),
3. koristi životinje za cirkuske i druge predstave, filmska i televizijska snimanja, oglašavanja, izložbe ili natjecanja protivno odred­bama članka 4. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona,
4. izlaže životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu, ili nedostatku kisika uzrokujući kod životinja bol, patnju, ozljede ili strah (članak 4. stavak 2. točka 13.),
5. postupa protivno odredbi članka 4. stavka 2. točke 15. ovoga Zakona,
6. postupa protivno odredbi članka 4. stavka 2. točke 16. ovoga Zakona,
7. upotrebljava nedopuštene zamke za hvatanje životinja (članak 4. stavak 2. točka 18.),
8. hrani životinje drugim živim životinjama osim ako je to neizbježno (članak 4. stavak 2. točka 19.),
9. upotrebljava žive životinje kao mamce u lovu (članak 4. stavak 2. točka 20.),
10. ograničava kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah (članak 4. stavak 2. točka 21.),
11. napušta domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu div­lju životinju i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka (članak 5. točka 1.),
12. uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izlaže slobodnoj prirodi ili je ondje naseli, ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru (članak 5. točka 2.),
13. postupa suprotno odredbi članka 6. ovoga Zakona,
14. postupa protivno odredbi članka 7. ovoga Zakona,
15. postupa protivno odredbi članka 10. ovoga Zakona,
16. prevozi životinje protivno odredbi članka 11. stavka 1. ovoga Zakona,
17. prevozi životinje protivno odredbi članka 12. stavka 1. ovoga Zakona,
18. obavlja djelatnost protivno odredbama članka 13. točaka 2. i 3. ovoga Zakona,
19. obavlja djelatnost protivno odredbama članka 14. ovoga Zakona,
20. obavlja djelatnost protivno odredbama članka 15. ovoga Zakona
21. obavlja djelatnost protivno uvjetima propisanim odredbom članka 16. ovoga Zakona,
22. postupa sa životinjama u klaonici protivno odredbama članka 18. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona,
23. omamljuje i usmrćuje životinju protivno odredbi članka 19. stavka 3. ovoga Zakona,
24. postupa protivno odredbi članka 19. stavka 5. ovoga Zakona,
25. ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 19. stavka 6. ovoga Zakona,
26. životinje koje se koriste za pokuse i za proizvodnju bioloških pripravaka nisu označene kako je propisano odredbom članka 21. ovoga Zakona,
27. pravne osobe koje uzgajaju životinje za pokuse te za proiz­vodnju bioloških pripravaka obavljaju djelatnost protivno odredbi članka 22. stavka 1. ovoga Zakona,
28. postupa protivno odredbi članka 22. stavka 2. ovoga Zakona,
29. bez odobrenja koristi životinje za proizvodnju bioloških pripravaka (članak 22. stavak 3.),
30. ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 22. stavka 5. ovoga Zakona,
31. postupa protivno odredbi članka 29. stavka 1. ovoga Zakona,
32. osobe iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona nisu osposobljene ili ne posjeduju jednako vrijedno iskustvo,
33. ne ispunjava propisane uvjete iz članka 37. stavka 4. ovoga Zakona,
34. postupa protivno odredbama članka 38. ovoga Zakona,
35. postupa protivno odredbama članka 39. ovoga Zakona,
36. postupa protivno odredbama članka 40. ovoga Zakona,
37. nastambe i prostori za smještaj životinja te oprema ne udovoljavaju uvjetima iz članka 41. ovoga Zakona,
38. postupa protivno odredbi članka 42. ovoga Zakona,
39. postupa protivno odredbama članka 43. ovoga Zakona,
40. postupa protivno odredbama članka 44. ovoga Zakona,
41. ako divlje životinje drži protivno uvjetima propisanim člankom 45. stavkom 1. ovoga Zakona,
42. postupa s divljim životinjama u prirodi protivno odredbama članka 46. ovoga Zakona,
43. postupa s divljim životinjama u prirodi protivno odredbama članka 47. ovoga Zakona,
44. postupa protivno odredbama članka 48. stavaka 1. do 7. ovoga Zakona,
45. postupa protivno odredbama članka 49. stavka 1. te ne udovoljava uvjetima propisanim člankom 49. stavkom 3. ovoga Zakona,
46. obavlja djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima iz članka 50. stavka 2. ovoga Zakona,
47. ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 50. stavka 4. ovoga Zakona,
48. zoološki vrt obavlja djelatnost bez rješenja (članak 51. stavak 1.),
49. ne udovoljava uvjetima propisanim člankom 51. stavkom 3. ovoga Zakona,
50. zoološki vrt postupa protivno odredbi članka 52. stavka 1. ovoga Zakona,
51. postupa sa životinjama protivno odredbama članka 53. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona,
52. postupa protivno odredbi članka 53. stavka 3. ovoga Zakona,
53. ne udovoljava uvjetima propisanim odredbom članka 53. stavka 7. ovoga Zakona,
54. postupa protivno odredbi članka 54. stavka 1. ovoga Zakona,
55. postupa protivno odredbama članka 55. stavaka 1., 2. i 6. ovoga Zakona,
56. ne udovoljava uvjetima propisanim odredbom članka 55. stavka 7. ovoga Zakona,
57. obavlja djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima iz članka 56. stavka 2. ovoga Zakona,
58. postupa protivno odredbama članka 57. ovoga Zakona,
59. postupa protivno odredbi članka 58. stavka 1. te ne udovoljava uvjetima propisanim člankom 58. stavkom 4. ovoga Zakona,
60. ako veterinarskoj inspekciji ne dopusti i ne osigura pristup nastambama i prostorima u kojima se životinje drže te ako ne dopusti kontrolu zdravstvenoga stanja životinja iz članka 58. stavka 3. ovoga Zakona,
61. postupa protivno odredbama članka 59. stavaka 2. do 4. ovoga Zakona,
62. obavlja djelatnost bez rješenja iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona,
63. ne udovoljava uvjetima propisanim člankom 59. stavkom 7. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do10.000,00 kn.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kn.

Članak 68.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. nije registrirana za držanje životinja (članak 37. stavak 3.),
2. zaposlenici skloništa za životinje postupaju protivno odredbi članka 55. stavka 3. ovoga Zakona,
3. obavlja djelatnost protivno odredbi članka 56. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kn.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kn.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 69.

(1) Obvezuje se ministar da propise na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donese u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu.
(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi propisi doneseni na temelju Zakona o dobrobiti životinja (»Narodne novine«, broj 19/99), ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
(3) Ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora u području zaštite životinja koji obvezuju Republiku Hrvatsku, pored propisa iz stavka 1. ovoga članka ministar može donijeti provedbene propise koji su neophodni za implementaciju direktiva Europske unije iz područja zaštite životinja te propise koji su potrebni za primjenu uredbi Europske unije iz navedenog područja.
(4) Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona završit će se po odredbama Zakona o dobrobiti životinja (»Narodne novine«, br. 19/99.).
(5) Ako nije drugačije propisano odredbama ovoga Zakona, za ostvarivanje prava na temelju ovoga Zakona, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91. i 103/96.) i Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97., 105/01. i 172/03.).

Članak 70.

Higijenski servisi koji su započeli obavljati djelatnost prije stupanja na snagu ovoga Zakona mogu osnovati sklonište za životinje u skladu s odredbama članka 56. ovoga Zakona u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu, a u protivnom nakon proteka navedenog roka ne mogu nastaviti obavljati djelatnost.

