RUSAN - Hrvatski proizvod osvaja svjetsko tržište

Napisao/la  Srijeda, 27 Siječanj 2016 22:52
RUSAN RUSAN

Obitelj Rusan je svojim proizvodima iz pogona u Mariji Bistrici osvojila svjetska tržišta lovačke opreme, koja je sinonim za kvalitetu, a kvaliteta servisa razlog je zbog kojeg nemali broj lovaca navraća u ovu radnju

Od puškarskog obrta do tvrtke koja danas zapošljava 15 djelatnika i tri naučnika, s planovima za daljnji razvoj, obitelj Rusan trenutno razvija strategiju plasmana svojih proizvoda na američko i australsko tržište. To su zemlje s razvi­jenom lovačkom tradicijom te su uvjereni da će njihovi proizvodi na tom tržištu pro­naći svoje poklonike. Do sada u gotovo sve zemlje Europske unije izvoze svoje proizvode, što čini otprilike 90 posto proizvodnje. Kapaciteta ima za daljnje širenje te se iz iskustva izvoza u EU nadaju da će ostala međunarodna tržišta prepozna­ti kvalitetu pretežito čeličnih i aluminijskih elemenata za oružje koje proizvode. Pogon u Mariji Bistrici pridonosi boljoj slici hrvatske ekonomije, a ekonomska kriza i recesija njih gotovo da nisu ni okrznule. Na nešto više od 400 četvornih metara proizvodnog pogona radi se u dvije smjene. U 15 sati druga grupa radnika preuzi­ma strojeve, koji miruju samo tijekom noći. Parkiralište je prometno, uvijek netko dolazi ili odlazi i sve je puno lovaca, lovačkih pušaka i pripadajućih dijelova opreme. Kako kaže sin majstora puškara Željka Rusana, Ivan, imaju više od 2000 šifri za dijelove proizvoda i 250 proizvoda koji sačinjavaju ti razni dijelovi, a svi se izrađuju u njihovim pogonima.

Najmlađi djelatnik je Matija Jakopović (21), operater na CNC-stroju, a najstariji Stjepan Mikuš (56) u firmi je od samih početaka. Volio bi, kaže Mikuš, mirovinu dočekati baš ovdje, kao zaposlenik Mikrona d.o.o. Firma nastala iz obrta “Rusan” (puškarski obrt od 1990.) otvo­rena je iz potrebe. Otac i sin Rusan učinili su to da bi mogli proizvoditi lovačke karabine, što kroz obrt servisa oružja nije bilo moguće prema postojećoj legislativi.
Rusani i njihovi djelatnici u potpunosti mogu izraditi lovačke karabine visoke kvali­tete od kalibra 243 Winchester do 8x68S te 9.3x62, odnosno 9.3x64. Kundake rade po mjeri isključivo od orahova drveta ili koriste kundake američke tvrtke HOGUE.
Osjeti se trend povratka„ekspresicama“, kako kaže Željko Rusan, koje danas nisu samo u R kalibrima, nego i u ostalim karabinskim kalibrima od kojih prevladavaju 30.06, 308 win., 30R Blaser te 9.3X74R Dri­lling te firling puške polako se napuštaju, kaže Željko. Posebno se osvrnuo na pušku Steyr 1895, koju koriste hrvatski lovci, a prepravljene su u lovačke karabine. Izvorno je to vojna puška koja je početkom prošlog stoljeća bila pravo remek djelo napredne tehnologije. Kako objašnjava Rusan, imala je rotacijski zatvarač, odnosno pravocrtno repetirajući, koji je tada bio iznimno napredno rješenje i izvedba. Kalibar je bio 8x50R, odnosno 8x56R.


