Planina ima svoje bezuvjetnosti..... i more ih ima! Ali kad se spomene muflon, to je slika visokih vrhova koji se nameću na veliku žalost zaljubljenika plavih valova. Ipak, neposredno loviti muflona i disati zrak pun joda koji dolazi iz prostranstva, daleko je od toga da bude samo utopija.

O tome više u naslovnoj reportaži. Slijedite nas i dobro došli u Hrvatsku.

Zapljuskivanje uzburkanoga mora oblizuje vanjsku oplatu lagane drvene barčice. Dva ili tri široka kabla igraju se ravnotežom svoje krhke barke. Jedna se silueta vukući neumorno teške mreže ocrtava poput kineske sjene. To je jedini znak života jedne jutarnje freske koja polako izlazi iz svoje noćne obamrlosti. Pozicionirani na obali kao semafori puštamo da nam se pogledi gube u čudnom labirintu otočića dok se vapnenasta stijena polako boji prvom svjetlošću zore. Magičnost mjesta dovoljna je sama po sebi, daleko od zemlje, sivkaste od katranskoga makadama na aerodromu Charles de Gaulle, koju smo gazili pred manje od 24 sata. Pa ipak mi smo samo skok buhe iz Šesterokuta (misli se na izgled Francuske).

Sletjevši dva dana ranije u Zagreb, trebalo nam je ne više od dva sata da bismo cestom došli na senjsko područje, u gradić smješten na Jadranskoj obali oko 150 km sjeverno od Zadra. Na odredištu bijasmo pri kraju poslijepodneva obasjani blistavim suncem s početka jeseni. Ljubazno nas je dočekao Josip, zastupnik agencije Dannaud Safaris, cijenjen i strastven lovac, ponosan Hrvat. Nakon osobnog predstavljanja nije se dvoumio da nam nešto kaže o ponašanju nepredvidljive ovce, mediteranskoga muflona. Odmah je rekao:” Kanjoni koji se pružaju uzduž naših obala štite jednu važnu populaciju muflona”, obznanio nam je u uvodu. “Neće Vam nedostajati prilika, to je sigurno! Mnogobrojni su mužjaci koji nose veliko, doista vrlo velike rogove. Budite strpljivi. Uzmite si vremena…

“NE OKLIJEVAJTE, ZGRABITE VAŠU PRILIKU !”

…i osobito pažljivo slušajte savjete svoga vodiča prije nego opalite prvi metak, jer je ovdje mnogo trofeja za medalje. Ipak, ako već sutra susretnete izvanrednu lovinu, nemojte oklijevati, zgrabite vašu priliku. Znate što vam planina pruža danas, ali ono što nosi sutra nikada nije sigurno. Dani slijede i razlikuju se. Tako ide i lov na ovu lukavu divljač, čiji su glavni aduti oštrina sluha i odlično poznavanje sredine.”

Dobrom slušaču...

Bio je to upozoravajući jutarnji govor, kojeg ćemo se dobro sjećati, dok smo se vozili nacionalnom cestom koja ide ravnomjerno između mora i planine. Drugog dana odlučili smo ići, prateći ga u stopu, u koloni iza Francoisa Dannauda, osnivača agencije istog imena, koji katkada prati neke od svojih prijatelja i klijenata. Ubrzo smo napustili asfalt da bismo skrenuli na kamenitu stazu uz makiju. Kako-tako prošli smo nekoliko stotina metara da bismo došli do rta i zatona s kojeg se pruža predivan pogled. Motori su se ugasili. Prstom na usni, naš nas vodič Ante opominje da ne lupamo vratima i da se grupiramo u najvećoj mogućoj tišini. Vragolastim nam osmijehom objašnjava da želi izvidjeti obližnji kanjon s naše lijeve strane. Jedan nam brz pogled uokolo potvrđuje da je to ovdje i da sada počinje avantura. S obzirom na liticu shvatili smo da nam se pruža samo jedna mogućnost: zaobići je vanjskim dijelom nekih sto pedeset metara iznad mora. S mnogo opreza Ante otiđe prečicom na kamenitu stranu koja vodi nizbrdo prema pogibeljnom ponoru. Svaki mu je korak promišljen, centimetar po centimetar. Noga tapka prije nego nađe oslonac, mada mu neravnost i oštrina vulkanskog tla nimalo ne pružaju stabilnost.

