Nekih pravila se ipak moramo držati da ne bi došli u sukob sa zakonom kao i lovci s kojima se povremeno susrećemo u prirodi - lovištu. Lovci ulažu sredstva u objekte za opažanje i lov: promatračnice, hranilišta i drugo. Zato promatračnice možemo koristiti samo s njihovom dozvolom i u vremenu kada ih ne trebaju; ili pak zajedno s njima. Zato je suradnja s lovcima vrlo korisna da ne bi došlo do sporova. Istina je da bi lovci mogli povremeno pokazati više razumijevanja za naš rad jer bi se zajedno trudili za očuvanje prirode i života u njoj. Fotografi snagom svojih dokumentarnih fotografija osvještavaju o suživotu s prirodom i čuvanju naše, sve više ugroženije okolice.

Zato u svojem radu, fotografiranju životinja, iste ne smijemo ugrožavati. To znači da moramo za dobru fotografiju neke životinje, pored dobre opreme imati još mnogo znanja o samom životu, navikama i životnom ciklusu te životinje. Moramo znati kako se hrani, kad izlazi na pašu ili se uputila u potragu za hranom. U svakom slučaju moramo znati gdje koja vrsta živi i kako ne smetajući možemo prići u njenu blizinu.

Razlikujemo dvije glavne vrste: ptice i sisavce. Naravno da tu pripadaju i razne bube i insekti koji ne ulaze u lovnu divljač i koje pokriva makro i mikro fotografija. Za obje već spomenute vrste poznajemo svoju tehniku snimanja iako je oprema vrlo slična ako ne i ista. Prije nego se posvetimo konkretnim uputama za fotografijranje još i ovo: foto-lov nije uobičajena amaterska fotografija, već područje na granici s profesionalizmom. Tu tvrdju dokazuju najmanje tri činjenice:

• Oprema za foto-lov je zahtjevna i skupa
• Trebamo mnogo literature i znanja o životu i ponašanju divljih životinja; ovdje spadaju i ptice.
• Trebamo mnogo vremena, strpljenja i također dobru fizičku spremu.

Za snimanje divljih životinja trebamo zrcalno-refleksnu kameru ili može i kompaktna s najmanje 10X zooma što na žalost nije usporedivo s kamerom promjenjive optike. U današnje doba sve suvremene kamere bilo analognog ili digitalnog tipa imaju ugrađen motor i AF sistem.

Naravno da je pravi foto-lov bez pravog teleobjektiva s čim većom svjetlosnom snagom skoro nemoguć, jer sve završi već kod prvog susreta s divljači. Nažalost, veća svjetlosna snaga, posebice kod teleobjektiva znači dvostruko ili čak peterostruko višu cijenu. Samo morate odlučiti koliko možete uložiti u opremu te da li ćete te fotografije snimati za valstito zadovoljstvo i sjećanje ili za kakavu javnu objavu. To vrijedi i za izbor kućišta kamere, kojih imamo posebice u digitalnoj izvedbi vrlo mnogo. Sve ipak nemaju mogućnost podešenja koje bi trebali kod fotografiranja divljih životinja. I kvaliteta zapisa je vrlo važna, posebice ako računamo na mogućnost prodaje uglednim revijama ili boljom prezentacijom u obliku predavanja s digitalnom projekcijom.

 

Pogledajmo si neke vrste objektiva, primjerenih za foto-lov:

• zoom objektivi: 28-80, 28-105, 70-200, 100-300, 50-500 mm
• teleobjektivi: 200, 300, 400, 500, 600 mm
• telekonvertrri: 1,4x, 2x

Svi objektivi mogu biti s ručnim ili AF izoštravanjem; odaberite takvog koji se prilagođava sistemu koji imate. Ne zaboravite, da se AF može isključiti kada želite i izoštravati ručno. Odabir je vaš obzirom na to koje ćete vrste pretežno fotografirati. Kada ne fotorafiramo samo portrete ili trofej i gdje moramo računati na brojna iznenađenja, trebamo namjanje zoom objektiv 28-80 ili 28-105mm, teleobjektiv 400mm ili zoom 100-300mm s telekonverterom 1.4x.

 

Slika 1

 

 

Slika 2

 

 

Slika 3

 

 

Poznati prirodoslovni fotograf Fritz Poelking (slika 1) je u svojoj knjizi Prirodoslovna fotografije napisao: "Fotografiranje bez stativa je obično "škljocanje", tek stativ daje pravu fotografiju". Ako poštujemo njegovo mišljenje te također iskustva drugih prirodoslovnih fotografa, svojoj opremi ćemo obavezno dodati dobar stativ.