Članak 71.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o dobrobiti životinja (»Narodne novine«, br. 19/99.).

Članak 72.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2007., osim članka 39. stavka 3. ovoga Zakona u slučaju držanja muznih krava na vezu koji stupa na snagu 1. siječnja 2012. i članka 4. stavka 2. točke 23. ovoga Zakona koji stupa na snagu 1. siječnja 2017.

Klasa: 322-01/06-01/01
Zagreb, 1. prosinca 2006.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

 

 

• Autori: Suzana Trninić, Zdravko Piškor
  
• Izdanje: 183 str.
• Izdavač: Zagrebačka županija, 2002.
• ISBN: ISBN 953-96554-4-7
• Dimenzije:  : 24 cm
  
• Cijena :
• Napomena : Služi i kao dvojezični (englesko-hrvatski) prospektni materijal Hrvatske turističke zajednice - Hunting-grounds of the County of Zagreb
  

GENERALSKI STOL - Nakon četiri mjeseca mirovanja, vuk iz Generalskog Stola opet je napao u Mateškom Selu, na području Generalskog Stola. Napad vuka na psa dogodio se na prelasku sa Stare u Novu godinu.

GENERALSKI STOL - Vukovi s područja Generalskog Stola vjerojatno neće moći biti preseljeni, već će se stanovnici morati naučiti na suživot s njima – moglo se čuti na okruglom stolu Povjerenstva za praćenje populacije velikih zvijeri Ministarstva kulture o problematici vukova u ovom kraju, koji već dvije godine napadaju stoku i kućne ljubimce tamošnjeg stanovništva.

 

Donosimo čl. 13. iz Zakona o otocima 1999, iz Zakona o izmjenama zakona o otocima 2002.,  te posljednje iz Zakona o izmjenama zakona o otocima iz 2006.

---

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OTOCIMA - ČLANAK 13. - NN 33/2006

Članak 13. mijenja se i glasi:
»(1) Na otocima se zabranjuje unošenje i uzgoj divljači koja od prirode ne obitava na otoku.
(2) Na otocima mogu obitavati sljedeće vrste sitne divljači:
– kuna bjelica (Martes foina EHR.),
– zec obični (Lepus europaeus Pall.),
– kunić divlji (Oryctolagus cuniculus L.),
– jarebica kamenjarka grivna (Alectoris graeca Meissn.),
– jarebica kamenjarka čukar (Alectoris chucar),
– trčka skvržulja (Perdix perdix L.),
– fazan – gnjetlovi (Phasianus sp. L.),
– prepelica pućpura (Coturnix coturnix L.),
– prepelica virđinijska (Coturnix virginiana L.),
– patke divlje (sp. var.).
(3) Od krupnih vrsta divljači u otvorenim otočnim lovištima može se uzgajati srna obična (Capreolus capreolus L.), a u ograđenim lovištima i uzgajalištima divljači mogu se uzgajati jelen lopatar (Dama dama L.) i jelen aksis (Axix axis L.).
(4) Dozvolu za unos i uzgoj sitnih i krupnih vrsta divljači iz stavka 2. i 3. ovoga članka, na otočna lovišta daje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva po pribavljenoj suglasnosti središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode.
(5) Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva dužno je pri odobravanju planova gospodarenja otočnim lovištima, uzgajalištima divljači i površinama na kojima se lovište ne ustanovljava na odgovarajući način osigurati zaštitu poljoprivrednih djelatnosti, odnosno osigurati provedbu mjera za uklanjanje i smanjenje broja divljači čije je unošenje i uzgoj na otocima zabranjeno ili koja čini nerazmjerno velike štete na poljoprivrednoj proizvodnji.
(6) Odredbe iz stavka 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ne odnose na na poluotok Pelješac.«

---

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OTOCIMA - ČLANAK 13. - NN 32/2002

U članku 13. stavku 1. riječ: »prirodno« zamjenjuje se rije­čima: »od prirode«.

Stavak 2. mijenja se i glasi: »(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka divljač koja od prirode ne obitava na otoku može se unositi u otočno lovište samo u skladu s programom održivog razvoja otoka, lovno-gospodarskom osnovom, Programom uzgoja divljači na otocima i Programom zaštite divljači i uz suglasnost Ministarstva, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja uz prethodno pribavljeno mišljenje ureda državne uprave nadležnog za poslove gospodarstva županije na čijem je području ustanovljeno lovište.«

Stavak 3. mijenja se i glasi: »(3) Ministar poljoprivrede i šumarstva i uredi državne uprave nadležni za poslove gospodarstva dužni su osigurati da se u skladu s programima iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući način zaštiti poljoprivredna djelatnost na otocima.«

U stavku 5. riječi: »isključivo domaćim« brišu se.

Stavak 6. mijenja se i glasi: »(6) Fizička ili pravna osoba koja na otoku gospodari div­ljači koja tamo od prirode ne obitava, dužna je u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti gospodarenje u lovištu s uvjetima iz stavka 2. ovoga članka, u protivnom će zatečena divljač biti uklonjena o njezinu trošku.«

 

---

IV. LOV I MALI RIBOLOV

Zabrana unošenja divljači koja prirodno ne obitava na otoku, koncesije i zakup lovišta

Članak 13.

(1) Na otocima se zabranjuje unošenje i uzgoj divljači koja prirodno ne obitava na otoku.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka divljač koja ne obitavana otoku može se unositi u otočno lovište samo u skladu s programima održivog razvitka i uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, te uz prethodno mišljenje županijskog ureda za gospodarstvo županije na čijem je području ustanovljeno lovište.

(3) Ministar poljoprivrede i šumarstva dužan je osigurati da se lovnogospodarskim osnovama za lovišta na otocima, Programom uzgoja divljači na otocima i Programom zaštite divljači na otocima na odgovarajući način zaštiti poljoprivredna djelatnost na otocima i pružanje osnovnih turističkih usluga.

(4) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva dužno je na zahtjev korisnika otočnog zemljišta na kojem je ustanovljeno ograđeno ili otvoreno lovište, provesti odgovarajući postupak za uklanjanje, odnosno smanjenje broja divljači koja dokazano čini štetu ili priječi razvitak poljoprivrede i turizma određen programom održivog razvitka otoka, ako ostale mjere utvrđene Zakonom o lovu ("Narodne novine", br. 10/94., 22/94. i 44/98.) nisu dovoljno učinkovite ili bi poduzimanje takvih mjera bilo gospodarski neopravdano.

(5) Koncesija na pravo lova kao i pravo zakupa lovišta na otocima može se dati isključivo domaćim fizičkim i pravnim osobama, s tim da prednost, s istim uvjetima, imaju fizičke, odnosno pravne osobe koje na otoku obavljaju poljoprivrednu djelatnost, iz članka 16. ovoga Zakona.

(6) U slučaju da fizička ili pravna osoba koja protivno odredbama ovoga članka unese na otok divljač koja tamo prirodno ne obitava, dužna je tu divljač ukloniti ili će biti uklonjena o njegovu trošku.

