Lovokrađa i krivolov kao dva pojma predstavljaju krađu društvene imovi­ne. U članku 52. Ustava Repu­blike Hrvatske pisano je: "Mo­re, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životi­njski svijet, drugi dijelovi priro­de, nekretnine i stvari od oso­bitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zako­nom se određuje način na koji dobra od interesa za Republi­ku Hrvatsku mogu upotreblja­vati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.” Čovjek se od svog nastanka da bi se prehra­nio prvo bavio lovom i skupljanjem plodova, a tek kasnije razvila se proizvodnja u poljo­privredi (ratarstvu, stočarstvu, peradarstvu, pripitomljavanju životinja, povrtlarstvu, ribar­stvu, voćarstvu i vinogradar­stvu), tako da lov radi opstanka nije više bio sam primaran. Kako su se tisućljećima i stolje­ćima mijenjala društveno-politička uređenja (robovlasništvo, srednji vijek, novo doba prona­lazaka i manufakture), i u proizvodnji hrane lov je sve manje bio primarna djelatnost za preživljavanje, a više zabava i hobi. U početku su svi lovili sve da bi raslojavanjem društa­va i zajednica povlaštena klasa (feudalci i vjerski velikodostoj­nici) donosila polako propise u kojima se strogo razdvajao obi­čan narod od njih i što je tko mogao i čime loviti. Tada su nastali prvi propisi o dozvoljenosti i načinu lova pojedine divljači i tada imamo početak pojave protuzakonitog lova od strane običnog puka (koji je imao zabranu lova na visoku divljač) još uvijek uglavnom zbog prehrane, izrade odjeće i obuće, nakita te trgovine istim, iako su kazne za takvu djelat­nost bile vrlo oštre (odsijecanje ruke ili čak i smrt). Prvobitno se lovilo kopljem, lukom i stri­jelom, zamkama, kasnije pro­nalaskom baruta nastaju prva vatrena oružja s punjenjem sprijeda jednim nabojem, kas­nije s više cijevi i naboja s punjenjem otraga ili povla­čenjem ležišta za naboj, pa sve do današnjeg modernog sofiticiranog lovačkog oružja veli­kih brzina i udarne moći zrna s optičkim pomagalima.

PROTUZAKONITI LOV DANAS

Danas se protuzakoniti lov vrši zbog koristoljublja, tj. trofeja i divljačine - mesa koje lovokradica ili krivolovac uzima za svoje ili tuđe potrebe ili za prodaju ljubiteljima lovačkih trofeja i mesa radi zarade, poklanja se osobama za učinjenu ili očekivanu uslugu (mito i korupcija), ili se meso prodaje ilegalno ugostiteljskim objek­tima, a trofej se u pogodnom trenutku daje na ocjenjivanje i dobije trofejni list, a ako je trofej visoke bodovne vrijed­nosti, često se na prigodnim svečanostima ili manifestacija­ma izloži te dobije medalja i time se cijela stvar ozakoni (kao i pranje novca), a ako se u lovištu pronađe lešina divljači ubijena u krivolovu, izbjegne se cijela inače obvezatna pro­cedura prijave lovnoj inspekci­ji, policiji i veterinarskoj službi te se trofej pripiše-prisvoji kao da je legalno odstrijeljen po lovcu čime se i prikrije postoja­nje krivolova. U protuzakoni­tom lovu ubija se manja divljač radi lakše manipulacije i prije­voza i to uglavnom noću (srneča, divlja svinja - nazime ili prase, jelen lopatar, tele jelena običnog), a od krupne divljači (jelen obični, divlja svinja - vepar, krmača) obično se uzi­ma - odsiječe glava zbog trofe­ja i zadnje noge-butovi zbog mesa. Protuzakoniti lov je teš­ko dokaziv osim ako se počini­telj zatekne s lovinom nakon dojave u lovištu, u prijevozu ili u nekom prostoru (podrum, stan, pomoćne zgrade), a često i kod rodbine, prijatelja i sura­dnika po dojavi. Za saznanje o takovoj djelatnosti potrebni su svjedoci, no kod istih postoji opravdani strah od odmazde beskrupuloznih vršitelja pro­tuzakonitog lova, a s druge strane postoji mogućnost odu­zimanja lovišta i čak zabrana djelovanja i postojanja lovačke udruge ili društva (ako se u upravnom postupku od strane lovnog inspektora i inspekcije državne uprave utvrdi da je udruga radila protivno onom temeljem čega je registrirana) čega se boje svi ostali lovci, jer gdje će onda ići u lov i tko će ih primiti u drugu lovačku udru­gu, te je rezultat često prešući­vanje takve djelatnosti, pogo­tovo ako je vrši ili vrše čelnici lovačke udruge, što je rijetko­st, iako je bilo slučajeva. "Obični" pojedinci koji vrše protuzakoniti lov, oduzimaju divljač i čine štetu cijeloj lovač­koj organizaciji lako se rješa­vaju tako da ih se prijavi polici­ji (koja oduzima oružje i lovi­nu) i državnom odvjetništvu, a udruga ih procesuira te­meljem svojih akata, statuta i pravilnika o disciplinskoj odgovornosti, isključi iz lovačke udruge i putem redovitog sud­skog postupka naplati učinje­na šteta po odštetnom cjeniku divljači (ako počinitelj sam ne plati), a eventualni trofej je vlasništvo lovačke udruge gdje se izvjesi na zid. Većinu od preko 90% protuzakonitog lova čine lovci-krivolovci jer poznaju lovište, ceste, divljač i , gdje se tko kreče i kada (lovo- čuvari), a i legalno su u svom lovištu kada imaju odobrenje za lov divljači. Bilo je slučajeva gdje otac-lovac vodi svog maloljetnog sina u protuzakoniti lov s time da i sin dobije oružje i puca, te se postavlja pitanje u kakovog će se "lovca" takva mlada osoba razviti kada pos­tane lovac s lovačkim ispitom te kako će vršiti neku funkciju i voditi rad lovačke udruge. I to je "praksa" kad nema lovačkog stažiranja.