• Za snimanje u praćenju je dobar ramenski stativ ili monopod. Tu nam koriste dobri objektivi s ugrađenim stabilizatorom - IS.
• Za snimanje iz automobila, što je omiljen oblik na foto-safariju ili u foto-lovu na širokim poljima, vrlo je upotrebljiv auto-prozorski stativ, a korisna može biti i vreća graha ili soje (slika 2). Tu vreću možemo upotrebiti i kod praćenja u planinama, kad objektiv naslonimo na kamen, vreća ispod objektiva nam osigurava stabilnost. I kod ovog načina fotografiranja s veseljem koristimo IS objektive.
• Najbolji je naravno tronožac s tobrom kuglastom glavom i brzo-montažnom pločicom koja omogućava jednostavno stavljanje i skidanje kamere. Dobri foto-lovci obavezno upotrebaljvaju tronožni stativ koji je dovoljno snažan da mirno drži kameru sa jakim teleobjektivom (slika 3). Kako i stativ doprinosi težini opreme, moramo odabrati odgovarajućeg našoj tjelesnoj kondiciji i zahtjevima terena. Na izbor imamo različite vrste i kvalitete. Za zahtjevnije ili profesionalnije postoje novi tipovi od karbonskih valakana koji su vrlo lagani i stabilni. Ali na žalost imaju i svoju cijenu koja nerjetko prelazi 500 EURA. Odluka je na kraju ipak vaša.

 

Još nedavno smo se razgovarali o vrstama i kvaliteti raznih dija-filmova. Još i danas mnogi rado posežu za njima jer je projekcija još uvijek mjerilo kvalitete. Ipak ih sve ćešće zamijenjuju memorijske kartice u kvalitetnim digitalnim kamerama. Te kamere danas omogućavaju podešenje osjetljivosti o kojima smo kod filmova samo sanjali. Govorim o zrnatosti filma s povećanjem osjetljivosti. To u digitalnoj fotografiji uspoređujemo sa šumom. To bolje kamere već skoro niti ne poznaju, što dobro dođe kod slabijih svjetlosnih uvijeta koji su kod foto-lova skoro pravilo. Divljač obično pase ranu ujutro ili kasno uvečer, ne na jakom suncu.

U vezi s dobrom dodatnom opremom, nužno je spomenuti još nešto i filtera. Za foto-lov je praktično obavezan "skylight" filter, koji osigurava za odgovarajući popravak plavih tonova, posebice u planinama te također za zaštitu prednje leće od rose, kiše i drugih neželjenih utjecaja.

Polarizacijski filter upotrebljavamo već rjeđe, povremeno dobro dođe kada je previše isparenja u zraku, a želimo kontrastnije snimke. Kod toga ne zaboravite da filter odnosi namjanje jednu blendu. Više koristi kod čekanja, nego kod praćenja. No, time smo već kod oba glavna oblika foto-lova.

Praćenje je kod nas najrašireniji oblik foto-lova, koje je najnapornije i više puta neuspješno. Kod snimanja u praćenju moramo vrlo dobro poznavati navike životinja i približavati im se protiv vjetra jer je inače sav trud uzaludan. Višestruko opžanje iste životinje ili nekog krda dobrim dalekozorom iz daljine će omogućiti da ćemo za snimanje odabrati pravi smjer praćenja i odgovarajuće sakrivanje. Moramo znati da lovac može pucati na divljač sa sto do dvjesto metara udaljenosti, kod nas je trideset do pedestet metara krajnja granica s koje možemo napraviti dobru snimku - ovisi o veličini divljači. Da bi se mogli toliko približiti na tu udaljenost moramo se priviknuti na tihi hod i primjereno skrivanje. Moramo paziti na grančice pod nogama ili na udarce opreme u drvo koja proizvodi metalni zvuk, a na koji je divljač posebno osjetljiva. Kod praćenja moramo računati na iznenađenja, te je zato odgovarajući srednje jaki zoom u planini ili brdima, s time što u planinama trebamo obavezno i jači teleobjektiv jer nas mufloni na prijmjer ne puste odveć blizu.

Ljudi u planinama ima sve više i također su sve glasniji, te se zato ne treba čuditi da se divljač pomiče u krajeve van puteva.

Za foto-lov je potrebna također premjerena odjeća i obuća. Posebice odjeća, neka se stopi s prirodom i zato ne nosimo šareno, nego baš obratno. Moramo znati da divljač brže primjeti gibanje ako smo u kontrastu s prirodom nego ako smo barem bojama dio nje.