 

Monografija "Lovci grada Zagreba" izdana je i predstavljena u povodu 15. obljetnice osnutka Lovačkog saveza grada Zagreba i 125 godina organiziranog lovstva u gradu. S posvetom gradonačelnika Milana Bandića, člana lovačkog društva Prepelica iz Sesveta, Lovački savez grada Zagreba izdao je monografiju u kojoj je prikazana povijest i rad svih  29 lovačkih udruga na području grada Zagreba.

Izvor: Jutarnji List 3/1/2007.

Potaknuti pisanjima na našem Forumu LOVAC  ponovo donosimo ranije objavljeni članak, koji govori o tome kako se fotografirati s divljači. Nadajmo se da će ovaj tekst bar malo potaknuti lovce da prije nego stanu pred objektiv i poprave odjeću i zauzmu pozu za fotografiranje, obrate pažnju i na netom odstrijeljenu divljač u kakvom je ona stanju i da li će ona izgledati dostojanstveno na fotografiji, ili će ležati možda u blatu ili krvi...

A. KRUPNA DIVLJAČ
Jelen (Cervus elaphus L.)
jelen	od 16. kolovoza do 14. siječnja
košuta	od 1. listopada do 14. siječnja
tele	od 1. listopada do 31. siječnja
Jelen lopatar (Dama dama L.)
jelen	od 16. kolovoza do 14. siječnja
košuta	d 1. listopada do 14. siječnja
tele	od 1. listopada do 31. siječnja
Jelen axis (Axis axis H. Smith)
jelen	kad ima očišćene i zrele rogove
košuta i tele	kad nije visoko bređa
Srna (Capreolus capreolus L.)
srnjak	od 1. svibnja do 30. rujna
srna i lane	od 1. listopada do 31. siječnja
Divokoza (Rupicapra rupicapra L.)	od 1. rujna do 31. prosinca
Muflon (Ovis aries musimon Pall.)
muflon	cijelu godinu (nema lovostaje)
muflonka i janje	od 1. kolovoza do 31. prosinca
Svinja divlja (Sus scrofa L.)
vepar, nazime i prase	cijelu godinu (nema lovostaje)
krmača	od 1. srpnja do 31. siječnja
Medvjed (Ursus arctos L.)	od 1. listopada do 15. prosinca i od 2. ožujka do 30. travnja
B. SITNA DIVLJAČ
Jazavac (Meles meles L.)	od 1. kolovoza do 30. studenoga
Mačka divlja (Felis silvestris Schr.)	od 1. studenoga do 31. siječnja
Kuna bjelica (Martes foina EHR)	cijelu godinu , osim za ženku kada je visoko bređa ili dok vodi mladunčad
Kuna zlatica (Martes martes L.)	od 1. studenoga do 28. (29.) veljače
Lasica mala (Mustela nivalis L.)	nema lovidbe
Dabar (Castor fiber L.)	nema lovidbe
Zec (Lepus europaeus Pall.)	od 1. listopada do 15. siječnja
Kunić divlji (Oryctolagus cuniculus L.)	cijelu godinu (nema lovostaje)
Puh veliki (Myoxus glis L.)	od 16. rujna do 30. studenoga
Lisica (Vulpes vulpes L.)	cijelu godinu , osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad
Čagalj (Canis aureus L.)	cijelu godinu , osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad
Tvor (Mustela putorius L.)	cijelu godinu, osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad
Mungos (Herpestes ishneumon L.)	cijelu godinu, osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad
Fazan-gnjetlovi (Phasianus sp. L.)	od 16. rujna do 31. siječnja dodatno od 1.rujna - 31. ožujka, u lovištima fazanerija dopušten je lov na fazansku divljač  odlukom nadležnog ministarstava
Jarebice kamenjarke:
Grivna (Alectoris graeca Meissn.)	od 1. listopada do 14. siječnja
Čukara (Alectoris chucar)	od 1. listopada do 14. siječnja
Trčka skvržulja (Perdix perdix L.)	od 1. rujna do 31. prosinca
Prepelice:
Pućpura (Coturnix coturnix L.)	od 1. kolovoza do 14. studenog
Virdžinijska (Coturnix virginiana L.)	od 1. kolovoza do 31. siječnja
Šljuke:
Bena (Scolopax rusticola L.) Common Snipe	od 1. listopada do 28. (29.) veljače
Kokošica (Gallinago gallinago L.)	od 16. listopada do 31. siječnja
Golub divlji:
Grivnjaš (Columba palumbus L.)	od 1. kolovoza do 31. siječnja
Pećinar (Columba livia Gmelin.)	od 1. kolovoza do 31. siječnja
Guske divlje:
Glogovnjača (Anser fabalis Latham.)	od 1. studenog do 31. siječnja
Lisasta (Anser albifrons Scopoli.)	od 1. studenog do 31. siječnja
Patke divlje:
Gluhara ( Anas platyrhynchos L.)	od 1. rujna do 31. siječnja
Glavata (Aythya ferina L.)	od 1. rujna do 31. siječnja
Krunasta (Aythya fuligula L.)	od 1. rujna do 31. siječnja
Pupčanica( Anas querquedula L.)	od 1. rujna do 31. siječnja
Kržulja ( Anas crecca L.)	od 1. rujna do 31. siječnja
Liska crna (Fulicula atra L.)	od 1. rujna do 31. siječnja
Vrana siva (Corvus corone cornix L.)	cijelu godinu (nema lovostaje), osim kad sjedi na jajima i dok hrani mladunčad
Vrana gačac(Corvus frugilegus L.)	cijelu godinu (nema lovostaje), osim kad sjedi na jajima i dok hrani mladunčad
Čavka zlogodnjača (Coloeus monedula L)	cijelu godinu (nema lovostaje), osim kad sjedi na jajima i dok hrani mladunčad
Svraka (Pica pica L.)	cijelu godinu (nema lovostaje), osim kad sjedi na jajima i dok hrani mladunčad
Šojka kreštalica (Garrulus glandarius L.)	cijelu godinu (nema lovostaje), osim kad sjedi na jajima i dok hrani mladunčad

 

PRAVILNIK O LOVOSTAJI  pročišćeni tekst

PRAVILNIK O LOVOSTAJI NN 155/05 + PRAVILNIK O IZMJENAMA PRAVILNIKA O LOVOSTAJI NN 82/06 (21.7.2006.)

 

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se vrijeme zabranjenog lova – lovostaja, prema vrstama divljači ovisno o njezinim biološkim svojstvima i ekološkim uvjetima u kojima obitava.

 

Članak 2.

Biološka svojstva divljači iz članka 1. ovoga Pravilnika jesu uzgojna vrijednost, dinamika rasta trofeja divljači, migracije divljači i proces razmnožavanja.

 

Članak 3.

Ekološki uvjeti iz članka 1. ovoga Pravilnika jesu osobitosti sta­ništa u pogledu ishrane, zaklona – zaštite i mjesta pogodnih za razmnožavanje pojedinih vrsta divljači.

 

Članak 4.

Divljač u smislu ovoga Pravilnika zabranjeno je loviti:

A. KRUPNA DIVLJAČ

jelen (Cervus elaphus L.)

jelen                                 od 15. siječnja           do 15. kolovoza

košuta                              od 15. siječnja           do 30. rujna

tele                                  od 1. veljače             do 30. rujna

jelen lopatar (Dama dama L.)

jelen                                 od 15. siječnja            do 15. rujna

košuta                              od 15. siječnja            do 30. rujna

tele                                  od 1. veljače              do 30. rujna

Članak 5.