ODJEDNOM MALO ODRONJAVANJE

Ulog je dvojak. Definitivno, ne skliznuti i pomaknuti se što je moguće tiše kako ne bi uznemirili muflona na izbočini, koji se slučajno odvojio. Oko dvadeset je minuta potrebno da prijeđemo samo stotinjak metara koliko nas dijeli od vrha. Pod našim se nogama odjednom otvara brdovit reljef na neizmjerno visokoj klisuri koja umire u plavim vodama Jadrana. I dok naši pogledi neodoljivo plove prema dubinama, karakterističan je zvuk malog odrona poremetio mirnoću krajolika.
U ovoj krševitoj zemlji gdje tu i tamo izrastu rijetki bodljikavi izdanci, jedna se životinja pomakla povukavši za sobom nekoliko kamenja koje je palo. Usredotočeni više nego ikada, s očima na našim spravama, uočili smo odgovornog za ovo smetanje. Uzalud nam trud, nagla strmina liči na puste izgubljene sate. Ipak, vrlo je vjerojatno da nas u sjeni nekog hrasta ili šmrike upravo promatra neki stražar. Misao je vrlo brzo potvrđena Antinim mrmljanjem koji nas je pozvao da budemo strpljivi i sjednemo na liticu. Prošlo je deset, možda petnaest minuta otkad je vodič pokusno bacio nekoliko velikih kamenja u prazninu nastojeći tako istjerati divljač iz zaklona. Iznenađena naglom bukom, jedna je grupa kamenjarki nasumce izletjela pokraj kosine da bi potom odletjela u visinu. Uzbudljiv spektakl, koji nas je oduševio. Ali misleći da je nevidljiv, jedan se mali muflon od bijega prenuo i krenuo u krivom smjeru. Bio je to najmanji rog koji smo vidjeli i koji se nekoliko trenutaka kasnije naglo vratio natrag.

DUGOTRAJNO KOTRLJANJE

Ponovno smo u vozilima i ovaj se put ne vozimo više od tri kilometra da bismo se zaustavili na kraju asfalta. Pred nama se prostire lanac kanjona okomitih na obalu. Hrvatski vodič namjerava krenuti naprijed nekoliko stotina metara prema vodi prije nego po sredini presiječe ovaj iznenađujući niz uzvisina. Za lovce je i hodače to dugačak niz penjanja i spuštanja. Napokon se nakon mnogobrojnih uspona pred nama otvorila jedna nova uvala u kojoj smo opazili grupu od dvanaestak muflona. Nakon što smo se pozicionirali iza jedne stijene, uzeli smo dalekozore kako bismo promatrali predmet vlastite lakomosti.
Udaljeni oko četiristo metara, dva su velika mužjaka polako vodila stado ženki i janjadi prema suprotnom vrhu. Pucati iz te daljine nezamislivo je, a namamiti te životinje na otvoreno neće biti moguće. Draže nam je bilo čekati da životinje prijeđu preko vrha da bismo ih krenuli pratiti. Nakon nekoliko trenutaka pojurili smo niz strminu pa se ponovno popeli na drugu stranu. Na koljenima, jako oprezni, prešli smo zadnje metre koji su nas dijelili od vrha. Zaustavljalo nas je čvrsto lišće hrasta crnike pa smo tako mogli odrediti položaj naših meta.
Sasvim u dnu, u sjeni provalije, uočili smo jedan slijed riđih točaka koje su se na prvi pogled premještale dosta spokojno. Jedan je mužjak upečatljivih rogova ostao iza grupe i odmah pobudio našu pažnju. Pod našim se nogama činilo da je bio u pripravnosti, pogledom prema gore, neosporno usredotočen na nas. Nekoliko smo minuta bili ukipljeni. Potom predvodnik, ogorčenom tromošću, okrene glavu prema svome krdu.
Nije trebalo puno da Ante spusti ruksak na zemlju, a karabin na obližnju stijenu. Francois je razborito legao na tlo i dohvatio oružje. Njegova se glava lagano podignula prije nego je spustio cijev ravno prema udolini. Iskusan lovac na divljač u šumi, u potpunosti je odbacio mogućnost pucanja na nizbrdici. Dobro je znao da u tom slučaju bezuvjetno mora gađati nisko kako bi imao šansu pogoditi cilj. Vrijeme je stalo.
Svi smo, kao i strijelac, zadržali dah. Potom se konačno oglasio 270 Win pokrenuvši zaglušujuću strku među stadom. Nešto niže, veliki se mužjak srušio prije nego je započelo dugotrajno kotrljanje u provaliju. Lica su se ozarila. Vodič i lovac su si čestitali. Potom je uslijedilo akrobatsko spuštanje pa smo nakon dvadeset minuta mogli promatrati osvojeni trofej iz blizine. Lijep primjerak koji će, kako smo kasnije doznali, biti zasluženo bodovan za srebrnu medalju. Instinktivno, naši su se pogledi okrenuli prema vrhu s mišlju na penjanje s natovarenom životinjom od pedeset kila.

Smiješak oko krajička usana Ciceronova ratnika koji je bez sumnje pogodio naše misli. Potom je bez čekanja uzeo plijen i uputio se prema dnu provalije do same obale. Jedan kratak poziv telefonom i mi ćemo ugledati, na naše veliko iznenađenje, ribarsku barku. I tako ćemo putovati uzduž prelijepih hridina da bismo pri kraju jutra pristali u malu dražesnu lučicu. Loviti divljač tako divlju kao što je muflon u blizini plavetnila Jadrana jest, shvatili ste, jedinstveno iskustvo takvoga tipa. Ovaj je lov ovdje izvrstan i trofeji će zadovoljiti i najzahtjevnije kolekcionare. I to sve u samo pola dana od Francuske u jednostavno izvanrednoj sredini.

Reportaža Gerarda Gageneta

Više informacija: J&P AGENT d.o.o. SENJ, Agencija za lovni turizam -  Josip Tomljanović