 

 

 

 

 

Korisno pomagalo je maskirni ogrtač ili kompletno maskirno odijelo ( slika 4).

Druga vrsta foto-lova je čekanje. Sve što smo do sada zapisali o veličini, udaljenosti i pristupu vrijedi i u ovom primjeru. Za čekanje odaberemo odgovarajuće mjesto gdje se divljač najčešće zadržava ili dolazi na pašu. Lovačke čeke nisu nažalost najprimjerenije jer su previsoko i divljač slikamo odozgo. Zato je bolje da odaberemo odgovarajuće sklonište na tlu ili malo povišeno da bi fotografska perspektiva bila primjerenija. Za takvo prikrivanje i čekanje postoje posebni šatori koji imaju više otvora za opažanje i snimanje (slika 5). Takav šator treba primjereno sakriti i ostaviti u okolici da se divljač privikne na promjenu. Tu dolazi do druge teškoće. Dogodilo se već da je šator netko našao i prisvojio ga. Zato višednevno postavljanje šatora dolazi u obzir samo u dogovoru s vlasnikom zemljišta i lovcima da se barem djelomično osiguramo od krađe.

 

Na preži

 

 

U šatoru postavimo kameru na stativ i rasporedimo opremu da nam bude pri ruci. Kako je čekanje obično dugotrajno, dobro dođe kakav složivi stolčić ili tronožac. Doći moramo po mraku i šator napustiti tek tada kada divljač napusti okolicu. Samo tako ćemo i drugi puta moći snimati. Kod čekanja na neku vrstu divljači može doći do iznenađenja (kod čekanja srne, pojavi se lisica ili lasica), dobro je imati dva tijela s dva različita objektiva da možemo upotrebiti pravu kombinaciju. Tu dobro dođe barem jedan objektiv sa stabilizacijom. S time što je veći teleobjektiv na stativu, možemo sa srednjim objektivom i stabilizatorom iz ruke fotografirati kroz bočne otvore na šatoru i time smo pokretljiviji.

Na čekama možemo upotrebljavati i bljeskalice, posebice u hranilištima gdje dolaze noćne životinje. Ne smijemo zaboraviti da se bljesak u prirodi jače rasipa nego u zatvorenom prostoru te zato upotrebljavamo posebne tele dodatke koji su i uprkos tome ograničeni udaljenošću obzirom na snagu bljeskalice. Za snimanje ptica često koristimo više bljesklica istovremeno i posebne elektronske naprave, što je posebno poglavlje. Tehniku takvog snimanja možete naći u odgovarajućim priručnicima i knjigama.

Nažalost, premalo je prostora da bi mogao opisivati pojedine varijante foto-lova, jer skoro svaka životinja zahtjeva svoj pristup. Tako ću se ograničiti na nekoliko općih naputaka.

Za kraj još nešto osnovnih pravila:

• U prirodu se uputimo primjereno obučeni i obuveni, ne zaboravite rezervnu odjeću jer se do dolaska na čeku zagrijemo, a u šatoru ohladimo.
• U kameri neka bude uvijek puna baterija i dovoljno velika kartica (najmanje 1Gb), nije na odmet imati i koju rezervnu ili Image-Tank.
• Razmislite što ćete snimati i kakve objektive trebate. Kod penjanja u brda 2 do 3 sata je svaka dodatna težina višak jer je potrebno misliti i na odgovarajuću zaštitu od vjetra i kiše i naravno jelo i piće.

I ne zanemarivo, prije nego okinete, provjerite postavke na kameri da odgovaraju trenutnoj situaciji na terenu. Nije rijetkost da je prvi snimak i zadnji za taj dan. Kod foto-lova, brzopletost je, ako nigdje drugdje, najzadnja stvar jer će snimak biti vrlo brzo neoštar ili nepravilno osvjetljen. Potrebno je mnogo vježbe i opažanja i tek tada će ta vrsta fotografije biti pravi užitak.
Izvor: E-fotografija, Orginal: Oskar Karel Dolenc prijevod: Željko Božić

 {mospagebreak title=FOTO-LOV Fotogalerija}

 

Kozorog

 

Ljubljansko barje

 

 

Patka

 

 

Vjetruša (vrsta sokola) - Falco tinnunculus

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Svizac

 

 

Veliki tetrijeb

 

 

Veliki tetrijeb

 

  Izvor: E-fotografija, Orginal: Oskar Karel Dolenc prijevod: Željko Božić