Iznimno od odredbe članka 4. ovoga Pravilnika na temelju do­puštenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva umjetno uzgojenu i odraslu pernatu divljač (izuzev divljih pataka), ispuštenu neposredno prije njezina izlova na posebno ure­đe­ne površine u lovištu, dopušteno je loviti do 31. ožujka pod uvjetima utvrđenim lovnogospodarskom osnovom ili programom uzgoja divljači.

Članak 6.

Divljač iz članka 4. ovoga Pravilnika za koju nema lovostaje dopušteno je loviti samo do broja koji ne ugrožava biološku i ekološku ravnotežu prirodnih staništa divljači.

Članak 7.

Hvatanje žive divljači dopušteno je u skladu s odredbama članka 65. Zakona o lovstvu, i to:

– muških grla krupne divljači tijekom cijele godine;

– ženskih grla krupne divljači kad nisu visoko bređe ili kad ne vode sitnu mladunčad;

– sitnu divljač u razdoblju dopuštenog lova, osim u uzgajalištima divljači gdje se može hvatati cijelu godinu.

Članak 8.

Lisicu, tvora, mungosa, puha i kune dopušteno je loviti stupicama i klopkama za tu namjenu u skladu sa člankom 4. ovoga Pravilnika.

Članak 9.

Pticama grabljivicama dopušteno je loviti divljač u skladu sa člankom 4. ovoga Pravilnika.

Članak 10.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o lovostaji (»Narodne novine«, br. 123/99.) i Pravilnik o izmjeni Pravilnika o lovostaji (»Narodne novine«, br. 65/01. i 127/04).

Članak 11.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

 

Klasa: 011-02/05-01/76

Urbroj: 525-1-05-1

Zagreb, 15. prosinca 2005.

Ministar

Petar Čobanković, v. r.

 

HRVATSKI SABOR 1496    Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O UDRUGAMA

Proglašavam Zakon o udrugama, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 28. rujna 2001.

Broj: 01-081-01-3075/2
Zagreb, 5. listopada 2001.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON O UDRUGAMA

I. OPĆE ODREDBE

Područje primjene Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje osniva­nje, re­gistracija, pravni položaj i prestanak postoja­nja udruga sa svojstvom pravne osobe, te re­gistracija i prestanak djelova­nja stranih udruga u Republici Hrvatskoj, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne primje­njuju se na političke stranke, vjerske zajednice, sindikate i udruge poslodavaca.

Pojam udruge i pravna osobnost

Članak 2.

(1) Udruga u smislu ovoga Zakona je svaki oblik slobodnog i dobrovo­ljnog udruživa­nja više fizičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite ­njihovih probitaka ili zauzima­nja za zaštitu ­ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjere­nja i ci­ljeve, a bez namjere stjeca­nja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelova­nje toga oblika udruživa­nja.

(2) Udruga stječe svojstvo pravne osobe danom upisa u re­gistar udruga.

Udruga bez svojstva pravne osobnosti

Članak 3.

Na udruge koje nemaju svojstvo pravne osobe, na odgova­rajući način se primje­njuju propisi koji se odnose na ortakluk.

Članstvo u udruzi

Članak 4.

(1) Svaka poslovno sposobna fizička osoba i pravna osoba može, pod jednakim uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i statutom udruge, postati članom udruge.

(2) Osobe bez poslovne sposobnosti ili s ograničenom poslovnom sposobnošću mogu biti članovi udruge, ali bez prava odlučiva­nja u tijelima udruge. Način ­njihova sudjelova­nja u radu tijela udruge uređuje se statutom udruge.

(3) Udruga vodi popis svojih članova.

Djelatnost udruge

Članak 5.

(1) Udruga može od osnutka obav­ljati djelatnosti kojima se ostvaruju njeni ci­ljevi utvrđeni statutom.

(2) Uz djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, udruga može obav­ljati djelatnost kojom se stječe prihod, sukladno zakonu.

(3) Udruga je samostalna u ostvarivanju svojih ci­ljeva utvrđenih statutom.

(4) Djelatnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka udruga ne smije obav­ljati radi stjeca­nja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Ako u obav­lja­nju djelatnosti udruga ostvari dobit, ona se mora sukladno statutu udruge koristiti isk­ljučivo za obav­lja­nje i unapređe­nje djelatnosti udruge, kojima se ostvaruju ­njeni ci­ljevi utvrđeni statutom.

Uprav­lja­nje udrugom i tijela udruge

Članak 6.

(1) Članovi uprav­ljaju udrugom neposredno ili putem svojih izabranih predstavnika u tijelima udruge, na način propisan statutom.

(2) Predstavnika pravne osobe članice udruge imenuje osoba ovlaštena za zastupa­nje pravne osobe.

(3) Unutar­nji ustroj udruge mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupa­nja i demokratskog očitova­nja vo­lje članova.

(4) Skupština je najviše tijelo udruge. Statutom se može utvrditi drukčiji naziv skupštine kao najviše­g tijela udruge.

(5) Statutom udruge se, pored skupštine, mogu utvrditi i druga tijela udruge.

(6) Udruga imenuje jednu ili više fizičkih osoba za zastupa­nje udruge.

Udruživa­nje udruga i ustrojstveni oblici udruga

Članak 7.

(1) Dvije ili više udruga mogu se udruživati i slobodno utvrđivati naziv toga oblika udruživa­nja. Takav oblik udruživa­nja može imati svojstvo pravne osobe i na ­nje­ga se na odgovarajući način primje­njuju odredbe ovoga Zakona.

(2) Udruge se mogu učlaniti u međunarodne udruge.

(3) Udruga može imati svoje ustrojstvene oblike (podružnice, ogranci, klubovi i slično), u skladu sa statutom. Ustrojstveni oblici mogu imati svojstvo pravne osobe ako je to određeno statu­tom udruge i na ­njih se na odgovarajući način primje­njuju odred­be ovoga Zakona.

Strana udruga

Članak 8.

(1) Strana udruga u smislu ovoga Zakona je udruga ili drugi oblik udruživa­nja osnovan bez namjere stjeca­nja dobiti koji ispu­njava uvjete iz ovoga Zakona, a va­ljano je osnovan na teme­lju pravnog poretka strane države.

(2) Strana udruga može obav­ljati svoju djelatnost na pod­ručju Republike Hrvatske nakon upisa u re­gistar stranih udruga što ga vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

(3) U Republici Hrvatskoj strana udruga djeluje sukladno ovom Zakonu.

Javnost rada udruge

Članak 9.

(1) Javnost rada udruge uređuje se statutom udruge.

(2) Udruga osigurava obaviještenost svojih članova o radu udruge u skladu s općim aktima udruge.

II. OSNIVANJE UDRUGA

Osniva­nje udruge

Članak 10.

(1) Udrugu mogu osnovati najma­nje tri osnivača.

(2) Osnivač udruge, u smislu ovoga Zakona, može biti poslovno sposobna fizička osoba te pravna osoba.

Statut udruge

Članak 11.

(1) Udruga ima statut.

(2) Statut je teme­ljni opći akt udruge koji donosi skupština udruge. Ostali opći akti, ako ih udruga donosi, moraju biti u skla­du sa statutom. Umjesto naziva statut, udruga može rabiti i drugi naziv.

