Piše: Željko Rusan, puškar (Puškarska radiona Rusan)
Štete od nestručnog bruniranja
Pitanje: "Posjedujem stariju pušku sačmaricu i htio bih je potpuno urediti. Molim vas da mi objasnite postupak bruniranja cijevi. Čuo sam od prijatelja da za bruniranje cijevi postoji poseban postupak, koji na njegovoj sačmarici puškar nije primijenio, tako da su se cijevi nedugo nakon bruniranja rastavite, a između cijevi izlazila je nekakva bijela masa. Što se to dogodilo?"
Bruniranje željeznih, odnosno čeličnih dijelova oružja je kontrolirani proces površinske korozije kako bi se dobio tanki sloj oksida crne ili različitih nijansa crno-crvene boje. Kod sačmenih, odnosno kombiniranih cijevi najčešće su plavo-crne nijanse, zbog dekorativnog izgleda te površinske zaštite.
Cijevi brunirane u lužnatoj kupki-između cijevi i šine izbija lužina
U svijetu je do danas poznato dosta različitih tehnoloških postupaka kojima se dobiju različite boje te različite kvalitete postojanosti površinske zaštite.
Na našim se prostorima u puškarstvu najčešće primjenjuju dva postupka bruniranja:
Lužnata kupka: Za dijelove karabina i pištolja primjenjuje se postupak bruniranja u lužnatoj kupki, pri čemu se pripremljeni i odmašćeni dijelovi uranjaju u kupku na temperaturi od 135 do 145 C, i to od 15 do 30 minuta. Nakon bruniranja ispiru se u čistoj vodi, suše i zaštite slojem ulja. Kupka je mješavina vode, natrijevog hidroksida i natrije-vog nitrata u određenim omjerima.
Ovaj se postupak primjenjuje i za glave sačmarica. taj se postupak ne smije primijeniti za sačmene cijevi, odnosno sve cijevi na kojima je kod spajanja cijevi, odnosno pojedinih dijelova primijenjen postupak mekog lemljenja. Ako se to radi, onda će se dogoditi kako čitatelj navodi u svom primjeru,gdje je zbog izlaganja natrijevoj lužini došlo do rastvaranja mekog lema kojim su spojene cijevi i šine, te jednostavno do odvajanja šina od cijevi.
"Bijela masa", kako ju naziva čitatelj, upravo je kristalizirana natrijeva lužina koja je kod bruniranja ušla između cijevi i šina, te je zbog nedovoljnog ispiranja nastavljen proces rastvaranja mekog lema i razaranja cijevi. Ukoliko primijetite takovu pojavna na vašem oružju, obratite se svojem puškaru koji će izvršiti provjeru stanja dijelova te po potrebi izvršiti ispiranje i zaštitu dijelova, ukoliko već nije prekasno.
Nažalost, neki su na svojoj koži iskusili nestručnost nadripuškara, odnosno osoba koje se upuštaju u popravke oružja, a za to nemaju potrebno znanje niti opremu, pa bi za počinjenu štetu na oružju trebali odgovarati.
Takve "radove" vidio sam mnogo puta. Većinu bi cijevi ponovno zalemio i brunirao Browningovim, odnosno postupkom "hladnog" bruniranja, što nije nimalo jednostavno niti jeftino.
Neke novije glatke, odnosno kombinirane ili express cijevi spojene su postupkom tvrdog lemljenja "srebrnim" lemom koji lužina ne rastvara, pa se one mogu brunira-ti i u lužini, ali je nakon postupka potrebno temeljito ispiranje vrućom vodom i pro-puhivanje šupljina između šina i cijevi zrakom.
Hladna brunura: Postupak bruniranja meko lemljenih cijevi koji se kod većine svjetskih puškara primjenjuje jest Brovvningov, u Europi poznat kao Streichbrunierung (štrajh), odnosno hladna brunura.
Postupkom se kontrolira korozija površine cijevi. Pripremljene i odmašćene cijevi premazuju se tankim slojem kemijskih sredstava koje na površini potiču koroziju. Potom se cijevi kuhaju u čistoj vodi, dok koro-dirana površina ne postane crna. Nakon toga, suše se, a s površine se finom metanom četkom skida sloj oksida, ispod kojeg ostaje brunirana površina. Taj postupak ponavlja se zavisno od kvalitete materijala cijevi i šina od pet do sedam puta. Po završetku bruniranja cijevi se naulje.
Standardno postupak traje od 3 do 5 dana, dok se u novije vrijeme posebnim ubrzanim načinom korozije postupak skraćuje do 2 dana.
Ovo naravno nije detaljan opis procesa bruniranja, jer vam ne preporučam da to sami radite. Sve radove oko oružja prepustite ovlaštenim majstorima puškarima koji su za to osposobljeni i koji će vam dati jamstvo za svoje radove.
Lovački Vjesnik 4/2008
