Obzirom na konstrukciju (izvedbu) pusćana zrna se dijele u dvije skupine:
- s otvorenom košuljicom na donjem ili
- s otvorenom košuljicom na gornjem kraju (vrhu)
Košuljica zrna je tanki omotač najčešće izrađen od slitine bakra i cinka (90 posto bakra i 10 posto crnka). Zbog uštede (jer su bakar i cink skupi metali), košuljice mogu biti izrađene i od čeličnog lima. ali ne samo zbog uštede, već primjerice zbog težeg "cijepanja" itd. Unutar košuljice nalazi se tzv. jezgra, najčešće slitina olova i antimona (2,5 posto antimona i 97,5 posto olova).
- zrnima s gore zatvorenom košuljicom puni se vojno, a
- zrnima s dolje zatvorenom košuljicom puni se lovačko streljivo
U praksi se često čuje da su prva zrna (cijela košuljica) "humana" za ljude a "nehumana" za životinje. Za druga zrna (košuljica otvorena na vrhu) kaže se da su "nehumana" za ljude a "humana" za životinje.
Naravno da je ovdje "humanost" uvjetni pojam iako cijela priča ima svoj smisao. Naime, cijeli problem je u pojavi deformacije zrna tijekom prolaza kroz pogođeno tijelo. Zrna vojnog streljiva, zbog zatvorenog vrha. "buše" pogođeno tijelo i ukoliko nije pogođen neki vitalni dio organizma postoji velika vjerojatnost preživljavanja. Zrna lovačkog streljiva zbog otvorenog vrha deformiraju se tijekom prolaza kroz tijelo na oko 2.5 puta svog prvobitnog promjera Posljedice ovoga su dvojake: široki strijelni kanal i predaja najčešće cjelokupne energije pogođenom tijelu.
Laički rečeno, lovačka zrna su višestruko ubojitija od vojnih zrna.
Tržište prepuno karabinskog streljiva
Cjelovit metak u današnjem obliku konstruiranje sredinom 19. stoljeća. Takav metak se sastoji od:
- čahure
- inicijalne kapisle
- baruta
- zrna
Razvoj čahure, inicijalne kapisle i baruta je davno završen i tu se nema što novo učiniti. Dakle, ostalo je samo zrno, pa su onda počele "varijacije na istu temu". Na tržištu se pojavio veliki broj različitih konstrukcija (izvedbi) zrna te se i danas godišnje pojave 2-3 nove konstrukcije.
Ovo je razumljivo, jer danas u svijetu vlada velika konkurencija na tržištu lovačkog streljiva. Dovoljno je otići na IWA u Nuemberg te se u to uvjeriti. Gotovo svi proizvođači lovačkog streljiva troše veliki novac na promidžbu svog "novog* zrna i praktički zbunjuju obično potrošače.
U toj promidžbi često ima prekrivanja, što je s marketinškog motrišta razumljivo. Odmah nakon pojave
"čudotvornog" zrna javljaju se „stručnjaci" koji po lovačkom tisku nekritički prenose tuđe (najčešće plaćene) članke. Naravno da ne smijemo biti konzervativni i poprijeko gledati na neke novosti. Dapače, u zadnjih 20-ak godina došlo je do vrlo zanimljivih i dobrih konstrukcija zrna. Uzmimo za primjer jednog američkog proizvođača zrna koji je došao na ideju o tzv. elektrolitičkom spajanju jezgre i košuljice. Na taj način sprječava se često odvajanja košuljice od jezgre zrna u tijelu divljači. Zapravo, sve se "vrti" oko načina i vremena (dubine) deformiranja zrna.
Izbor zrna
Streljivo, odnosno zrna kojim je streljivo punjeno, treba prilagoditi vrsti divljači i uvjetima lova. Pod vrstom divljači misli se prije svega na biomasu (težinu), građu tijela i tzv. otpornost na hitac. Za divljač veće biomase pored snažnijeg kalibra treba koristiti i zrno koje se sporije deformira. Grada tijela je izravno povezana s tzv. otpornošću na hitac. Primjerice, iz prakse je znano da je lakše odstrijeliti medvjeda nego divlju svinju. To proizlazi upravo iz njihove različite grade tijela (slojeva) kroz koje zrno mora proći. Što se tiče uvjeta lova, najbolji je primjer Afrika. Tamo se puca na veće daljine i na divljač čije tijelo sadrži manje tekućine (vode) od primjerice europske divljači.
Odmah se nameće zaključak da se zrno za lov afričke divljači trebaju manje i teže deformirati. Ovo u vezi teže deformacije je razumljivo, međutim što znači da se trebaju "manje" deformirati? Ovo znači da je poželjan prostrjel, to jest izlaz zrna iz tijela zbog ostavljanja krvnog traga. Naime, riječ je o velikim prostranstvima gdje se vrlo lako ranjena divljač izgubi. Međutim, nije ovo specifičnost samo Afrike. Primjerice, kod nas u Baranji u lovu jelenske divljači davno se počelo koristiti zrno prof. Avčina, oznake ABC. Ovo zrno je gotovo uvijek prostrijelilo divljač i ona je na temelju krvnog traga mogla biti pronađena negdje u nepreglednoj ritskoj trski.
Preporuka - standardna zrna
Hrvatskim lovcima se za lov većine domaće i europske divljači preporučuju standardna (i jeftina) zrna kojima je popunjeno streljivo dostupno u svim lovačkim prodavaonicama.
Međutim, za lov divljih svinja preporučuju se zrna koja se teže deformiraju te koja imaju veću masu i kalibar. Što se tiče Afrike (dosta naših lovaca odlazi u lov u Afriku), situacija je složenija. Za tamošnji lov preporučljivo je koristiti teško deformabilna zrna, najčešće ona izrađena od čistog mesinga ili bakra.
Iskusni lovci bi rekli da je za uspješan odstrel najvažnije mjesto pogotka. Da u tome ima istine dokaz je i to da je primjerice u Africi najviše divljači odstrijeljeno u vrijeme kada nije bilo "čudotvornih" zrna. To Englezi znaju najbolje.
Autor: RADE STOJADINOVIĆ, dipl ing., sudski vještak za balistiku i oružje