(3) Statut udruge sadrži odredbe o:

- nazivu i sjedištu,

- zastupa­nju,

- ci­ljevima,

- djelatnostima kojima se ostvaruju ci­ljevi,

- članstvu te pravima i obvezama članova,

- tijelima udruge, ­njihovom sastavu, izboru, opozivu, ovlas­tima, načinu odlučiva­nja i traja­nju mandata,

- prestanku postoja­nja udruge.

(4) Statut udruge može sadržavati odredbe o:

- području na kojem udruga djeluje,

- imovini, načinu stjeca­nja imovine i korište­nju ostvarene dobiti,

- rješava­nju sporova i sukoba interesa unutar udruge,

- ste­govnoj odgovornosti članova,

- postupku s imovinom u slučaju prestanka udruge,

- znaku udruge i ­nje­govom izgledu,

- drugim pita­njima od značaja za udrugu.

Naziv udruge

Članak 12.

(1) Naziv udruge mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

(2) Naziv udruge može sadržavati pojedine strane riječi ako one čine ime međunarodne organizacije čija je udruga članica, ako su te riječi uobičajene u hrvatskom jeziku, ako za ­njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.

(3) Udruga koja ima za ci­lj zaštitu i promica­nje interesa pripadnika nacionalne ma­njine može, uz naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, imati i naziv na jeziku i pismu nacionalne ma­njine.

(4) Naziv udruge može se, ako je to predviđeno statutom, upisati u re­gistar udruga i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika. Naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu mora se upisati na prvom mjestu.

(5) Uz svoj puni naziv udruga može rabiti i skraćeni naziv, koji mora sadržavati karakteristični dio naziva udruge. Skraćeni naziv upisuje se u re­gistar udruga.

(6) Naziv i skraćeni naziv udruga je dužna rabiti u obliku i sadržaju u kojem su upisani u re­gistar udruga.

(7) Ako je uz naziv ili skraćeni naziv u re­gistru udruga upisan i naziv ili skraćeni naziv u prijevodu na strani jezik, naziv ili skraćeni naziv na stranom jeziku udruga može rabiti samo zajedno s nazivom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

(8) Odbit će se zahtjev za upis u re­gistar ako se naziv udruge jasno ne razlikuje od naziva udruge upisane u re­gistar udruga.

(9) Ako se tijelu državne uprave koje vodi re­gistar udruga podnesu dva ili više zahtjeva za upis u re­gistar udruga s istim nazivom, odobrit će se upis one udruge koja je prva podnijela zahtjev.

Uporaba naziva i zname­nja Republike Hrvatske

Članak 13.

(1) Riječ »Hrvatska« na bilo kojem jeziku i ­njene izvedenice, te dijelovi grba i zastave Republike Hrvatske, kao i nazivi drugih država te nazivi jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, dijelovi ­njihova grba i zastave te imena među­narodnih organizacija i imena fizičkih osoba, mogu biti sadržani u nazivu i znaku udruge na način kojim se ističe ­njihov ugled i dostojanstvo.

(2) Udruga koja ima za ci­lj zaštitu i promica­nje interesa pripadnika nacionalne ma­njine može u nazivu navesti i naziv nacionalne ma­njine te ­nje­gove izvedenice.

III. REGISTRACIJA UDRUGE

Upis udruge i vođe­nje re­gistra udruga

Članak 14.

(1) Upis u re­gistar udruga je dobrovo­ljan i obav­lja se na zahtjev osnivača udruge.

(2) Udruge se upisuju u Re­gistar udruga Republike Hrvatske (u da­lj­njem tekstu: re­gistar udruga).

(3) Udruge se upisuju u re­gistar udruga pri nadležnom tijelu državne uprave, prema sjedištu udruge.

(4) Re­gistar udruga vode uredi državne uprave u jedinicama područne (re­gionalne) samouprave (u da­lj­njem tekstu: ured dr­žav­ne uprave).

(5) Re­gistar udruga vodi se u elektroničkom obliku jedinstveno za sve udruge u Republici Hrvatskoj.

(6) Re­gistar udruga i re­gistar stranih udruga su javni.

(7) Ministar nadležan za poslove opće uprave propisat će pravilnikom sadržaj re­gistra udruga i re­gistra stranih udruga te ­njihov način vođe­nja, kao i obrasce zahtjeva za upis u re­gistar udruga i re­gistar stranih udruga te zahtjeva za upis promjena u rečene re­gistre.

Upis u re­gistar udruga

Članak 15.

(1) Zahtjevu za upis u re­gistar udruga prilažu se:

- zapisnik o radu i odlukama osnivačke skupštine,

- odluka o pokreta­nju postupka za upis u re­gistar udruga,

- statut,

- popis osnivača,

- osobna imena osoba ovlaštenih za zastupa­nje,

- izvod iz sudskog ili drugog re­gistra za pravnu osobu - osnivača udruge,

- suglasnost ili odobre­nje nadležnog tijela državne uprave za obav­lja­nje određene djelatnosti, kada je to propisano posebnim zakonom kao uvjet za upis udruge,

- preslika osobne iskaznice osnivača i osoba ovlaštenih za zastupa­nje.

(2) Zahtjev za upis u re­gistar udruga ne može se podnijeti nakon isteka roka od tri mjeseca od dana donoše­nja odluke o pokreta­nju postupka za upis udruge u re­gistar. Zahtjev podnesen nakon toga roka odbacit će se zak­ljučkom protiv koje­g je dopuštena žalba.

(3) Zahtjev za upis u re­gistar, u ime osnivača, podnosi osoba ovlaštena za zastupa­nje udruge.

Postupak u povodu zahtjeva za upis

Članak 16.

(1) Ured državne uprave dužan je donijeti rješe­nje o zahtjevu za upis u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva za upis.

(2) Ako ured državne uprave utvrdi da statut udruge nije u skladu sa zakonom, ili ako zahtjevu nisu priloženi odgovarajući dokazi navedeni u članku 15. stavku 1. ovoga Zakona, zak­ljučkom će podnosite­lju zahtjeva za upis u re­gistar udruga odrediti  rok za usklađiva­nje statuta, odnosno dostavu dokaza, koji ne može biti kraći od 15 dana niti du­lji od 30 dana. Protiv navedenog zak­ljučka nije dopuštena žalba.

(3) Rješe­nje o upisu u re­gistar udruga mora sadržavati: naziv, sjedište, datum upisa udruge, re­gistarski broj upisa, osnovni sadržaj djelatnosti udruge, utvrđe­nje da udruga upisom u re­gistar stječe svojstvo pravne osobe, te imena osoba ovlaštenih za zastupa­nje udruge.

(4) Žalba protiv rješe­nja o upisu u re­gistar udruga ne odgađa izvrše­nje rješe­nja.

(5) Ured državne uprave dužan je rješe­nje o upisu u re­gistar udruga dostaviti udruzi, nadležnom tijelu državne uprave u čiji djelokrug s obzirom na ci­ljeve osniva­nja spada djelatnost udruge, ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave i tijelu državne uprave nadležnom za nadzor javnih prihoda.

(6) Statut udruge ured državne uprave ovjerava i dostav­lja udruzi.

Predm­njeva o upisu

Članak 17.