Ivan Rusan objasnio nam je, pak, proceduru upucavanja lovačkoga karabina. Tunel za upucavanje nalazi se u podrum­skim prostorijama tvrtke i po­stoji mogućnost upucavanja na 50 te 100 metara. Prije ugradnje nosača, ako je riječ o karabi­nima koji su prepravci vojnih Mausera, buše se i urezuju navoji u glavi puške. Potom je potrebno odmastiti taj dio puš­ke na koji se stavlja dvokomponentno ljepilo da bi spoj puške i nosača bio što kvalitetniji te kako bi izdržao velike sile koje se stvaraju prilikom opaljenja. Takav je spoj, kako kaže Ivan, sigurniji i trajniji.
Nakon ugradnje radi se ko­rekcija prema laseru ili češće prema kolimatoru, optičkom uređaju za grubo podešava­nje optike. Bez pucanja nema upucavanja, kaže Ivan, laser ili kolimator služe samo za počet­nu korekciju.
U idealnom slučaju, što je u praksi rijetkost, za upucavanje su potrebna minimalno tri metka, prvi probni, drugi metak kao korekcija te treći kao potvrda. Kada je optika kvalitetna, i upucavanje je lakše. Obično je potrebno pet do sedam metaka za prosječno upucavanje. Ako se ne posti­gnu zadovoljavajući rezultati, odnosno ako se puška ne upuca do nekih sedam metaka, to je znak da jedna od komponenti ne funkcionira. Moguće je da je optika neispravna, loša. Ili je potrošena cijev ili je pak nosač loše kvalitete, odnosno nije dobro ugrađen.
Upucavanje se provodi puca­njem s naslona „bench rest“. Za korekciju optičkog ciljnika ili uparivanje više ciljnika koriste bokuređaj u koji se može učvr­stiti puška i korigirati pravac i visina, a ujedno ima mogućnost kompenzacije povratnog trzaja puške. Pucanje iz fiksnih napra­va i škripaca ne preporučuju, jer može doći do oštećenja kundaka.

Samo upucavanje može se obaviti kroz pola sata, uz pret­hodnu najavu, dok montaža s upucavanjem s obzirom na zahtjeve može potrajati i neko­liko sati.
U servisu oružja, gdje se mogu obraditi sve vrste vatrenog oružja, bilo je i raznih izazova. Jedan od njih, iz puškarske struke gledajući, bio je prilično zahtjevan. Negdje u vrijeme kada se i Mauser stvarao potkraj 19. te početkom 20. stoljeća, Steyr je proizveo pištolj modela 08 u kalibru 9x23.
Tehnologija kao i kod njihova karabina bila je napred­na za to vrije­me. Rusanu je u radnju donesen upra­vo takav primjerak, sa zamolbom da zami­jeni cijev na tom pištolju koji ima rotacijsko bravljenje cijevi. Posao su naposljetku odradili uspješno, a Željko je i danas pod dojmom tehnologije pištolja. Veliko je zadovoljstvo kada uspiješ odraditi tako zahtjevan posao, kaže. Postoji i druga strana medalje. Trajno onesposobljavanje oružja nije zadovoljstvo za puškare, ali je realnost. Ivan kaže kako njihov servis to redovito radi te da ima posla. Stvarnost je takva, kaže, da bez iznimke rade po propisanoj proceduri za trajno onesposobljavanje oružja. Suprotno tome, postoji mogućnost površinske zaštite oružja po najnovijoj tehnolo­giji, koja dolazi iz Švicarske pod nazivom Ilaflon. Takvim tretmanom oružje postaje dugoročno zaštićeno od propadanja.
Iz prakse servisa, kako kažu Rusani, najzastupljeniji kali­bri kod nas su 7x64, 8x57 te 30-06 kod karabina, dok kod sačmarica prevladava 12/70, a šesnaestica polako nestaje. Magnum verzije dvanaestice 12/76 probija se.
Rješavali su Rusani i ne­stručno odčepljivanje cijevi karabina. U zadatak su dobili osloboditi cijev koja se začepila voj­nim užetom kojim se či­stila puška Vlasnik oružja i njegovi „struč­ni“ pomagači * odčepljivati su počeli šipkom koja je pukla i ostala u cijevi. Potom su sa suprot­ne strane ponovo pokušali progurati, pa je opet pukla. Pokušali su problem riješiti zagrijavanjem cijevi (autogeno) i nije uspjelo. Na kraju je puška ipak donesena u servis, gdje su Rusani spasili i cijev i pušku. Preporuka majstora je da se „odštopavanje“ ne radi u kućnoj radinosti, a pogoto­vo ne izbijanjem koječime.

Hrvatski proizvodi obitelji Rusan pronašli su svoje mje­sto u Europi. Optički nosači i ostalih 250 proizvoda probija­ju put na ostale kontinente. Marija Bistrica, po svetištu i lovcima, postaje malo mjesto za svjetsku kvalitetu.

www.rusan.hr

Objavljeno i u:  Lovački vjesnik broj, XII 2015, Autor: Martin Matljević
Zadnja izmjena Četvrtak, 05 Svibanj 2016 14:17