Kako je lovstvo i sokolarstvo regulirano u EU i kod nas?

Sada kada dopunjujemo i mijenjamo neke odredbe Zakona o lovstvu potrebno je usporediti pojedina pravna stajališta i reguliranje lovnog i sokolarskog zakonodavstva država Europske unije i Republike Hrvatske kako bismo na najbolji način, a sukladno našoj lovnoj tradiciji, regulirali i naše sokolarsko zakonodavstvo.

MARIJAN ŽIŽANOVIĆ, dipl. iur.

U državama Europske zajednice sokolarstvo je pravno regulirano sukladno uređenju lovstva, a ono možemo podijeliti u četiri skupine sustava lovstva: srednjoeuropski, skandinavski, anglosaksonski i latinski. Zadatak je nadležnih tijela europske zajednice postepena unifikacija ovih lovnih zakonodavstva. Europska unija pokušava za sada samo s odlukama i direktivama usuglasiti europsko lovno zakonodavstvo što je teško zbog navedenih razlika. Direktive i odluke ipak polako prodiru u pojedina zakonodavstva u prvom redu koje se tiču dozvoljenih načina lova i zaštite životinja. Pravni propisi koji uređuju so-kolarstvo u pojedinim državama slijede lovne propise. Tako u područjima anglosaksonskog prava za sokolarenje nije potreban sokolarski ispit, budući za lov nije potreban lovački ispit. Međutim, u državama gdje nije dopušteno loviti bez položenog lovačkog ispita, nije moguć sokolarski lov bez položenog so-kolarskog ispita. Pravno uređenje sokolarstva ukratko ću prikazati kroz pravnu regulativu Njemačke i Češke, budući spadaju zajedno s Hrvatskom u istu skupinu lovnog zakonodavstva s dugom lovačkom tradicijom, pravno odlično reguliranom, a nalaze se u samom vrhu svjetskog so-kolarstva.

Sokolarstvo u Njemačkoj: U Njemačkoj je zakonom uređeno sokolarstvo od 1935. godine kada je za potrebe sokolara bila izdavana posebna lovačka iskaznica. Savezni ustavni sud svojom odlukom iz 1980. godine potvrdio je lov s pticama grabljivicama kao izraz temeljnog prava na slobodni izraz osobnosti, te je

bilo kakave zabrane lova s pticama grabljivicama proglasio protuustavnim.

Tri puta mijenjano pred kim se polaže sokolarski ispit

Zakonom o lovstvu (1994.) sokolarstvo je po prvi put zakonom uređeno kao način lova s pticama iz umjetna uzgoj a, a lovac je morao imati po I ožen sokolarski ispit pred povj erenstvom Hrvatskog lovačkog saveza.

Izmjenama Zakona o lovu (1999.) određeno je da se sokolar-ski ispit polaže pred povjerenstvom Hrvatskog sokolarskog saveza. Zakonom o lovstvu (2005.) određeno je da se sokolarski ispit pol aže pred povjerenstvom koje imenuje ministar. U izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu (2009.) Hrvatski sokolarski savez predlaže da se polaganje sokolarskog ispita stavi u njegovu nadležnost kao što je polaganje lovačkog ispita u nadležnosti HLS-a.

Savezni zakon o lovstvu (Bun-desjagdtgesetz - dalje BJG) je temeljni zakon koj i uređuje soko-larstvo, dopunjen podzakonskim aktima. Prema tom zakonu soko-larstvo je lov, a ptice grabljivice su divljač.

1. Sokolarstvo je lov. Tko se želi baviti sokolarstvom mora imati sokolarsku iskaznicu (par. 15 st. 1. t. 3 BJG). Međutim, vrijeme je pokazalo da lovačku iskaznicu za sokolarstvo može praktično dobiti svatko, te je od 1. 4. 1977. propisano da sokola-riti može samo onaj tko ima položen lovački i sokolarski ispit. Sokolarski ispit se pol aže pred komisijom Njemačkog sokolar-skog saveza (par. 15 st. 7 BJG) koji je dio Njemačkog lovačkog saveza.