(1) Ako ured državne uprave ne donese rješe­nje o upisu u re­gistar udruga u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva, smatrat će se da je udruga upisana u re­gistar iduće­g dana nakon proteka toga roka.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primje­njuje se u slučaju iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ured državne uprave dužan je, na zahtjev udruge, u roku od osam dana od dana ponov­ljenog zahtjeva, donijeti rješe­nje o upisu u re­gistar udruga iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona.

Odbija­nje upisa

Članak 18.

Zahtjev za upis u re­gistar udruga odbit će se ako su statutom utvrđeni ci­ljevi i djelatnosti udruge u suprotnosti s Ustavom ili zakonom, ili podnosite­lj u roku ne postupi po zak­ljučku iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.

Promjene podataka

Članak 19.

(1) Osoba ovlaštena za zastupa­nje udruge podnosi uredu državne uprave zahtjev za upis promjena u re­gistar udruga koje se odnose na:

- statut,

- naziv,

- adresu sjedišta (ulica i kućni broj),

- izbor osoba ovlaštenih za zastupa­nje,

- prestanak udruge.

(2) Zahtjevu se prilažu zapisnik o radu tijela udruge koje je po statutu nadležno za donoše­nje odluke zbog koje se traži upis promjene u re­gistar udruga, odluka o promjeni, novi statut ili ­nje­gove izmjene i dopune te preslika osobne iskaznice osoba ovlaštenih za zastupa­nje.

(3) O upisu promjena u re­gistar udruga donosi se rješe­nje, na koje se na odgovarajući način primje­njuju odredbe članka 16. stav­ka 3. i 4. ovoga Zakona.

(4) Uz rješe­nje iz stavka 3. ovoga članka, udruzi će se dostaviti i primjerak ovjerenoga novog statuta ili izmjena i dopuna statuta, ako je predmet upisa bila promjena statuta.

(5) Udruga ne smije u pravnom prometu postupati po promjenama niti rabiti podatke o promjenama iz stavka 1. ovoga članka prije ne­go što su upisani u re­gistar udruga.

Upis u re­gistar stranih udruga

Članak 20.

(1) Zahtjevu za upis u re­gistar stranih udruga prilažu se:

- izvadak iz re­gistra u kojem je u zem­lji sjedišta strana udruga upisana, ne stariji od šest mjeseci, iz koje­ga je vid­ljivo tko je ovlašten zastupati stranu udrugu, te za obav­lja­nje kojih djelatnosti je ona re­gistrirana,

- odluka o osniva­nju strane udruge ovjerena od javnog bi­lježnika, ako prema zakonu zem­lje po kojem je osnovana nije propisan upis u re­gistar,

- odluka o imenova­nju osobe ovlaštene za zastupa­nje strane udruge u Republici Hrvatskoj,

- ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu statuta ili drugog akta iz koje­g je vid­ljivo koje djelatnosti strana udruga obav­lja,

- ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu dokumenata iz podstavka 1., 2. i 3. ovoga stavka,

- preslika isprave o identitetu osobe ovlaštene za zastupa­nje strane udruge u Republici Hrvatskoj,

- drugi dokazi ako su posebnim zakonom propisani posebni uvjeti za upis u re­gistar stranih udruga u Republici Hrvatskoj.

(2) Zahtjev za upis u re­gistar stranih udruga podnosi osoba ovlaštena za zastupa­nje strane udruge u Republici Hrvatskoj.

(3) Na strane udruge se na odgovarajući način primje­njuju odredbe članka 16. stavka 1. i 2., članka 17., članka 18. i članka 19. ovoga Zakona.

(4) Rješe­nje o upisu u re­gistar stranih udruga mora sadržavati: naziv, sjedište strane udruge, datum upisa u re­gistar stranih udruga, re­gistarski broj upisa, osnovni sadržaj djelatnosti strane udruge, te imena osoba ovlaštenih za zastupa­nje u Republici Hrvatskoj.

Pravni lijekovi

Članak 21.

(1) O žalbi protiv rješe­nja ureda državne uprave odlučuje ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

(2) Protiv rješe­nja ministarstva iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

IV. IMOVINA I ODGOVORNOST UDRUGE ZA OBVEZE

Imovina udruge

Članak 22.

Imovinu udruge čine novčana sredstva koja je udruga stekla uplatom članarina, dobrovo­ljnim prilozima i darovima, obav­lja­njem ­njenih djelatnosti, dotacijama iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave te fondova, kao i druga novčana sredstva stečena u skladu sa zakonom, ­njene nepokretne i pokretne stvari, kao i druga imovinska prava.

Proračunske dotacije

Članak 23.

(1) Vlada Republike Hrvatske, na osnovi provedenog natje­čaja, dodje­ljuje dotaciju iz državnog proračuna udrugama za projekt ili program koji je od osobitog interesa za opće/javno dobro u Republici Hrvatskoj.

(2) Visina sredstava za dotaciju iz državnog proračuna određuje se udrugama svake godine u državnom proračunu. Sukladno usvojenom Programu surad­nje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj, Hrvatski sabor donijet će na prijedlog Vlade Republike Hrvatske Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvariva­nje financijske potpore programima i projektima udruga.

(3) Za dodjelu dotacije iz državnog proračuna mogu se natjecati samo udruge upisane u re­gistar udruga.

(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primje­njuju na dodjelu dotacije iz proračuna jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave.

Odgovornost za obveze

Članak 24.

(1) Za svoje obveze udruga odgovara svojom cjelokupnom imovinom.

(2) Nad udrugom se može provesti stečaj.

Financijsko poslova­nje udruge

Članak 25.

Udruge su dužne voditi poslovne k­njige i sastav­ljati financijska izvješća prema propisima kojima se uređuje način vođe­nja računovodstva neprofitnih organizacija.

V. NADZOR

Nadležnost za obav­lja­nje nadzora

Članak 26.

(1) Članovi udruge nadziru rad udruge. Ako član udruge utvrdi nepravilnosti u provedbi statuta, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo. Ako se upozore­nje ne razmotri na sjednici statutom određenog tijela udruge, odnosno skupštine u roku od 30 dana od dostav­ljenoga pisanog upozore­nja i nepravil­nosti ne otklone, član ima pravo podnijeti tužbu županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.

(2) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na teme­lju ovoga Zakona provodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

(3) Inspekcijski nadzor nad radom udruge, u smislu ovoga Zakona, obav­lja ured državne uprave.

Postupak provođe­nja inspekcijskog nadzora

Članak 27.

(1) Ako državni službenik ovlašten za provedbu inspekcij­skog nadzora nad radom udruge utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ovlašten je poduzeti s­ljedeće mjere:

1. narediti otkla­nja­nje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti u određenom roku,

2. podnijeti prijavu za pokreta­nje prekršajnog postupka.

(2) O mjerama iz stavka 1. ovoga članka, državni službenik ureda državne uprave, dužan je odmah obavijestiti tijelo državne uprave u čiji djelokrug, s obzirom na ci­ljeve osniva­nja, spada djelatnost udruge. Ako službenik tijela državne uprave, u čiji djelokrug s obzirom na ci­ljeve osniva­nja spada djelatnost udruge, poduzme mjere iz djelokruga toga tijela, odnosno podnese prekr­šajnu prijavu, dužan je o tome odmah obavijestiti ured državne uprave.

VI. PRESTANAK POSTOJANJA UDRUGE

Razlozi za prestanak postoja­nja udruge

Članak 28.

