Izvorni, originalni tekstovi, kao i sačuvane stare, već požutjele fotografije i drugi dokumenti o povijesti dalmatinskog i hrvatskog lovstva čine vrijedan sadržaj ove knjige!

Na lovačkom tržištu bljesnula je nova mini monografija doajena hrvatske pisane lovačke riječi Davora Martića. Monografija o "stogodišnjacima dalmatinskog lovstva" novi je autorov prilog lovačkom štivu Hrvata, a njegov osobni dvadeset i drugi ukoričeni uradak o hrvatskom lovstvu.

Prikaz stogodišnjaka dalmatinskog lovstva nastavak je nizanja na sjajnoj ogrlici duboke i raznolike povijesti Dalmacije, k tome i Hrvatske, u segmentu lovnih događanja otprije sto ili više godina. U ovoj mini monografiji iskusni je autor Martić, već dokazan u ovakvim i sličnim radovima, "iskopao" nekoliko lovačkih asocijacija u Dalmaciji koje s pravom, upisom u registar udruga još davnih godina, zaslužuju časni naziv dalmatinskih stogodišnjaka.

Još davnih godina, za vrijeme austrougarske vladavine, udaren je kamen temeljac časnim perjanicama dalmatinskog i hrvatskog lovstva, najstarijoj lovačkoj asocijaciji, Klubu lovaca Splita u Splitu (8. prosinca 1887.), Sinjskom lovačkom društvu u Sinju (4. studenoga 1913.), Društvu za gojenje lova Hvara u Starom Gradu (26. veljače 1910.), Lovačkom bračkom društvu u Supetru (30. studenoga 1912.), Lovačkom kninskom društvu "Na tromegji" u Kninu (21. listopada 1900.), Lovačkom klubu "Sv. Hubert" u Šibeniku (14. srpnja 1912.) i, naposljetku, Klubu lovaca Zadra u Zadru (15. svibnja 1911.).

Autor u nastavku piše kako je do podataka o najstarijim udruženjima u Dalmaciji došao istražujući povijest lovstva, uz punu podršku i utemeljenost zadarskog Državnog arhiva. Samo se lovačke udruge koje su upisane u registar zadarskog arhiva mogu smatrati starosjediocima dalmatinskog i hrvatskog lovstva, premda je svakako bilo još aktivnih lovačkih udruga, ali one, nažalost, nisu imale potvrdu o osnivanju nadležnih državnih vlasti Austro-Ugarske Monarhije.
Knjiga je bogato ilustrirana starim, već požutjelim fotografijama o lovcima i lovačkim aktivnostima što su rezultat istraživačkog rada Davora Martića i njegovih suradnika na ovom vrijednom povijesnom projektu.
Mini monografija donosi citate i zapise o prvom udomljavanju fazana na Lapadu i Lokrumu, o prvoj čitaonici lovaca u Benkovcu, o jarebicama na Šolti, daje prvi put povijesni dokaz o postojanju pojedinih životinja u Kočulanskoj bilježnici iz 17. stoljeća.

U Dalmaciji su u stogodišnjoj povijesti izlazila tri lovačka lista, prvi je bio najstariji "Sport Dalmato", tiskan prije "Lovačkog vjesnika", potom "Primorski lovac" (Šibenik) i "Jadranski lovac" (Split). Dva glavna urednika "Lovačkog vjesnika" bila su podrijetlom Dalmatinci, Danko Anđelinović iz Sućurja na Hvaru i Edi Marinović iz Splita. Autor se osvrće na vještine dubrovačke diplomacije i darivanje sokolova radi ostvarivanja određenih interesa Dubrovačke Republike, a prvi put donosi izvorni tekst oporuke Hvaranina Petra Hektorovića iz 1560. godine, kad je svoju lovačku pušku ostavio nasljednicama svojeg glasovitog Tvrdalja.

Izvorni, originalni zapisi i sačuvani dokumenti, te vrijedne fotografije sačuvane u privatnim zbirkama lovaca ili u gradskim i državnim arhivima čine bogat opus ove monografije. Autor je naveo da je ova mini monografija tek zametak za stvaranje i prikupljanje goleme povijesne građe za jednu drugu, sveobuhvatniju monografiju o dalmatinskom lovstvu. Knjiga se može nabaviti u "Dobroj kobi" d.o.o. i u Pučkom otvorenom učilištu "Hubert" u Splitu.

Slobodna dalmacija