2. Ptice grabljivice su divljač. Ali, radi se o divljači koj a se ne smije loviti, dakle lovostaja je cijelu godinu (par. 22 st. 2 t. 1BJG). Iz prirode se za potrebe sokolarstva mogu uzeti samo jastrebovi, niti jedna druga vrsta ptica grabljivica i to u dobi prije nego napuste gnijezdo, a pojedina fizička osoba može posjedovati samo jednog jastreba iz prirode. Za to je potrebna posebna dozvola nadležnog tij ela. Ranjene i iznemogle ptice grabljivice mogu se dati na brigu samo osobama koj e imaju položen soko-larski ispit, te se odmah nakon izlječenja puštaju u prirodu. U pogledu zaštite ptica grab-ljivca zakon je usuglašen sa Zakonom o zaštiti prirode, a u koliziji ova dva zakona Zakon o zaštiti prirode primijenjuje se supsi-dijarno.

Sokolarstvo u Češkoj: Što se tiče lovnog zakonodavstva, Češka Republika nije imala velikih problema u interpoliranju svog zakonodavstva u europsko lovno zakonodavstvo prilikom ulaska u EU. Sokolarstvo je uređeno Zakonom o lovstvu (č.449/2001 Sb) koji se nadopunjuje sa Zakonom o zaštiti prirode (č.114/1999 Sb) te s više podzakonskih akata. Zakonom je propisano da lovnu pticu grabljivicu može držati samo osoba koja ima položen sokolar-ski ispit (za čij i je uvj et položen lovački ispit), te daje sokolar član Češkog sokolarskog saveza u koji se učlanjuje preko svog soko-larskog kluba. Sokolar pri lovu mora imati lovačku iskaznicu, potvrdu o obveznom osiguranju, i potvrdu o evidenciji ptice grabljivice kao so-kolarske ptice.

Zakon o lovstvu kao i Uredba Zakona o lovstvu č. 244/2002 Sb pobliže uređuje korištenje lovnih grabljivica i način polaganja so -kolarskog ispita. Sokolarski ispit polaže se pred povj erenstvom Češkog sokolarskog saveza. Isto tako ispit se može polagati i u obrazovnim ustanovama koje imaju predmet sokolarstvo najmanje dva semestra. Ispit se sastoji od pismenog i usmenog dijela a kandidat odgovara na pitanja iz ovih područja:

• Pravni propisi koji uređuju sokolarstvo, povijest sokolarstva, organizacija sokolarstva u Češkoj, sokolarski običaji i tradicije;

• Zoologija i biologija ptica grabljivica i karakteristike pojedinih vrsta;

• Uzgoj i držanje ptica grabi ljivica;

• Osnovne bolesti, prei vencija i liječenje ptica grabljivica i • Vježbanje ptica grabljivica, temelji treninga i lov s pojedinom vrstom.

Sokolarstvo u Hrvatskoj: Donošenjem prvog Zakona o lovu u samostalnoj Hrvatskoj 1994. godine sokolarstvo je prvi put zakonom uređeno kao način lova. Prema odredbama tog zakona loviti se moglo s pticama iz umjetnog uzgoja, a osoba je morala imati položen sokolarski ispit koji se trebao polagati pred povjerenstvom Hrvatskog lovačkog saveza. Nakon preispitivanja navedene odredbe u nadležnom ministarstvu prišlo se prilagođavanju ove norme europskom zakonodavstvu, te je promijenjena odredba o polaganju sokolarskog ispita na način da se ispit polaže pred povj erenstvom Hrvatskog sokolarskog saveza. (Zakon o lovu, pročišćeni tekst N.N. 29/99 čl. 63. st. 5). Međutim Zakonom o lovstvu N.N. 140/2005 izmijenjena je navedena odredba na taj način da se sokolarski ispit polaže pred povjerenstvom koje imenuje ministar. Tom izmjenom ne samo da je diskvalificirana europska norma već je ta izmjena donesena protivno čl. 132 Poslovnika Sabora koji kaže da se svaka odredba zakona koja se mijenja mora obrazložiti, što u ovom slučaju nije učinjeno te su saborski zastupnici dovedeni u neznanje, a nije nađeno ni za shodno da se

0 tome obavijesti Hrvatski sokolarski savez.