PROTUZAKONITI LOV I ZAŠTITA PRIRODE

Sam lov i aktivnosti vezane uz bavljenje lovstvom zahtijevaju i jesu određeno zahvaćanja čovjeka u prirodu i mogu nes­motrenim namjernim ili ne­namjernim i nestručnim djelo­vanjem znatno utjecati na od­nose u prirodi. Protuzakonitim lovom i ubijanjem svega što se "miče" smanjuje se brojnost di­vljači, ubijanjem mladunčadi nema odrastanja i odraslih je­dinki, ubijanje ženki smanjuje se broj mladunčadi i time uku­pan prirast divljači, a ubijanjem trofejno najvrednijih je­dinki (što se u protuzakonitom lovu čini zbog veće vrijednosti trofeje) drastično smanjuje kvaliteta i genska reprodukcija buduće generacije divljači, što se drastično odražava na kvalitetu divljači generacijama, či­me je šteta nemjerljiva. Uz lov­nu divljač postoji i lov na stro­go zaštićene i zaštićene svojte, a radi se uglavnom o pticama koje se ubijaju vatrenim oruž­jem, love u mreže ili u ljepljive zamke te prevoze tajno preko granice u druge države gdje se prodaju ugostiteljskim objekti­ma kao posebne delikatese. Danas uglavnom u protuzako­nitom lovu se ne upotrebljava otrov, eksploziv, a zamke ili klopke vrlo rijetko (eventual­no od žice). Do donošenja iz­mjena i dopuna Zakona o oružju (N.N.Br.59/12.) i prigu­šivač na lovačkom oružju bio je legalna stvar. Ipak, uz sve modernije i sofisticirano lovačko oružje postoje i pomoćni ure­đaji koji su označeni kao neza­koniti (reflektori, IC uređaji, toplinski uređaji), a montirani na oružje gotovo ne daju ni­kakvu šansu divljači da pobjegne i preživi. Iako zabranjeni (uređaji za samo promatranje divljači su dozvoljeni), isti ti uređaji se legalno reklamiraju i prodaju bez problema, što na­žalost nije zabranjeno zasada. Protuzakonitim lovom dakle vrlo negativno zahvaćamo u prirodu i prirodni ciklus što ima dugogodišnje posljedice. Borba protiv protuzakonitog lova je i borba za očuvanje prirode.

