Ime Melisse Bachman je poprilično spominjano na društvenim mrežama u posljednje vrijeme. Melissa Bachman je strastvena lovkinja i voditeljica vlastite TV emisije (Winchester Deadly Passion) u kojoj putuje loveći životinje na razne načine (između ostalog, strijelom i lukom u bikiniju), a piše i vlastiti blog. Prijavljivala se i na reality show National Geographica Ultimate Survivor Alaska, ali morala je odustati zbog 12 000 potpisnika peticije protiv „bezosjećajne lovkinje na trofeje“. Ni emisija ni blog nisu privukli veći interes javnosti – do sada.
Objavom fotografije u kojoj širokog osmjeha ponosno pozira uz odstrijeljenog mužjaka lava (ali i zebru i nekoliko vrsta antilopa) našla se na udaru javnosti. Fotografija se proširila internetom poput požara, krenule su rasprave, komentari i peticije koje od vlade Južnoafričke republike traže Melissinu doživotnu zabranu ulaska u zemlju. Peticija navodi: „Ona je kontradikcija kulturi zaštite prirode koja je ponos ove zemlje. Zahtijevamo da joj se onemogući pristup zemlji i njezinim prirodnim resursima“. Napominje kako životinje nisu trofeji i kako nemaju šanse protiv vatrenog oružja, te da su lavovi na rubu izumiranja. Bijes zaštitara životinja je velik, ali je li opravdan?
Iako se broj lavljih populacija drastično smanjuje (30% populacije u zadnjih 20ak godina!) i smatra se da ih je još ostalo oko 15 000, lav ne spada u ugrožene vrste već osjetljive. Lov na lavove je dozvoljen i legalan. Melissa Bachman je uredno platila sve dozvole i pristojbe. Na njezinoj listi želja našao se lav pa joj je lov na lava bio omogućen, te ga je platila oko 30 000$. Lav je odstrijeljen u rezervatu divljači koje se prostirao na oko 2000 hektara. Takvi žicom ograđeni rezervati divljači su česta praksa diljem Afrike, te se u njima često organizira lov i fotolov - nekim rezervatima samo za to i postoje.
Poduzeće Maroi Conservancy iz provincije Limpopo je organiziralo lov. Maroi Conservancy upravlja ograđenim područjem od 8500 hektara i zalaže se za etničan i održiv lov. Lokalne zajednice dobivaju meso odstrijeljenih životinja kako bi se spriječio krivolov, a od novcem od lova popravljaju se ograde stradale od poplava ili alata krivolovaca koji operiraju rezervatom. Područjem se pokušava upravljati na održiv način. Kako taj rezervat nema lavova, Melissa Bachman prebačena je na područje drugog rezervata gdje ih ima.
Koliko god se ljudi snebivali nad lovcima, lov omogućuje priljev novca (u slučaju Južnoafričke republike riječ je o 6.2 biliona - 543 milijuna eura u 2010. godini). Od njega profitiraju lokalne zajednice, on zapošljava ljude (njih oko 105 000), a dio financija se usmjerava na borbu protiv krivolova i zaštitu životinja. Tamo gdje je lov bio zabranjen, procvjetao je krivolov, uništavanje staništa i populacija životinja. Lovci donose novac i poslove.
Sve u svemu, „grijeh“ Melisse Bachman je što se slikala uz trofej sa širokim osmjehom na licu i hvalila svojim lovom. U njezinom ophođenju prema lavu mnogi su vidjeli nedostatak poštivanja prema odstrijeljenoj životinji. Mnogima nije jasan koncept lova na trofeje pa joj zamjeraju izbor životinje. Optužili su je za kukavičluk, bezdušnost, nedostatak smjernosti i empatije, na skrivanje iza puške – za sve ono zbog čega se lovci i inače optužuju. Zaštitari životinja nazivaju ju zlom, odvratnom, krvoločnom, neciviliziranom, krvožednom. Paradoksalno je da oni, samoprozvani pacifisti koji „žele svijet učiniti boljim mjestom“, pozivaju na linč dotične lovkinje zbog njezinog izbora.
Možda je mogla cijelu situaciju odigrati malo promišljenije - bez nadmoćnog osmijeha i hvalisanja ali Melissa Bachman nije učinila ništa ilegalno. Lov je njezin izbor, kao što je izbor drugih ljudi da ne love.
Lovac.info