Nadležnost Hrvatskog sokolarskog saveza: Svi odbori Hrvatskog sokolarskog saveza podržali su inicijativu da se inicira izmjena postojeće odredbe o sokolarskom ispitu tako da se i polaganje sokolarskog ispita stavi u nadležnost Hrvatskog soko-larskog saveza kao što imaju sve države gdje je lovački i sokolar-ski ispit obvezan. Nevjerojatno je da u okviru Zakona o lovstvu dva načina lova različito tretiraju. Polaganje lovačkog ispita gdje nesumnjivo postoji veći društveni inters kao i veća društvena opasnost, u nadležnosti je Hrvatskog lovačkog saveza, a polaganje so-kolarskog ispita sa stanovišta društvene zaj ednice, stavljeno je u nadležnost ministra.

Isto tako, predložili smo izmjenu Zakona koj a uređuje da se može loviti samo s pticama iz umjetnog uzgoja. Naime, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode jedina je ovlaštena izdati dozvolu o posjedovanju ptice iz prirode. Prema našim saznanjima navedeno tijelo izdaje dozvole za držanje, letenje jastrebova ali ne i za sokolarenje, što nije logično. Naime, prilikom leta kao i lova ptica često zaluta i vrati se u slobodnu prirodu što je i najsretnije rješenje. Ako se fizičkoj osobi dozvoli držanje i letenje jastreba iz prirode ne postoji opravdan razlog zašto se ne bi smjelo s njim loviti jer postoji veća šansa za povratak u prirodu, i izbjeglo bi se kršenje Zakona. Također bi dozvole za držanje jastrebova iz prirode trebalo davati iznimno i selektivno (što sada nije slučaj) samo članovima Hrvatskog sokolarskog saveza s položenim sokolarskim ispitom

1 to samo jednu pticu, kao što je slučaj u Njemačkoj, Francuskoj i drugim državama.

Sustavi lovstva u državama Europske zajednice

Srednjoeuropski revirni sustav lovstva (Njemačka, Češka, Austrija, Belgij a, Nizozemska, Hrvatska, Poljska, Slovačka... U ovim državama lovstvo ima dugu usmenu i pisanu tradiciju koja je objedinjena u jedinstvenom saveznom zakonu. Kao npr. u Njemačkom Saveznom zakonu o lovstvu (Bundesjagdtgestz) lovstvo je uređeno državnom ingerencij om u korist divljači i zaštite okoliša gdje je izraziti naglasak na edukaciji lovaca, stručnosti i ekol oškoj svijesti što se dokazuje polaganjem lovačkog ispita.

Skandinavski sustav lovstva. U Danskoj, Finskoj i Švedskoj sustav lovstva je kao u Srednjoj Europi pred nekoliko sto Ijeća jer je na prvom mjestu plijen. Ulov plijena smatra se „uzimanjem ljetine" koj u nudi priroda. Ocjena trofeja, briga za divljač i lovišta u srednjoeuropskom smislu ne postoje. Pravo na lov ostvaruje se tzv. licencnim sustavom. Izdavanjem licence dozvo Ijen je lov u cijeloj državi ili njenom dijelu. Visinom davanja za licencu preferiraju se domaći lovci. Legislativa u prvom redu uređuj e vrij eme lovostaja, načine lova i korištenje vatrenog oružja. Bez ispita o korištenju vatrenog oružja ne može se dobiti lovna licenca.

Anglosaksonski sustav lovstva (Velika Britanija, Irska). U državama anglosaksonskog prava naglasak se daj e na tzv. sportski aspekt lova. Pod ovim se prvenstveno smatra da divljač mora imati šansu. Nepisane društvene tradicije određuju etiku i estet iku lova. Na svom zeml jištu može prakt ično loviti svatko. Lovački ispit se ne polaže.

Latinski sustav lovstva (Francuska, Grčka, Italija, Španjolska i Portugal). Lovstvo u ovim državama ima prvenstveno jaki socijalni aspekt. Voljeti prirodu u krugu prijatelja i druženje čine osnovni smisao lova. O ovim državama, osim jednog dij e j a Južnog Tirola, ne postoji sustav lovišta. Lovstvo je organizirano na licen-cnom principu. Visinom cij ene licence preferiraju se domaći lovci. Donekle je iznimka Francuska. Prema Verdail ovom zakonu može na svom posjedu loviti vlasnik ako je ovaj velik najmanje 20 ha. Ostali vlasnici manjih zemljišta moraju se udružiti.