“Lovci u noćnom lovu čuju zavijanja. Koliki ih ima na našem području, možemo samo nagađati. Dolaze iz pravca mesne industrije u Mecama, gdje su našli izvor hrane. Legla su im vjerojatno na miniranim područjima prema Osijeku”, rekao je Josip Lukaček, predsjednik LD "Fazan" Darda.  “Čagalj se evidentno naselio u Baranji. Na području Parka prirode Kopački Rit nalaze se otprilike jedna do dvije obitelji, dok je u podravskom dijelu vjerojatno rašireniji, što je teško procijeniti zbog miniranog područja. Mi ga ne smatramo nekom posebnom prijetnjom “rekao je dipl.ing. bio. Tibor Mikuška, stručni voditelj JP Kopački Rit. Ivica Bošković, znanstveni novak na poljoprivrednom fakultetu koji radi doktorsku disertaciju o ovoj vrsti, smatra da se širenje čaglja ne bi trebalo nikako zanemarivati. ”Potrebno je djelovati sada, dok je populacija još u okvirima 1.000 do 2.000 jedinki na području istočne regije. Čaglja bi trebalo suzbijati ciljanim lovom i posebnom pripremom hranilišta. Problem je što je ovo nova vrsta koja je prilično nepoznata našim lovcima koji se ne znaju boriti protiv nje, no što se događa kada se ignorira pojava čaglja, nabolje pokazuje primjer šume Tomin hrast, kod Ernestinova, gdje su prve godine odstrijelili jednog, druge četiri komada, treće 18 i sada redovno odstrjeljuju pedeset do šezdeset primjeraka godišnje. Samo na tom području od 1.800 hektara nalazi se između 100 i 150 jedinki. Srneća divljač najviše stradava, jer nema prirodne obrane protiv grabežljivca koji lovi u čoporu. Ako se ništa ne poduzme, kroz nekoliko godina, do uspostave prirodne ravnoteže, mogli bismo ostati bez 50 do 80 posto srneće divljači, a ugroženi su i mladunci ostalih vrsta. Kolika je ovo opasnost najbolje govori primjer Bugarske, koja je također ignorirala ovaj problem, a danas plaćaju 100 eura za svakog odstrijeljenog čaglja, s time da je prosječna plaća u Bugarskoj 60 do 100 eura, kaže Bošković. On, također dodaje da se ne treba zavaravati činjenicom da je čagalj dijelom biljojed, što je zabluda ljudi s ovog područja.” Čagalj je prije svega strvinar, zatim lovac, uglavnom je 90 posto mesožder, posebno u krajevima gdje ima obilje hrane, dodaje Bošković. Do 1903., kada se zadnji put spominje na ovim područjima, čagalj je bio prisutan u području Slavoniji i Baranji te je za njega u narodu bio uvriježen naziv "vuk iz tršćaka". Nakon toga prvi je odstrjel zabilježen 1986., u Soljanima, kod Županje. ”Iako je u bliskom srodstvu s dalmatinskim čagljem, ova se vrsta razlikuje po navikama i izboru staništa. Pretpostavljamo da je došao iz Mađarske te iz Rumunjske i Bugarske preko Fruške gore. Nakon Domovinskog rata, pronašao je mir i obilje hrane na miniranim područjima, zaključuje Bošković.

Autor: T FIRIC

Izvor: Glas Slavonije 15. 11. 2006