(1) Razlozi za prestanak postoja­nja udruge su:

1. odluka nadležnog tijela udruge o prestanku postoja­nja udruge,

2. prestanak djelova­nja udruge,

3. pravomoćna odluka suda kojom je zabra­njeno djelova­nje udruge,

4. stečaj.

(2) Smatra se da je udruga prestala djelovati ako se broj članova udruge sma­nji ispod broja određenog za osniva­nje udruge ili ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena predviđenog statutom za održava­nje sjednice skupštine, a ona nije održana.

(3) Či­njenice iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka, na prijedlog nadležnog tijela udruge, članova udruge ili drugih zainteresiranih fizičkih i pravnih osoba ili na vlastiti poticaj, utvrđuje rješe­njem ured državne uprave, u postupku po službenoj dužnosti.

(4) Ured državne uprave donosi rješe­nje o prestanku udruge zbog razloga navedenih u stavku 1. točki 1. i 2. ovoga članka i dostav­lja to rješe­nje nadležnom sudu, radi provedbe stečaja.

(5) Na teme­lju pravomoćne presude suda kojom je zabra­njeno djelova­nje udruge i rješe­nja ureda državne uprave iz stavka 4. ovoga članka, nadležni sud otvorit će stečajni postupak po službenoj dužnosti, bez provedbe prethodnog postupka.

Likvidacija udruge

Članak 29.

(1) Odlukom nadležnog tijela udruge o prestanku postoja­nja udruge određuje se:

- način provođe­nja likvidacijskog postupka,

- osoba ovlaštena za provedbu postupka likvidacije (likvidator),

- visina naknade za likvidatora,

- način izvješćiva­nja nadležnog tijela udruge o provođe­nju postupka likvidacije.

(2) Likvidator je dužan o svom radu podnositi polugodiš­nje izvješće nadležnom tijelu udruge i uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge.

(3) Po provedbi postupka likvidacije likvidator podnosi završ­ni račun nadležnom tijelu udruge i uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge te daje prijedlog o raspodjeli preostale imovine u skladu s odredbom članka 34. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Nakon raspodjele preostale imovine u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge donosi rješe­nje o prestanku udruge i briše je iz re­gistra udruga.

Članak 30.

Do donoše­nja završnog računa iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona nadležno tijelo udruge može donijeti odluku o prestanku provođe­nja likvidacijskog postupka. U tom slučaju ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge donosi rješe­nje o obustavi likvidacijskog postupka.

Članak 31.

(1) Ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge u rješe­nju o pokreta­nju likvidacijskog postupka iz razloga navedenog u članku 28. stavak 1. točka 2. ovoga Zakona uređuje:

- način provođe­nja likvidacijskog postupka,

- osobu ovlaštenu za provedbu postupka likvidacije (likvidator),

- visinu naknade za likvidatora,

- način izvješćiva­nja ureda državne uprave o provođe­nju postupka likvidacije.

(2) Likvidator provodi postupak i podnosi završni račun uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

(3) Po provedbi postupka likvidacije likvidator podnosi završni račun uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge te daje prijedlog o raspodjeli preostale imovine u skladu s odredbom članka 34. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Nakon raspodjele preostale imovine u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge donosi rješe­nje o prestanku udruge i briše je iz re­gistra udruga.

Članak 32.

(1) Ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge odmah po primitku pravomoćne presude o zabrani djelova­nja udruge iz članka 37. ovoga Zakona donosi rješe­nje o pokreta­nju likvidacijskog postupka.

(2) U rješe­nju iz stavka 1. ovoga članka ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge određuje:

- način provedbe likvidacijskog postupka,

- osobu ovlaštenu za provedbu likvidacijskog postupka,

- visinu naknade za rad likvidatora.

(3) Likvidator je dužan o svom radu podnijeti polugodiš­nje izvješće uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge.

(4) Po provedbenom postupku likvidator podnosi završni račun uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge.

(5) Likvidator je vezan odlukom suda o raspodjeli preostale imovine.

(6) Nakon raspodjele preostale imovine ured državne uprave donosi rješe­nje o prestanku udruge i briše je iz re­gistra udruga.

Brisa­nje iz re­gistra

Članak 33.

(1) Ured državne uprave brisat će udrugu iz re­gistra na teme­lju pravomoćnog rješe­nja o zak­ljuče­nju stečajnog postupka.

(2) Brisa­njem iz re­gistra udruga prestaje postojati.

Raspolaga­nje s imovinom udruge u slučaju prestanka postoja­nja udruge

Članak 34.

(1) U slučaju prestanka postoja­nja udruge imovina se, nakon namire­nja vjerovnika i troškova sudskog i drugih postupaka, predaje pravnoj ili fizičkoj osobi određenoj statutom udruge.

(2) Udruga koja je primila dotaciju u smislu odredbi članka 23. stavka 1. i 4. ovoga Zakona, u slučaju prestanka postoja­nja ostatak sredstava dotacije vratit će u proračun iz koje­ga je dotacija dana.

(3) Ako udruga statutom ne odredi postupak s imovinom udruge u slučaju prestanka postoja­nja udruge, preostalu imovinu stječe jedinica lokalne samouprave na čijem je području sjedište udruge.

(4) Ako je djelova­nje udruge zabra­njeno sud može, ako za to postoje opravdani razlozi s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti da se imovina udruge preda određenoj ustanovi, zakladi, fundaciji ili udruzi koja ima iste ili slične djelatnosti i ci­ljeve kao i udruga čiji je rad zabra­njen.

VII. ZABRANA DJELOVANJA UDRUGE

Razlozi za zabranu

Članak 35.

Djelova­nje udruge zabranit će se:

1. ako udruga svojim djelova­njem nasilno ugrožava demokratski ustavni poredak, te neovisnost, jedinstvenost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske,

2. ako je usmjereno na druge aktivnosti koje su zabra­njene Ustavom ili zakonom,

3. ako udruga obav­lja djelatnosti koje nisu u skladu s ci­ljevima utvrđenim statutom (članak 5. stavak 1.),

4. ako je to potrebno radi zaštite sloboda i prava drugih osoba,

5. ako je to potrebno radi zaštite zdrav­lja i javnog morala.

Pokreta­nje postupka pred sudom

Članak 36.

(1) Svatko može podnijeti prijavu o postoja­nju razloga za zabranu djelova­nja udruge županijskom državnom odvjetniku nadležnom prema sjedištu udruge.

(2) Ako nadležni županijski državni odvjetnik na teme­lju podnesene prijave ili po službenoj dužnosti ocijeni da postoje razlozi iz članka 35. ovoga Zakona, podnijet će prijedlog za zabranu djelova­nja udruge županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge.

(3) Postupak zabrane djelova­nja udruge vodi se, ako to ovim Zakonom nije drukčije određeno, prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Postupak za zabranu djelova­nja je hitan.

Postupak pred sudom prvog stup­nja

Članak 37.

(1) Sud će bez odgode prijedlog za zabranu djelova­nja iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona, dostaviti osobi koja je u vrijeme podnoše­nja prijedloga za zabranu djelova­nja udruge bila ovlaštena zastupati udrugu, odnosno, ako se toj osobi dostava ne može izvršiti ili je ona spriječena uredno zastupati udrugu sud će postaviti privremenog zastupnika između odvjetnika na području toga suda.