ZAKONSKI PROPISI I POS­TUPCI ZA SMANJENJE KRIVOLOVA

Za smanjenje protuzakonitog lova mora se djelovati u dva pravca: represijom putem pro­pisa i edukacijom i djelovanjem na svijest lovaca i građa­na putem lovačkog osposoblja­vanja i polaganja ispita, odra­đivanja vježbeničkog staža (koji je nažalost ukinut i po mišljenju mnogih treba ga po­novo uvesti) za osobe nakon polaganja lovačkog ispita i stje­canja diplome o položenom lovačkom ispitu, a što bi bio uvjet za traženje i dobivanje dozvole za držanje i nošenje lovačkog oružja, uz lovačku is­kaznicu priložiti i potvrdu o odrađivanju vježbeničkog sta­ža od najmanje jedne godine u nekoj od lovačkih organizacija uz mentora, starijeg i iskusnog lovca s bar 15 godina staža. Vježbeničkim stažem se preko prakse podiže kvaliteta znanja i svijest mladog lovca u radu same lovačke udruge ili druš­tva, odnos prema divljači i pre­ma očuvanju prirode, upozna­je cijeli prirodni ciklus u godini dana, čime se osigurava veća sigurnost u uporabi lovačkog oružja te smanjuje protuzako­niti lov. Statistički podaci iz MUP-a RH pokazuju razriješenost slučajeva oko 60% u razdoblju 2008. - 2011. god., a na jedan prijavljeni slučaj zasigurno ide bar još toliko nepri­javljenih i neotkrivenih sluča­jeva protuzakonitog lova. Na­žalost izriču se minimalne kaz­ne, što je vidljivo iz statističkih tablica Državnog zavoda za statistiku RH (1- 12 mjeseci, često uz uvjetnu kaznu ili nov­čanu, te ima obustava kazne­nog postupka, oslobađajućih i odbijajućih presuda zbog po­grešne primjene materijalnog prava ili pogrešno i nepotpu­nog utvrđenog činjeničnog sta­nja, kao i proceduralnih pro­pusta i zastara, te nedostatka dokaza) za protuzakoniti lov u sudskom, prekršajnom ili upravnom postupku uz obave­zno oduzimanje lovine i oruž­ja, te naplate novčane kazne po odštetnom cjeniku za divljač. Odnos kažnjenih osoba zatvor­skom kaznom i osoba s uvjetnom kaznom je oko 50%. Kaz­neno djelo protuzakonitog lo­va po sjedištu suda unutar žu­panije od 2008. do 2011. god. po prijavljenim osobama je ot­prilike ujednačeno, a po optu­ženim osobama je u vidljivom padu, dok osuđene osobe po izrečenim sankcijama variraju (najviše u 2008. g., a najmanje u 2011. g.) uz zatvorske kazne od 1 do 12 mjeseci (najviše 2 - 6 mjeseci). Sudjelovanje malo­ljetnih osoba u kaznenom dje­lu protuzakonitog lova je zane­marivo gdje je uglavnom kaz­neno djelo počinjeno kao supočinitelj ili s punoljetnom osobom. U sprječavanju pro­tuzakonitog lova glavnu ulogu imaju sami lovci jer su prvi na terenu, zatim policija na tere­nu i granična policija, lovni inspektori, veterinarske službe koji djeluju represivno, a kroz pravilno školovanje, seminare, stažiranje djelujemo edukacijski i na svijest kako u odnosu na divljač, tako i na zaštitu prirode, ali i na sve druge svoj­te koje žive na određenom te­renu. Propisi vezani uz lovstvo i lov koji propisuju čime se može loviti, što se, gdje i kada smije loviti i postupak s ulo­vljenom divljači, te što je za­branjeno činiti, uz zapriječene visoke sankcije su Zakon o lo­vu, Zakon o oružju, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o veteri­narstvu, svako sa svojim prate­ćim pravilnicima koji propisu­ju sankcije za povredu istih u krivičnom, sudskom ili prekr­šajnom postupku kod protuza­konitog lova i ostalih povreda propisa u lovstvu.

Objavljeno i u Glas lova i ribolova srpanj/2013, Autor: Ronald Pichler