(2) Raspravu o prijedlogu za zabranu djelova­nja udruge sud je dužan održati u roku od 15 dana od dana dostave prijedloga zastupniku udruge u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka. Vrijeme i mjesto održava­nja ročišta sud je dužan objaviti putem dnevnog tiska najma­nje tri dana prije održava­nja ročišta.

(3) Svaki član udruge ovlašten je umiješati se u postupak na strani udruge. Ako sudjelova­nje u postupku prijavi više od dva člana udruge, ti su članovi dužni odrediti svog zajedničkog zastupnika u roku koji će im odrediti sud. Ako se u tome ne slože, predsjednik vijeća odredit će im zajedničkog zastupnika između odvjetnika na području toga suda, na ­njihov trošak.

(4) Sud može održati raspravu te donijeti odluku i ako uredno pozvane osobe ne dođu na ročište, na što će se one u pozivu za raspravu izričito upozoriti.

(5) Na teme­lju održane rasprave sud presudom izriče zabranu djelova­nja ili odbija prijedlog.

(6) Sud izriče i javno objav­ljuje presudu na raspravi.

(7) U obrazlože­nju presude o zabrani djelova­nja udruge moraju se navesti razlozi zbog kojih je djelova­nje udruge zabra­njeno.

(8) Presudom kojom zabra­njuje djelova­nje udruge sud mora odlučiti i o imovini udruge.

(9) Presuda se mora izraditi u pisanom obliku i ­njezin ovjereni prijepis otpremiti strankama i nadležnom sudu radi provedbe stečaja u roku od tri dana od dana objave.

(10) Izreka pravomoćne presude o zabrani djelova­nja udruge objavit će se u »Narodnim novinama«.

(11) Troškovi postupka predujm­ljuju se iz sredstava pro­računa suda i naplatit će se po službenoj dužnosti u stečajnom pos­tupku iz imovine udruge ako bude zabra­njen ­njen rad.

Žalba

Članak 38.

(1) Protiv presude suda kojom je odlučeno o prijedlogu za zabranu rada udruge, državni odvjetnik, osoba ovlaštena za zastupa­nje udruge, odnosno osoba koja je zamje­njuje, te svaki član udruge koji je prijavio svoje sudjelova­nje u prvostupa­nj­skom postupku do zak­ljuče­nja rasprave, mogu podnijeti žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u roku od osam dana od dana dostave presude.

(2) Žalba protiv presude o zabrani djelova­nja udruge ne zadržava ­njeno izvrše­nje.

(3) Žalba se dostav­lja na odgovor. Rok za odgovor na žalbu je osam dana.

(4) Pravovremenu i dopuštenu žalbu sud će dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zajedno sa svim spisima u roku od tri dana od dana primitka odgovara na žalbu, odnosno isteka roka za ­nje­govo podnoše­nje.

(5) Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o žalbi u roku od osam dana od dana primitka žalbe sa spisima.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Prekršaji

Članak 39.

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj udruga koja:

1. ne vodi popis članova udruge (članak 4. stavak 3.),

2. obav­lja djelatnosti koje nisu u skladu s ci­ljevima utvrđenim statutom (članak 5. stavak 1.),

3. ne rabi naziv i skraćeni naziv udruge u obliku i sadržaju u kojem su upisani u re­gistar udruga (članak 12. stavak 6. i 7.),

4. rabi u pravom prometu podatke o promjenama ili postupa po promjenama prije ne­go što su upisane u re­gistar udruga (članak 19. stavak 5.),

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba udruge.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Usklađiva­nje s odredbama ovoga Zakona

Članak 40.

(1) Danom primjene ovoga Zakona udruge nastav­ljaju djelovati pod uvjetima utvrđenim svojim statutom i ovim Zakonom.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave dostavit će zbirke isprava udruga koje su upisane u Re­gistar udruga Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana primjene ovoga Zakona, nadležnim uredima državne uprave.

(3) Ured državne uprave u roku od 90 dana od preuzima­nja zbirke isprava udruga, po službenoj dužnosti će izvršiti upis preuzetih udruga u re­gistar udruga.

(4) Danom primjene ovoga zakona ministarstvo nadležno za poslove opće uprave prestaje voditi Re­gistar udruga Republike Hrvatske prema odredbi članka 15. stavka 1. podstavka 2. Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.).

Pravilnik o re­gistru udruga

Članak 41.

Ministar nadležan za poslove opće uprave donijet će pravilnik iz članka 14. stavka 7. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana primjene ovoga Zakona.

Postupci koji nisu okončani

Članak 42.

(1) Zahtjevi za upis u re­gistar udruga, odnosno postupci pokrenuti na teme­lju Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.), koji nisu okončani do dana primjene ovoga Zakona, bit će okončani po odredbama ovoga Zakona.

(2) Udruge i udruže­nja građana koja nisu uskladila svoje statute sa Zakonom o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.) do dana primjene ovoga Zakona, smatrat će se brisanima iz re­gistra s tim datumom.

(3) Strane udruge koje se nisu uskladile sa Zakonom o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.) do dana primjene ovoga Zakona, smatrat će se brisanima iz re­gistra s tim datumom.

Članak 43.

(1) Imovina na kojoj je udruga imala pravo raspolaga­nja ili pravo korište­nja do donoše­nja Zakona o udrugama (»Narodne novine« br. 70/97., 106/97. i 20/00.), osim imovine sindikalnih udruga na koje se primje­njuju odredbe članka 38. stavka 3. i 4. Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.), danom primjene ovoga Zakona postaje vlasništvo udruge koja je ­njezin pravni sljednik.

(2) Imovina udruga koje su prestale postojati, a koje nemaju udrugu koja je ­njihov pravni sljednik, danom primjene ovoga Zakona postaju vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem je području bilo sjedište udruge.

(3) Na zahtjev zainteresiranih jedinica lokalne samouprave o pravu na imovinu udruge iz stavka 2. ovoga članka odlučuje Ured državne uprave za imovinsko pravne poslove koji svoju odluku dostav­lja nadležnom državnom odvjetniku radi podnoše­nja zahtjeva za prijenos te imovine u vlasništvo jedinica lokalne samouprave.

Propisi koji prestaju važiti

Članak 44.

(1) Danom primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.).

(2) Propisi doneseni na teme­lju Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.) ostaju na snazi do donoše­nja propisa iz članka 14. stavka 8. ovoga Zakona.

Stupa­nje na snagu Zakona

Članak 45.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primje­njuje se od 1. siječ­nja 2002.

Klasa: 230-01/01-01/01
Zagreb, 28. rujna 2001.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

 

---

---

Nakon izvršenog uspoređiva­nja s izvornim tekstom utvrđene su pogreške u Zakonu o udrugama objav­ljenom u »Narodnim novinama« broj 88 od 11. listopada 2001., te se daje
 

 

ISPRAVAK   ZAKONA O UDRUGAMA

U članku 40. stavku 4. umjesto riječi: »zakona« treba stajati riječ: »Zakona«. U članku 43. stavku 3. umjesto riječi: »Ured« treba stajati riječ: »ured«. U članku 44. stavku 2. umjesto riječi: »stavka 8.« trebaju stajati riječi: »stavka 7.«. Klasa: 230-01/01-01/01
Zagreb, 29. siječ­nja 2002.

Tajnica
Hrvatskoga sabora
Danica Orčić, dipl. iur., v. r.